Izrael je odbio ponudu Libana za izravne pregovore, što također nije izazvalo puno interesa Sjedinjenih Država.
Izraelska invazija na južni Liban povlači paralele s kampanjom iz 1982. i mogla bi se pokazati još gorom kako se bude produžavala, rekli su evropski zvaničnici za Middle East Eye
Za mnoge Libance, široki opseg izraelske vojne kampanje posljednjih sedmica već podsjeća na 18-godišnju okupaciju juga njihove zemlje, koja je završila nakon godina sukoba s Hezbollahom koji su prisilili izraelske trupe na povlačenje 2000. godine.
Ovaj put, Bejrut je poduzeo neviđene korake koji uključuju otvaranje vrata izravnom angažmanu s Izraelom.
„Ali čini se da Izraelce ništa od toga ne zanima“, rekao je evropski zvaničnik upoznat s tim pitanjem.
Kao i u prošlosti, izraelski zvaničnici jasno su dali do znanja da imaju vojni plan za južni Liban i da ga namjeravaju provesti, dodao je.
Izrael je odbio ponudu Libana za izravne pregovore, što također nije izazvalo puno interesa Sjedinjenih Država.
Tel Aviv je ponudu smatrao premalom i prekasnom – s obzirom na nemogućnost Bejruta da obuzda Hezbollah od kraja posljednjeg rata, u novembru 2024.
Aneksija juga
Izrael je proglasio veći dio južnog Libana vojnom zonom i ciljao je mostove i prijelaze preko rijeke Litani, čime je efektivno odrezao veliki dio juga od ostatka zemlje.
Također je izdao opće naredbe o protjerivanju svih stanovnika južno od rijeke, koja teče oko 30 km sjeverno od libanske granice s Izraelom.
Otkad se Hezbollah 2. marta uključio u širi rat s Iranom, Izrael je postupno napredovao kroz nekoliko područja južnog Libana u koordiniranom prodoru prema rijeci Litani.
Zvaničnik je u razgovoru za MEE rekao da izraelska vojska provodi takozvanu “opciju Khan Younis” u južnom Libanu, referirajući se na izraelsku taktiku u južnom gradu Gaze. Ovaj pristup uključuje sistemsko uništavanje civilne infrastrukture, rušenje zgrada i masovno protjerivanje stanovništva.
„Očekujemo da će Izrael napredovati nešto sjevernije od rijeke Litani“, rekao je. „Zasad nema naznaka da Izrael planira anektirati teritorij, ali se ne žuri.“
Međutim, nekoliko visokih izraelskih zvaničnika javno je raspravljalo o neodređenoj prisutnosti u Libanu.
Ministar finansija Bezalel Smotrich predložio je proširenje izraelske granice na sjever do Litanija, dok je ministar odbrane Israel Katz u utorak rekao da će Izrael nakon rata okupirati dio južnog Libana i zadržati kontrolu do rijeke.
Katz je dodao da će se više od 600.000 libanskih stanovnika koji su raseljeni prema sjeveru ne moći vratiti južno od Litanija dok se ne osigura sigurnost Izraela na sjeveru.
Gore nego 1982. godine
Drugi zvaničnik je u razgovoru za MEE rekao je da izraelske snage napreduju, a suočavaju se s gerilskom taktikom Hezbolaha, koja bi mogla uvući Izrael u dugotrajni sukob.
Izraelska vojska naišla je na žestok otpor boraca Hezbollaha u strateški važnim pograničnim područjima, a posljednjih nekoliko sedmica vodila je žestoke bitke oko ključnih gradova.
U ranim danima trenutnog rata, nekoliko evropskih lidera upozorilo je Izrael da ne pokreće veliku kopnenu ofanzivu u Libanu.
Posjeta francuskog ministra vanjskih poslova Jean-Noela Barrota Izraelu ranije ovog mjeseca nije imala utjecaja kojem se Pariz nadao. Nakon razgovora sa svojim izraelskim kolegom Gideonom Saarom, Barrot je rekao da ne vidi očigledan kratkoročni kraj sukoba na Bliskom istoku.
„Završetak ovog rata mogao bi potrajati mjesecima, ako ne i godinama. Već počinje nalikovati ponavljanju katastrofe iz 1982.“, rekao je drugi evropski zvaničnik.
Treći evropski zvaničnik upozorio je da bi izraelska invazija “mogla postati još gora od one 1982.”.
„Godine 1982. Izrael je imao saveznike u Libanu; ovaj put nema lokalne partnere“, dodao je.
“Ružno i krvavo”
U izraelskoj ofanzivi u Libanu poginulo je više od 1200 ljudi, a raseljeno je preko milion, prvenstveno iz južnih predgrađa Bejruta te istočnog i južnog Libana.
Sredinom marta, Norveško vijeće za izbjeglice izvijestilo je da je stanovnicima najmanje 14 posto teritorija Libana naređeno da napuste svoje domove.
Šijitsko stanovništvo koje traži utočište na sjeveru ili u nekim dijelovima Bejruta suočava se s poteškoćama u pronalaženju nekretnina za najam, osiguravanju hotelskih soba ili preseljenju u sela, jer se lokalno stanovništvo boji potencijalnih izraelskih napada.
Izraelska vojska je više puta gađala stambene zgrade i hotele u kojima žive raseljene porodice u centralnom Bejrutu i drugim područjima izvan svojih uobičajenih zona napada, tvrdeći da je ciljala na članove Hezbollaha ili iranske zvaničnike.
U mnogim slučajevima to je značilo da se samo ženama i djeci dopušta sklonište u nekim zgradama i hotelima, posebno u tradicionalno anti-Hezbollahovim područjima, dok muškarci nemaju kamo otići.
Treći zvaničnik rekao je da bi ova delikatna situacija mogla dodatno eskalirati i ponovno otvoriti stare sektaške rane u Libanu.
„Kako se izraelska invazija odugovlači, sektaške napetosti mogle bi narušiti svaki politički kapital koji libanska vlada još ima za pregovore s Izraelom“, rekao je.
Dok se Hezbollah i njegov saveznik Amal, šijitska stranka koju predvodi moćni predsjednik parlamenta Nabih Berri, politički konsolidiraju, Izrael i dalje ignorira napore libanske vlade da se distancira od Hezbollahovih postupaka.
Prvog dana rata, libanska vlada je objavila potpunu zabranu vojnih i sigurnosnih aktivnosti Hezbollaha.
Prošle sedmice, Bejrut je proglasio iranskog ambasadora personom non grata i, u potezu koji je na kraju propao, naredio mu da ode.
„Nakon što Izrael završi s ratom, mogao bi otkriti da u Libanu nema održivog političkog partnera s kojim može postići dogovor“, rekao je treći zvaničnik.
“Ovo bi moglo postati sve ružnije i krvavije”, zaključio je u razgovoru za Middle East Eye.
(SB)









