Predsjednik Donald Trump, čovjek koji je obećao okončanje ratova i završetak stanja trajnog sukoba u kojem se SAD nalaze decenijama, drži se loših navika.
Intelektualni divovi bolno nedostaju u Trumpovoj administraciji, ali ako postoji iko ko bi mogao polagati pravo na bilo kakvu težinu, Elbridge Colby bi mogao biti jedan od njih. Samoproglašeni “kineski jastreb”, američki podsekretar za ratnu politiku mora da je zbunjen zaokretom u američkoj vanjskoj politici, koja se sada ponovo fokusira na pitanja Bliskog istoka i poljuljani Izrael.
Predsjednik Donald Trump, čovjek koji je obećao okončanje ratova i završetak stanja trajnog sukoba u kojem se SAD nalaze decenijama, drži se loših navika.
Ove loše navike nisu naišle na odobravanje raznih saveznika, posebno članica NATO-a. Španija, Francuska i Italija pokazale su različite stepene ledene suzdržanosti prema korištenju svojih baza i zračnog prostora od američkih snaga u napadu na Iran. Velika Britanija je bila manje odlučna po tom pitanju, iako je njen nepopularni premijer, sir Keir Starmer, uporan u stavu da nikakve trupe neće biti angažirane u operaciji. Te zemlje su također hladno ignorirale raspoređivanje trupa u bilo kakvoj operaciji otvaranja Hormuškog tjesnaca koja zahtijeva upotrebu sile.
Od svih saveznika, Španija se pokazala kao uzoran protivnik, tvrdeći da je preventivni rat koji su Izrael i SAD pokrenuli 28. februara bio i ostao ilegalan. Španski premijer Pedro Sanchez opširno je izjavio, kako pismeno tako i u medijima, da je napad bio jeziv podsjetnik na ono što se dogodilo u februaru 2003. godine, kada je američki državni sekretar Colin Powell pred Vijećem sigurnosti UN-a iznio sada već previše poznatu laž da Irak ne samo da posjeduje oružje za masovno uništenje, već da ga je dužan upotrijebiti, direktno ili putem nekog beskrupuloznog posrednika.
Danas se suočavamo sa sličnom situacijom i stav moje vlade isti je kao onaj koji je špansko društvo izrazilo prije dvije decenije: NE RATU. Ne jednostranom kršenju međunarodnog prava. Ne ponavljanju grešaka iz prošlosti. Ne ideji da se svjetski problemi mogu rješavati bombama – napisao je Sanchez u The Economistu.
Španija je također razljutila zvaničnike u Washingtonu jer je bila najmanje oduševljena od svih NATO partnera povećanjem odbrambene potrošnje na 5 posto BDP-a. Na samitu NATO-a u junu 2025. godine održanom u Hagu, Sanchez je insistirao da sve članice saveza imaju “pravo i obavezu odlučiti hoće li preuzeti te žrtve ili ne, a mi kao suverena zemlja odlučujemo da to ne učinimo”. Španija će, obećao je, trošiti 2,1 posto svog BDP-a na odbranu “kako bi osigurala i održala svo osoblje, opremu i infrastrukturu koju savez zatraži radi suočavanja s tim prijetnjama svojim kapacitetima”. Špansko protivljenje dobilo je odgovarajući ustupak od generalnog sekretara NATO-a Marka Ruttea, koji je potvrdio da će Madridu biti data “fleksibilnost da odredi vlastiti suvereni put za postizanje cilja sposobnosti i godišnjih resursa potrebnih kao udio BDP-a, te da podnese vlastite godišnje planove”.
U to vrijeme, Trump je bjesnio tvrdeći da će Španiju natjerati da “plati dvostruko više” kroz carine ako nastave održavati svoj štedljiviji stav o vojnim izdacima.
Španija je jedina zemlja koja odbija platiti. Žele besplatan prijevoz, ali ja to neću dozvoliti.
Dok Trumpovi zvaničnici kipte zbog evropskog oklijevanja da se miješa u sukob s Iranom, u Washingtonu se pojavljuju opcije za odmazdu. Neke od njih dostupne su u disciplinskoj bilješci koju je napisao Colby, razmatrajući oklijevanje nekih saveznika da odobre SAD-u pravo pristupa, stacioniranja i preleta (ABO). ABO je bio “apsolutna osnova za NATO”.
Španija je u tom pogledu posebno važna s obzirom na to da je domaćin dva vitalna američka objekta. Pomorsku bazu Rota (NAVSTA Rota), smještenu u južnoj Španiji, Pentagon opisuje kao mjesto koje pruža podršku “strateškim prioritetima Pomorskih snaga Evrope i Afrike (EURAFCENT), 6. flote i komandanta borbenih snaga, osiguravajući objekte na aerodromima i u lukama, sigurnost, zaštitu snaga, logističku i administrativnu podršku, te hitne službe svim američkim i NATO snagama”. Zračna baza Moron, smještena u blizini Seville, ključna je za operacije s obzirom na blizinu Mediterana, Afrike i Bliskog istoka.
U e-mailu do kojeg je došao Reuters, Colby razmatra politike koje imaju za cilj smanjiti “osjećaj prava kod Evropljana”. Države članice koje se smatraju “teškim” mogle bi biti suspendirane s bitnih ili prestižnih pozicija u savezu. Također bi se mogao preispitati zahtjev Velike Britanije za Falklandskim otocima.
Sekretar za štampu Pentagona Kingsley Wilson, upitan o vjerodostojnosti e-maila, sumirao je tmurnu atmosferu bez davanja previše detalja.
Kao što je predsjednik Trump rekao, uprkos svemu što su SAD učinile za naše saveznike u NATO-u, oni nisu bili tu za nas. Pentagon bi osigurao da predsjednik ima kredibilne opcije kako bi osigurao da naši saveznici više ne budu “papirni tigar” i da umjesto toga urade svoj dio. Nemamo daljih komentara na bilo kakve interne rasprave u tom smislu.
Sanchez ne vidi mnogo razloga za brigu.
– Ne radimo na osnovu e-mailova. Radimo sa službenim dokumentima i službenim stavovima koje je, u ovom slučaju, zauzela vlada SAD-a – rekao je novinarima kao odgovor na Colbyjeva razmišljanja.
Madrid je bio za “punu saradnju sa saveznicima, ali uvijek u okviru međunarodnog prava”.
Mnogo nagađanja o suspenziji ili isključenju vjerovatno će ostati samo to. Osnivački ugovor NATO-a ne određuje izričito razloge za isključenje neposlušnih članica. Član 13. napominje da, nakon što je Ugovor na snazi dvije decenije, “bilo koja strana može prestati biti članica godinu dana nakon što je obavijest o raskidu dostavljena Vladi SAD-a, koja će obavijestiti vlade ostalih strana o polaganju svake takve obavijesti”.
Uklanjanje bilo kojeg člana iz kluba od 32 članice vjerovatno bi izazvalo veliki haos, s obzirom na princip konsenzusa kojeg se članice obično pridržavaju kod važnih pitanja. Sigurnosni analitičar Jack Buckby, pišući za 19FortyFive, sugerira i vojnu kontraproduktivnost:
– Španija se nalazi na južnom krilu NATO-a i kontrolira vrijednu teritoriju duž atlantske i mediteranske obale. Također je domaćin infrastrukture koju savez već koristi, a slabljenje te pozicije radi kažnjavanja Madrida imalo bi cijenu za NATO.
Još jedna doza distrakcije u administraciji koja je specijalizirana za tu temu, piše Middle East Monitor.
(Stav)










