Lice Bliskog istoka se već mijenja, ali ne u smjeru koji su njegovi pokretači očekivali, već upravo suprotno.

 

 

 

Autor ovog teksta je Jeremy Salt, ugledni profesor moderne historije Bliskog istoka i saradnik portala The Palestine Chronicle, poznat po svojim radovima o posljedicama zapadnog uplitanja u arapski svijet. U svom članku, Salt analizira geopolitičke i kulturološke implikacije atentata na iranskog vrhovnog vođu, upozoravajući na opasnu eskalaciju sukoba pod vodstvom SAD-a i Izraela koja regiju gura prema ivici totalnog rata.

 

 

Dakle, iranski vrhovni vođa je mrtav, ubijen u svom domu zajedno s kćerkom, zetom, snahom i unukom. Njegova teško ranjena supruga preminula je dva dana kasnije.

 

 

Na jugu Irana, 165 djevojčica iz osnovne škole, kao i njihovi učitelji, stradali su od američko-izraelskog projektila. Timovi mladih odbojkašica u sportskoj dvorani ubijeni su još jednim projektilom.

 

 

U prvih nekoliko dana rata koji su pokrenuli SAD i Izrael, napadi dvostrukim projektilima na javna mjesta – taktika poznata iz genocida u Gazi – ubili su spasioce, kao i prve žrtve. Granatirane su i bolnice, vozila hitne pomoći i uredi Crvenog polumjeseca. U prva tri dana ubijeno je više od 700 civila.

 

 

Ajatolah Khamenei govorio je četiri jezika, bio je izuzetno načitan u perzijskoj i arapskoj književnosti, sa širokim intelektualnim interesima koji su sezali od matematike i poezije do historije sekularnih oslobodilačkih borbi, sličnih iranskoj borbi protiv imperijalnog Zapada.

 

 

Kao marja'i taklid (pravni autoritet vrijedan oponašanja), smatran je drugim po važnosti, odmah iza ajatolaha Sistanija iz Nadžafa. Sve to je bilo nebitno za neotesanog, polupismenog američkog predsjednika i vođu cionističkog kulta kojeg je Međunarodni krivični sud (ICC) 2024. godine optužio za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.

 

 

Ova dvojica niskih, korumpiranih pojedinaca odlučili su da ga ubiju, vjerujući u svojim gangsterskim umovima da će to nekako okrenuti iranski narod u njihovu korist. Naravno, postigli su upravo suprotno, što je mogao predvidjeti svako ko imalo razumije centralnu ulogu mučeništva u šiitskoj kulturi.

 

 

Iran djeluje u skladu sa zakonom braneći se od agresorskog rata, koji je Nirnberški sud 1945. opisao kao “najveći međunarodni zločin”. Pa ipak, upravo države koje krše međunarodno pravo – SAD i Izrael – podržavaju Velika Britanija, evropske vlade, Australija i Kanada. Time postaju saučesnici u ratnim zločinima koje su ove dvije države već počinile.

 

 

Borba ajatolaha Khameneija protiv pahlevističko-savakske policijske države u Iranu dovela je do šest hapšenja prije nego što se šahov režim srušio 1979. godine, usred masovnih demonstracija širom zemlje koje vojska više nije mogla kontrolirati.

 

 

Njegov prethodnik na mjestu vrhovnog vođe, ajatolah Homeini, vratio se trijumfalno iz izgnanstva u Francuskoj, čime je rođena Islamska Republika. Jedna od prvih odluka bila je zatvaranje Izraelske ambasade i predaja zgrade PLO-u.

 

 

Iranska podrška palestinskom otporu od tada nije posustala, uprkos sankcijama, blokadama, sabotažama, atentatima, ratu vođenom preko posrednika (Iraka), a od 2025. godine i dva otvorena, direktna rata.

 

 

Ajatolah Khamenei nije imao samo akademsku pozadinu, već je ona uključivala i njegovu dobrovoljnu službu nakon napada Iraka na Iran 1980. godine, iako nije imao prethodno vojno iskustvo. Preživio je nekoliko pokušaja atentata, uključujući i onaj koji mu je paralizirao ruku.

 

 

Mogao je napustiti svoj kompleks u Teheranu, ali je to odbio. Rekao je da narod nema kamo otići, pa ni on neće napustiti grad, iako je znao da mu je Izrael prijetio ubistvom kao primarnoj meti.

 

 

Ajatolah Khamenei je izdao fetvu kojom se Iranu zabranjuje razvoj nuklearnog oružja. Uprkos tome, pod krinkom sprečavanja Irana da nabavi nuklearno oružje, američki predsjednik i Netanyahu odlučili su ubiti upravo tog čovjeka, uz podršku vazalnih država koje SAD nazivaju “saveznicima”.

 

 

Po drugi put od juna 2025. godine, SAD i Izrael su pokrenuli rat tokom pregovora s Iranom koji su, prema izvještajima, dobro napredovali. U oba slučaja, SAD su jednostavno koristile pregovore kako bi kupile vrijeme. Datum drugog napada zapravo je određen krajem decembra 2025. i pomjeren je sedmicu unaprijed, na 28. februar, nakon što se saznalo da je Rusija otkrila prvobitni datum.

 

 

Također, u decembru 2025. SAD i Izrael su pokrenuli operaciju “promjene režima”, nadajući se da će izazvati haos koji bi doveo do sloma iranske vlade. Pošto to nije uspjelo, novi otvoreni vojni napad postao je neizbježan.

 

 

Razlike u mišljenjima među Irancima iste su kao i u bilo kojoj drugoj zemlji. Vlada im se može sviđati ili ne. Njihovi stavovi mogu biti podijeljeni, ali s obzirom na to da su SAD i Izrael dva puta napali Iran u manje od godinu (ne računajući neuspjelu operaciju promjene režima), narod je zbio redove iza vlade i vojske.

 

 

U prvom od ovih ratova poginulo je 1.000 civila. U prva tri dana drugog rata već je ubijeno više od 700 ljudi, uključujući učenice koje su bile žrtve bombardovanja u južnom provincijskom gradu Minabu.

 

 

Tvrdnje propagandista tokom neuspjele operacije “smjene režima” – da je stanovništvu potreban samo mali poticaj da se pobuni protiv vlade – bile su smiješne, objavio je The Palestine Chronicle.

 

 

Demonstracije podrške vladi tokom tog pokušaja svrgavanja bile su masovne širom zemlje. Ponovljene su u još većim razmjerima nakon atentata na ajatolaha Khameneija.

 

 

Njegovo ubistvo je događaj od historijskog značaja za šiite. Od Irana, preko Iraka do Libana, oni se pridružuju Iranu u ovoj egzistencijalnoj borbi protiv “sila zla”, velikog i malog Satane (SAD-a i Izraela), čija zvjerstva u posljednje tri godine uključuju masovno klanje djece u Palestini. Poput zle mijazme koja se širi Bliskim istokom, sada ubijaju djecu i u Iranu.

 

 

Šiitska historija mučeništva seže do ubistva unuka Poslanika, Huseina bin Alija, u bici kod Kerbele u 7. stoljeću. Njegovo mučeništvo od ruke halife Jezida obilježava se širom šiitskog svijeta svakog 10. muharema od 680. godine.

 

 

U šiitskoj kulturi mučeništva, SAD i Izrael su “novi Jezid”, a ajatolah Khamenei posljednji mučenik koji je pao u historijskoj šiitskoj borbi protiv ugnjetavanja i nepravde. U šiitskoj svijesti još su svježa i bolna ubistva Hasana Nasrallaha i, ranije, Kasema Sulejmanija, koje je naredio Trump neposredno nakon što je ovaj sletio u Bagdad 2020. godine kako bi radio na sporazumu o pomirenju između Iraka i Irana.

 

 

Planirajući kratki rat, SAD i Izrael sada otkrivaju da su otvorili Pandorinu kutiju koja bi mogla rezultirati regionalnim, pa čak i globalnim nuklearnim ratom. Nadalje, Izrael je započeo rat koji bi mogao završiti njegovim vlastitim uništenjem. Ako dođe do te tačke, vjerovatno se neće suzdržati od “Samsonove opcije” – korištenja nuklearnog oružja koje bi uništilo i njega i njegove neprijatelje.

 

 

Ništa ne može snažnije natjerati Iran da razvije vlastito nuklearno oružje od ove prijetnje. Budući da već posjeduje materijalne i tehničke kapacitete, to ne bi dugo trajalo. Buduća fetva novog marja-i taklida zamijenila bi dekret ajatolaha Khameneija protiv nuklearnog oružja. Već sada postoje brojni pokazatelji javne podrške takvoj promjeni politike.

 

 

“Promjena režima” je možda na pomolu kao rezultat ovog rata, ali ne nužno onog režima koji Zapad želi srušiti. Šta je s bahreinskim sunitskim vladarima, koji se trenutno suočavaju s ustankom šiitske većine? Ili s jordanskim hašemitskim vazalskim kraljem, koji zavisi od Zapada, dok ga prezire 70-postotna palestinska većina njegovog naroda?

 

 

Udaljeni “saveznici” – Starmer u Velikoj Britaniji (22 posto podrške), Macron u Francuskoj (20 posto) i Merz u Njemačkoj (23 posto) – već su na ivici nepopularnosti. Što duže budu podržavali ovaj izrazito nepopularan rat protiv Irana, ti brojevi će biti gori.

 

 

Tu je i sam Trumpov režim. Podrška mu opada čak i među MAGA pristalicama. Nedavne ankete pokazuju da Trump gubi tlo pod nogama čak i po pitanju imigracije. Opća stopa neodobravanja iznosi 56 posto, a raste na 70 posto u dobnoj skupini od 18 do 44 godine. Samo 27 posto ispitanika odobrava rat protiv Irana, dok je 43 posto protiv.

 

 

Trump mora preokrenuti ove brojke prije izbora u novembru, ali rat već sada ne ide po planu. Pokrenut je kršenjem Ustava, koji ovlasti za objavu rata daje Kongresu, a ne predsjedniku.

 

 

Trumpove tvrdnje da “vojne akcije” protiv Irana ne predstavljaju stvarni rat ne bi prošle nijednu definiciju rata. Ukidanje ustavne vlasti, uz nepopularan rat u kojem su SAD već zaglavljene, postavljaju temelje ne samo za izborni neuspjeh već i za opoziv, tzv. impeachment.

 

 

Ovaj rat odgovara definiciji agresorskog rata Nirnberškog suda iz 1945. kao “vrhunskog međunarodnog zločina”. Nakon što su učestvovali ili podržali sve ilegalne ratove koje su SAD vodile od 2001. godine, njihovi vazali od Evrope do Australije sada podržavaju i ovaj. Laži koje oni i njihovi mediji plasiraju ne razlikuju se od onih prije napada na Afganistan, Irak, Libiju, Siriju i Jemen – to su i dalje laži.

 

 

Vrijedi napomenuti da su u svakoj krizi u Iranu od Ustavnog pokreta (1905–1906), pa čak i od otpora u 19. stoljeću, ulema, tj. vjerski učenjaci, trgovačka klasa i narod zauzimali jedinstven stav protiv ugnjetavačkih šahova i njihovih stranih gospodara.

 

 

Zapadni mediji su toliko zasićeni propagandno da su postali nečitljivi. Bili su ravnodušni prema smrti pola miliona iračke djece uslijed sankcija, pa nas ne treba čuditi njihova ravnodušnost prema pokolju najmanje 20.000 djece u Gazi, kontinuiranom ubijanju civila na Zapadnoj obali i u južnom Libanu, te masakru učenica u Iranu.

 

 

Američki ili izraelski raketni napad u kojem su ubijene iranske djevojčice i scene užasa oko njihove uništene škole nisu bile glavne vijesti u zapadnim medijima, već su to bile samo vijesti na dnu stranice. Naslovnice je punilo likovanje zbog ubistva jednog visokog vjerskog vođe.

 

 

Budućnost zapadne Azije i, u određenoj mjeri, cijele planete – s obzirom na rizik od nuklearnog rata – sada je u rukama polupismenog američkog predsjednika i optuženog ratnog zločinca. Američkim vojnicima njihovi zapovjednici govore da je rat dobra stvar jer će dovesti do Armagedona.

 

 

Trumpov tim čine investitori u nekretnine, fanatični ambasador u Izraelu koji se vodi “Božijim planom”, te državni sekretar i samoproglašeni “ministar rata” koji se međusobno takmiče za titulu najgluplje osobe u Washingtonu. Poređenje s dresiranim majmunima izbjegava se samo zato što bi bilo nepravedno prema majmunima.

 

 

Živeći u potpuno amoralnom i beskrupuloznom svijetu bez zakona, Trump i njegovi savjetnici ne mogu razumjeti zašto neke ljude nije moguće podmititi ili zastrašiti i zašto će zauzeti principijelan stav čak i protiv nadmoćnog neprijatelja, kao što to sada čine Iran i njegov narod.

 

 

Zašto se nisu predali? – pita se zbunjeni Steve Witkoff. Poput Trumpa, on jednostavno ne razumije.

 

 

Trump nam govori da se vodi vlastitim moralom. Poput “Kralja Sunca” Luja XIV, Trump sebe smatra zakonom. Nakon što je “zaronio u kanalizaciju” s Jeffreyjem Epsteinom, izvor njegovog morala i zakona postao je jasan.

 

 

On predvodi tim najneobrazovanijih i najnesposobnijih ljudi koji su ikada osramotili američku administraciju. Nemaju pojma šta su pokrenuli u zapadnoj Aziji – to nije kratak i uspješan rat koji su očekivali, već rat čije se posljedice već vraćaju SAD-u i Izraelu.

 

 

Ovo se može pokazati kao nuklearni sukob ili kao neizbježni konačni rat za Palestinu. Svakako će odrediti sudbinu regije na duge staze. Lice Bliskog istoka se već mijenja, ali ne u smjeru koji su njegovi pokretači očekivali, već upravo suprotno.

 

(Stav)

Historičar Jeremy Salt: Na pomolu nuklearni sukob ili konačni rat za oslobođenje Palestine