Stanko Cerović je za Feral Tribune 24.07.1995. godine objavio komentar pod naslovom: ”Ime zločina: general-razbojnik Ratko Mladić”

 

 

 

Ratko Mladić biografija pruža dubok uvid u to kako biografije oficira mogu postati mračne i destruktivne. Sve dok ne pređu u fantastiku, biografije oficira su dosadne. Pohađanje vojnih škola i mirnodopska karijera odvijaju se u sjeni svih socijalnih zbivanja. Armija je nevidljivi stub društva. Ona je sredstvo koje čeka da bude upotrijebljeno “zlu ne trebalo”. Sretna su društva koja ga nikad ne osjete.

 

 

Ipak, neizbježno je da najambiciozniji i najdarovitiji ljudi u armiji sanjaju dan kad će pokazati što znaju. Bez toga sna moraju imati dojam da nisu živjeli. To je pomalo kao sportaši koji provedu život na klupi za rezerve, pisao je u komentaru Stanko Cerović za Feral Tribune 24. 07. 1995. godine.

 

 

Ratko Mladić biografija dobija dramatičan preokret kada je imao gotovo pedeset godina. Tada je konačno došao u situaciju u kojoj se osjeća snaga oružja. Premješten je iz Makedonije na Kosovo 1990. godine. Uzaludno je pokušavati zamisliti sivilo i tugu života vojnoga lica u Makedoniji. Jednako je uzaludno nagađati o psihološkim lomovima u svijesti toga čovjeka. On je iz te tuge i sivila za pet godina postao general koji prekraja granice u Evropi. Odlučuje o opstanku cijelih naroda, pred njim se trese svijet i dolaze mu na noge svjetski političari.

 

 

Potpuno odsutan iz društvenog života, general u ratu naglo postaje svemoćni gospodar toga života. Zato ih je teško privoljeti na mir. Pretpostavljam da Mladić posljednjih pet godina proživljava kao u snu.

 

 

Uspon i Ratko Mladić biografija: Od Knina do opsade Sarajeva

 

 

Na Kosovu je počelo uzbuđenje. U Kninu je okusio krv i spoznao sebe žareći i paleći, kao dijete koje otkrije vatromet. Bez sumnje je naslutio svoju veliku ulogu u povijesti Srba i, možda, u povijesti Evrope. Spoznali su ga i političari. Kažu da ga je Milošević osobno pogurao za čin generala i predložio za vođu operacija u Bosni. Više o političkom kontekstu tog perioda možete pročitati u našoj arhivi historijskih analiza.

 

 

Kad se govorilo o sukobu Miloševića s vodstvom na Palama i kad je tamošnjim liderima bio zabranjen dolazak u Beograd, Mladić je tamo išao kad je htio. Viđao je koga je kad htio, uključujući i Miloševića.

 

 

Ideološki preobražaj: Ratko Mladić biografija i simboli Prvog svjetskog rata

 

 

U Kninu je još uvijek branio “partizansku interpretaciju” nacionalizma, po obiteljskoj tradiciji. U Bosni je, čini se, naglo i vrlo odlučno prigrlio četničku. Možda je ovdje bila odlučujuća forma. Stavio je oficirsku kapu s kojom su slikani slavni srpski generali iz Prvoga svjetskog rata, vojvoda Mišić i Stepa Stepanović. Zakleo bih se da sam nekoliko puta uočio na televiziji kako imitira držanje s poznatih fotografija tih generala.

 

 

Psihološki portret ratnog zločinca: Razlika između političara i generala

 

 

Možda je on najveći zločinac u ovome ratu, ali još uvijek je manje odvratan od političkih vođa: Karadžića, Miloševića ili nekih hrvatskih lidera. Iz ovih političara zlo struji kao ljigava, bezoblična masa. Iz Mladića struji kao prijetnja siledžije, možda luđaka. Oni prvi guše vas zadahom, Mladić rukama. Nijansa je mala i svodi se na isto. Ipak, čini mi se da od te nijanse Mladićeva biografija postaje zanimljiva.

 

 

Je li on dobar vojnik? Eto, to je pitanje. Kad netko zna svoj zanat, pa makar to bio najgori zanat na svijetu, ima nešto ljudsko u njemu. Ima neke samodiscipline, više nego kod ljudi koji su postali političari jer je vrijeme zahtijevalo fizičko i duševno ništavilo.

 

 

Ideološki je zatucan ako najveća budala. Nedavno ga je intervjuirao novinar londonskog Independenta. Mladić mu je izrecitirao, s vojničkom suptilnošću, sve o planetarnim zavjerama protiv Srba. Održao je lekcije o Vatikanu, Njemačkoj i Americi. Objasnio je da srpska vojska golim herojstvom čisti sela i gradove od Muslimana. Održao je uobičajenu lekciju iz povijesti s omiljenom tvrdnjom da se “granice država prave silom otkad postoje ljudi”. Obećao je — to je bilo prije nepunih mjesec dana — da će rat u Bosni biti riješen samo vojnički i da tu politici nema mjesta.

 

 

Odsustvo empatije i zločini nad civilima u Srebrenici i Sarajevu

 

 

Njegova svijest je zakrečena, u to nema sumnje. Ali čovjek, pa i oficir, može sebe naći u manifestacijama srca ili energije. Čuo sam mnoge stvari o Mladiću: da je odličan general, da je hrabar, da je lud. “Tako je lud da vam zadaje strah”, kaže jedan časnik UNPROFOR-a. Detalje o ulozi mirovnih snaga u BiH istražite u našem tekstu o misiji UNPROFOR-a. Čuo sam i razne detalje o njegovu ponašanju, točne i izmišljene. Ali nikad nisam čuo da je netko spomenuo jednu jedinu scenu ili riječ u kojoj bi se naslutilo da ovaj čovjek ima milosti, sažaljenja ili obične sućuti za ljude.

 

 

Tako i djeluje: zdepast, snažan i pokretljiv. Sve je na njemu široko i podbijeno — lice, grudni koš i noge. Kao da je napravljen za čeone sudare. Uživa u vježbama i mišićima, kao da mu fiziološki nije dano iskustvo osjećaja i misli.

 

 

U Srebrenici je gledao, možda po stoti put u ovome ratu, kako odvajaju muškarce od majki i sestara. Gledao je kako vojnici odvode mlade djevojke i kako se starci srozavaju. Nikad se ni na koga nije sažalio, čak ni arbitrarno, kao despoti. Obilazi položaje svoje vojske oko Sarajeva, ali nikad nije rekao snajperistima da ne gađaju djecu i žene.

 

 

Mit o vojskovođi: Kakvu sliku slika Ratko Mladić biografija?

 

 

Stvoren samo da udara, je li točno da je veliki vojskovođa?

 

 

U Bosni ga srpska vojska obožava, a narod gleda u njega kao u boga. U tome se slažu svi promatrači. Zapazili su da otvoreno prezire političare na Palama. Malo kao birokrate, ali sigurno i zato što prezire sve koji direktno ne ratuju. Ne znaju mu se sklonosti prema zadovoljstvima i povlasticama. Ne igra poker, voli šah.

 

 

Najvažnije od svega jeste to što ide na prvu liniju fronta i često je na terenu. Tu ga je teško kritizirati i to je uzrok njegove popularnosti. Vojnici imaju dojam da živi kao i oni. U ratu je to jedini kriterij: živiš li kao oni koji stradaju ili si pozadinac. U takvoj fizičkoj hrabrosti ima nešto autentično što može nadomjestiti ideološku zatupljenost.

 

 

Deformacija vojnih pobjeda i granatiranje civila

 

 

Ali priče o njegovim vojnim pobjedama zasad ostaju legende. Nijednu pravu bitku u ovome ratu Mladić još nije vodio. Gotovo sve operacije svode se na čišćenje civila i napade oklopnim vozilima na pješake ili nenaoružane ljude. Ni takav izbor taktike nije mudrost. Srbi su u Bosni jedini imali armiju i oružje, pa ih nisu mogli slabo ili pogrešno upotrijebiti.

 

 

 

Naprotiv, da se usudio riskirati i napredovati pješaštvom, Mladić je možda mogao završiti rat. Oslonio se na ”razvlačenje mozga” pretjeranim bombardiranjem i torturu nad civilima. To previše sliči na strah od prave bitke ili vojnog neuspjeha. Djeluje ziheraški u situaciji u kojoj su Srbi bili višestruko nadmoćni najmanje prve dvije godine rata.

 

 

Mladićeve “pobjede” preuveličane su zahvalujući zapadnoj diplomaciji. Ovoj je bilo stalo da pokaže kako se u Bosni vodi rat ravnopravnih protivnika kako bi izbjegla obvezu zaštite civila. Bilo joj je stalo i da napuhne snagu srpske armije, njezinu borbenost i Mladićevu sposobnost, da bi uvjerila svoje javno mnijenje da je intervencija nemoguća. Dodatne dokumente i arhivsku građu iz tog perioda pruža ICTY bazom podataka.

 

 

Na Zapadu se zna da je to laž. Ipak, odjek te propagande u Srbiju vjerojatno je učinio da Mladić i sam povjeruje u veličinu svojih pobjeda. Velike pobjede podrazumijevaju naoružanog protivnika. S druge strane, veliki zločini mogu se izvesti kao u djetinjastim igrama, uzrokujući iluzorni osjećaj veličine.

 

 

Granatiranje Sarajeva kao simbol ratnog užasa

 

 

Desetke puta zapadni su diplomati i časnici Mladiću jamčili da neće biti intervencije protiv Srba. Imajući pred sobom nenaoružane civile i prostranstvo koje je mogla osvajati brzinom kretanja tenkova, Mladićeva vojska slobodno je gruhala, opijala se i kosila sve pred sobom. Ratujući bez rizika i s golemom nadmoćnosti, Mladić je dosegnuo neopisiv stupanj megalomanije, uobražavajući da su se protiv njegove vojske zavjerile svjetske sile.

 

 

Ali jedan će podatak o ovome generalu sigurno ostati u povijesti. Njegov glas, kad izdaje naredbu da se počne s uništavanjem Sarajeva, emitiran je u cijelom svijetu. Ostat će zauvijek simbol užasa koji se sručio na stotine tisuća nevinih ljudi. Zvučalo je zastrašujuće: ”Udri! Pucaj po njima! Razvucite im mozak!”

 

 

Kao da su pukli ventili zla, provalila je krvava bujica. U toj prvoj sarajevskoj noći, kad je zašištao njegov glas, Mladić je nekamo uzletio. Mora da je čudesan osjećaj kad vaše riječi ili geste slijede salve, rušenje kuća velikoga grada i urlici tisuća ljudi. Kamo god da je tada uzletio, za Mladića više nije bilo povratka među ljude.

 

 

Porodična tragedija i Ratko Mladić biografija: Samoubistvo kćerke Ane

 

 

Mladićeva dvadesettrogodišnja kći počinila je samoubojstvo. Svašta se o tom samoubojstvu nagađalo. Uzrok možda nije očeva ”slava”, ali je teško tvrditi da nema baš nikakve veze s njom, jer je kći bacila sjenku na tatine zvjezdane trenutke. Mladić ničim nije pokazao da ga je to pogodilo. Ali, tko zna?

 

 

Usred bosanskih pokolja i Mladić katkad ostane sam i oko njega je tišina. Ako ga ne stiže ni tada šapat bosanskih mučenika, možda ga stiže kćerin očaj. Pretpostavimo da je pokušala samoubojstvom dozvati oca koji je zaplovio rijekom krvi. Pretpostavimo da je osjetila kako mu među ljude nema povratka i kako čuje jedino glas smrti.

 

 

Sigurno mu se čini strašno dalekim onaj dan kad je, prije samo pet godina, napustio makedonsku anonimnost. Djeluje kao da je tada bio neki drugi čovjek.

 

(Fokus)

Ime zločina: Ko je bio general-razbojnik Ratko Mladić