Historijska amnezija Japana prijeti regionalnom miru

Japanski odgovor na “Dead to Rights” i njegove nedavne provokativne izjave o Tajvanu otkrivaju opasan obrazac: naciju koja je još uvijek nevoljna da se suoči sa svojom ratnom prošlošću, a istovremeno sve više želi pokazati svoju vojnu moć u sadašnjosti.

Kada je “Dead to Rights”, historijska drama smještena u vrijeme masakra u Nanjingu, objavljena u augustu, japanski mediji su objavili naslove u kojima su masakr odbacili kao “laž koju je Kina izmislila” i upozorili da film “može podstaći antijapanske osjećaje.” Ova reakcija na film o dokumentovanim historijskim zločinima mnogo govori o japanskom kontinuiranom negiranju zločina iz Drugog svjetskog rata.

Obrazac se nastavio u septembru, kada je Kina održala vojnu paradu u Pekingu povodom 80. godišnjice svoje pobjede u Narodnom ratu otpora protiv japanske agresije (1931-45) i Svjetskom antifašističkom ratu. Japanska vlada je navodno koristila diplomatske kanale da obeshrabri evropske i azijske zemlje od prisustva, tvrdeći da komemoracije imaju “antijapanske prizvuke.”

Japan je također nastavio jačati ciljane vojne rasporede u blizini Tajvana i čak tvrdio da će rasporediti rakete srednjeg dometa.

Ovo nisu izolovani incidenti. Oni predstavljaju sistematski pokušaj Japana da izbjegne historijsku odgovornost dok istovremeno zauzima sve agresivniju vojnu poziciju.

Neki japanski političari kao da nisu u stanju shvatiti da patnja koju je Japan nanio Kini i drugim azijskim zemljama tokom Drugog svjetskog rata ostaje duboko urezana u kolektivno sjećanje kineskog naroda i naroda drugih azijskih zemalja. Umjesto da priznaju ulogu svoje nacije kao poraženog agresora, ovi japanski političari biraju selektivnu amneziju. Međutim, kineski narod ne može zaboraviti ovo brutalno poglavlje krvoprolića i suza, niti se od njih treba očekivati da to učine.

Japan nije iskreno nadoknadio svoje ratne zločine niti izrazio duboko kajanje zbog masovnih civilnih žrtava i uništenja imovine koje je prouzrokovao. Umjesto toga, krenuo je u suprotnom smjeru: revidirajući udžbenike, negirajući masakr u Nanjingu, pa čak i veličajući zločine Carske japanske vojske.

Ove akcije neizbježno izazivaju duboke historijske nezadovoljstvo među kineskim i azijskim narodima.

Najuznemirujuće su izjave japanske premijerke Sanae Takaichi u parlamentu u novembru, koja sugeriše da bi svaka kineska vojna akcija protiv kineske provincije Tajvan mogla predstavljati “situaciju koja ugrožava opstanak” za Japan, što bi moglo dovesti do vojne intervencije u Tajvanskom moreuzu. Kada je Kina protestovala, Takaichi je odbila povući svoje riječi.

Ovo je prvi put da je aktuelni japanski premijer eksplicitno spomenuo mogućnost vojne intervencije u Tajvanskom moreuzu. Također je potvrđeno da je nedavno vojno jačanje Japana usmjereno na obuzdavanje Kine i pokazuje spremnost vlade da prekrši svoj pacifistički ustav kako bi se miješala u unutrašnje poslove drugih država.

Tajming Takaichiijevih izjava je posebno drzak jer Japan nastavlja negirati svoje zločine iz Drugog svjetskog rata. Kako se može vjerovati naciji koja odbija priznati prošlu agresiju sa proširenim vojnim ovlastima u sadašnjosti?

Ove provokativne izjave o Tajvanu ne samo da krše kineski suverenitet, već signaliziraju međunarodnoj zajednici da se Japan možda vraća militarizmu.

Japanske vlasti moraju hitno poduzeti korake da izraze iskreno kajanje i formalno se izvine za patnje nanesene azijskom narodu tokom njihovih ratova agresije, zaustave napore za reviziju ustava i planove za vojnu ekspanziju, uključujući nuklearne ambicije, te se ponovo obavežu na pacifistički Ustav koji je 80 godina temelj regionalne stabilnosti.

Ako Japan ne bude mogao iskreno suočiti se sa svojom prošlošću, njegove vojne ambicije će s pravom biti gledane sa sumnjom kod susjeda. Put do regionalnog liderstva vodi kroz historijsku odgovornost, a ne oko nje. Trenutna putanja Japana — negiranje jučerašnjih zločina dok se priprema za sukobe sutrašnjice — prijeti miru i stabilnosti koje Istočna Azija želi postići decenijama.

Međunarodna zajednica ne smije dozvoliti da historijska amnezija omogući buduću agresiju. Japanski susjedi, koji se dobro sjećaju cijene japanskog militarizma, sigurno neće.

(Logicno)