Zbog geopolitike koja se mijenja iz minute u minutu, i stvaranja multipolarnog svijeta, prisustva Rusije i Kine u regionu, Zapad je spreman kompromisima da ne “izgubi” Srbiju često Vučiću progledati kroz prste njegova šetanja između Istoka i Zapada.

 

 

 

Aleksandar Vučić boravio je u Trebinju gdje je prisustvovao otvaranju novoizgrađene bolnice u ovom gradu.

 

 

Bila je to još jedna prilika za predsjednika Srbije da zapomaga kako se “ceo svet okomio na Srbiju” – region i “domaći izdajnici (opozicija) podržani međunarodnim faktorom”.

 

 

Protiv Srbije se svuda vodi najprljavija kampanja ne samo u Prištini i Zagrebu nego i u Sarajevu i Podgorici – rekao je Vučić.

 

 

Osvrnuo se i na situaciju u svojoj zemlji gdje protesti traju više od godinu dana i o zahtjevima za njegovom smjenom.

 

 

Sve ste napravili prošle godine da me srušite s vlasti. S mnogim drugim vanjskim faktorima. Milijarda eura je uložena. Niste uspjeli. U mnogočemu su oni pametniji, finiji, inteligentniji, šarmantniji bili. Ja vam nisam Slobodan Milošević. Niti sam naivan niti sam glup da vam vjerujem. I zato razvijamo ekonomiju, snažimo našu ekonomiju, čuvamo mir, ali ćemo biti spremni pružiti adekvatan odgovor svakom potencijalnom agresoru – poručio je Vučić.

 

 

Mali smo, ne možemo da se zamjeramo previše tim velikima. Ali smo smogli snage da kažemo istinu. I uvijek ćemo imati snage da kažemo istinu, jer nas obavezuje historija junačkog naroda, naroda koji je zbog svoje istine stradao i u Balkanskim ratovima, i u Prvom svjetskom ratu, i u Drugom svjetskom ratu, i u ratovima devedesetih godina. Bolje je jedan dan kao soko živjeti, nego sto godina kao miš se skrivati. I to je nešto čime se Srbija ponosi. To je nešto što je sudbina srpskog naroda – kazao je Vučić.

 

 

Iz svih izjava, ali i poteza koje povlači, politički vrh u Beogradu, potvrdio je to evo po ko zna koji put i sam Vučić, i dalje je na liniji poražene velikosrpske politike Slobodana Miloševića. I ne samo da je na liniji režima koji je jedini u svijetu presuđen pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu zbog kršenja Konvencije o genocidu (Srebrenica), već Vučić daje gotovo identične lažne izjave, kakve je davao svojevremeno Milošević.

 

 

Može li se govoriti o modernoj i proevropski orijentiranoj Srbiji (kako to Vučić voli kazati) pod vlašću ljudi koji su izašli ispod Miloševićevog šinjela?

 

 

Teško, ustvari gotovo pa nemoguće. Jer i danas gotovo isti odnos kao i njegov “dragi Sloba”, Vučić ima prema susjednim državama, agresivno se miješa u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Kosova, nerijetko i Hrvatske.

 

 

I naravno, identičan mu je narativ kao i balkanskog kasapina. Srbija nikoga ne napada, svi samo Srbiju napadaju. Neizostavno, tu su “vanjske sile”, “međunarodni faktor”…Samo on može spasiti narod i državu itd.

 

 

Da bi se prikazao žrtvom, Vučić koji je u Miloševićevo vrijeme bio njegov ministar informiranja, služi se identičnom matricom. Slučajno ili ne, iste riječi koje je 2000. izgovorio Slobodan Milošević, ponovio je Vučić 2023.

 

 

“Ne napadaju Srbiju zbog Miloševića (Vučića), nego napadaju Miloševića (Vučića) zbog Srbije”

 

 

Od 5. oktobra 2000. kada je Milošević srušen, građani Srbije očekivali su bolji život i svjetliju budućnost. No, vrlo malo su dobili od onoga što su priželjkivali. Ponovo iznad glava imaju autokratu, a nacionalizam je identičan onom iz 90-tih godina – jedino što Vučić nije pokrenuo ratove kao što je Milošević.

 

 

I naravno, tu je neizbježno pitanje Kosova, koje također povezuje Miloševića i Vučića. Na Kosovu je sve počelo 1989. godine na Gazimestanu, a na Kosovu će sve su prilike i da završi. A možda i na beogradskim ulicama kao što se to dogodilo Miloševiću.

 

 

Ko zna.

 

 

Ali da je Vučić nervozan kao nikada do sada i da ga sjedenje na nekoliko stolica itekako košta, te da više ni sam nije siguran na koju kartu (Rusija, SAD, EU), da zaigra i koja vrata da zakuca, više je nego očigledno.

 

 

A kada je već u ovom pomalo čudnom govoru u Trebinju spomenuo istinu zbog koje je “junački narod stradao”, bilo bi lijepo da napokon javno prizna genocid u Srebrenici, agresiju Srbije na BiH, da više ne plaća svojim “crnokošuljašima” za ispisivanje grafita ratnom zločincu Ratku Mladiću, da ne čuva osuđene i optužene ratne zločince iz BiH…

 

 

I za kraj, vratimo se njegovim porukama da on nije Milošević, da nije glup, ni naivan da vjeruje.

 

 

U određenim periodima Milošević je imao podršku zapadnih sila. Početkom 90-tih bio je percipiran kao “faktor stabilnosti”, ključni sagovornik i lider koji kontroliše JNA i Srbiju. Vrhunac zapadne podrške bio je tokom Dejtona, 1995. godine. Tada je prihvatio da potpiše Sporazum i izvrši pritisak na bosanske Srbe (koji će mahom kasnije završiti u Hagu) i da ga oni prihvate .

 

 

Zapad je podržavao Miloševića jer je bio spreman na dogovore i sposoban da provede što obeća. Već 1999. godine dešava se Kosovo i Milošević gubi podršku Zapada. Postaje glavna prepreka zapadnoj politici. Dolazi 5. oktobar 2000. nakon čega biva uhapšen i odveden u Hag.

 

 

Podrška Zapada Vučiću je nikako lična, već isključivo interesna. Još uvijek pokušavaju da ga mijenjaju i usmjeravaju, a ne da ga sruše.

 

 

Zbog geopolitike koja se mijenja iz minute u minutu, i stvaranja multipolarnog svijeta, prisustva Rusije i Kine u regionu, Zapad je spreman kompromisima da ne “izgubi” Srbiju često Vučiću progledati kroz prste njegova šetanja između Istoka i Zapada.

 

 

Za Zapad je Kosovo crvena linija. Odnos bi se pogoršao ako bi Srbija trajno blokirala bilo kakav dogovor ili ako bi došlo do ozbiljne eskalacije nasilja.

 

 

Postoje i neke procjene da bi Zapad počeo tražiti alternativu Vučiću ako bi protesti, koji su barem za sada umanjeni, prerasli u stalne, ako bi došlo do podjele u sigurnosnom aparatu, ukinuo izbore, upotrijebio prekomjernu silu na ulicama…

 

 

Sve dok balansira između Zapada i Istoka, a bliži je Zapadu, bit će mu tolerisano i sjedit će u predsjedničkoj fotelji. Onog trenutka kada zapadne sile procijene da je potrošen kao i Milošević, pronaći će mu alternativu.

 

 

Stoga se njegove poruke “nisam vam ja Milošević” mogu dvojako shvatiti – ili se prepao jer mu je Zapad već pronaša zamjenu i odabrao Istok da mu od sada čuva leđa ili poručuje da on odlično zna kojim putem treba ići da ne bi bio srušen kao i njegov “politički otac”.

 

(Stav)

“Ja vam nisam Slobodan Milošević” – kome je Vučić slao poruke iz Trebinja