Iako je aktivno bavljenje politikom pravo svakog pojedinca, sve dok za to ima sposobnost i podršku birača, u bh. realnosti političari rođeni sredinom prošlog vijeka su sinonim za vječne tenzije, blokade i destruktivni kontinuitet i ne odustaju od borbe za vlast

 

 

 

Do 6. jula traje rok do kada političke stranke u BiH trebaju Centralnoj izbornoj komisiji predati kandidatske liste s imenima kadrova za koje će građani glasati na općim izborima 4. oktobra.

 

 

Za sada su javnosti poznata imena onih kandidata koji će u utrku za najviše pozicije, odnosno za članove Predsjedništva BiH, dok polako ‘isplivavaju’ i imena nosilaca kandidatskih listi za ostale nivoe vlasti.

 

 

Ni ovih izbora sigurno neće biti puno iznenađenja, ni kada su u pitanju predvodnici i kandidatskih i kompenzacijskih listi koje stranački čelnici rezervišu ili za sebe ili svoje najodanije kadrove, jer je to garancija uspjeha na izborima, pa će samim tim i ‘krojači’ politika koji će i nakon oktobra vladati i državom i(li) strankama javnosti biti itekako poznati.

 

 

Klub ‘65+’: Neprikosnoveni monoliti vlasti

 

 

Jer, u BiH su se posljednjih decenija generacije građana rodile, završile škole, nažalost, mnogi i napustile zemlju, a za političkim pregovaračkim stolovima su uglavnom ista lica.

 

 

Analiza Raporta o životnoj dobi i političkom stažu lidera pozicije i opozicije, potvrđuje da se i fotelje u vlasti i stranački pečati ostaju kod istih osoba mnogo duže nego što je to slučaj u evropskim zemljama.

 

 

Ključeve stranačkih mašinerija i najveće moći u BiH i dalje čvrsto drži generacija rođena sredinom prošlog vijeka.

 

 

Apsolutni veterani u bh. politici su Bakir Izetbegović predsjednik SDA i Dragan Čović, predsjednik HDZBiH.

 

 

Izetbegović je naime u junu proslavio 70. rođendan, a Čović će 70 godina napuniti u augustu. Izetbegovićev stvarni uticaj u vrhu moći traje duže od 30 godina, počevši od ’90-ih godina prošlog stoljeća godine kada je postao šef kabineta svog oca i predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića.

 

 

Na čelu SDA Izetbegović je 12 godina, ali je kao zastupnik kroz parlamentarne klupe i dva mandata u Predsjedništvu BiH bio aktivni kreatori i učesnik državnih procesa.

 

 

Iako je i zvanično penzioner, Izetbegović ne namjerava u političku penziju, nego mu je cilj na narednim izborima da osvoji četverogodišnji mandat u Predsjedništvu BiH, što znači da bi s eventualnom izbornom pobjedom u oktobru taj mandat okončao sa 74 godine.

 

 

Generacijski vršnjak Izetbegovića je Dragan Čović koji je na čelu HDZBiH punu 21 godinu u kojem suvereno, bez ikakve unutarstranačke opozicije, drži godinama apsolutni monopol u stranci i najpovoljniju pregovaračku poziciju u formiranju vlasti u BiH.

 

 

Čović je pozicije na kandidatskim listama već dva izborna ciklusa prepustio svojim kadrovima, a za sebe izabrao fotelju u Domu naroda PSBiH, gdje je i trenutno predsjedavajući Doma, a vjerovatno ćemo Čovića na toj poziciji gledati i u narednom sazivu vlasti.

 

 

Na trećem mjestu je Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a sa 67 godina života. S druge strane Dodik ima najviše staža na čelu svoje stranke, koju je osnovao još 1996. godine pod drugim imenom i koja je prerasla u SNSD čiji je predsjednik već 30 godina.

 

 

Dodik preko svog SNSD-a gospodari svim procesima u entitetu RS iako zbog presude Suda BiH i njenih pravnih posljedica nema funkciju u vlasti, niti može biti kandidat na izborima.

 

 

Godine se ‘nanizale’ i u generaciji mlađih političara

 

 

U taboru socijaldemokratije, Nermin Nikšić, lider SDP BiH sa 65 godina bilježi 12 godina na čelu partije i više od 25 godina na raznim funkcijama u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti. Trenutno je premijer FBiH, nije kandidat na predstojećim izborima, a najavio je i političku penziju.

 

 

Željko Komšić, predsjednik DF-a i član Predsjedništva BiH ima 62 godine, od kojih je 16 proveo u zgradi Predsjedništva BiH kroz četiri osvojena mandata, dok Demokratsku frontu vodi 13 godina.

 

 

Između političkih veterana i mlađih snaga na bh. sceni egzistira ešalon političara koji su u te ‘vode’ ušli kao tek punoljetni, a i oni su danas ‘nanizali’ decenije života i značajan broj godina na funkcijama.

 

 

Tako državni ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković koji je i predsjednik NiP-a i ove godine napunit će 52 godine. Konaković je duže od 20 godina prisutan na bh. političkoj sceni, prije svega kroz raniji angažman u SDA, dok stranku Narod i pravda vodi punih osam godina.

 

 

Sabina Ćudić, predsjednica Naše stranke ima 44 godine. Iako u zakonodavnim tijelima i vrhu stranke bilježi punih 14 godina aktivnog staža, ona je na poziciju predsjednice Naše stranke došla tek prije nepunu godinu dana.

 

 

U entitetu RS među čelnicima partija, dominira generacija do 60 godina.

 

 

Predsjednik SDS- a Branko Blanuša napunit će u augustu 57 godina, a na poziciji stranačkog predsjednika broji tek sedam mjeseci i on ulazi u utrku za predsjednika RS na oktobarskim izborima. Ukoliko se u međuvremenu ne predomisli, s obzirom na kontroverze koje prate mjesecima njegovu kandidaturu.

 

 

Igor Crnadak, predsjednik nedavno osnovanog PDP RS uskoro će imati 54 godine, aktuelni je poslanik u NSRS ,ali i kandidat, ne svoje, nego stranke Lista za pravdu i red Nebojše Vukanovića na predstojećim izborima za NSRS.

 

 

Nebojša Vukanović ima 47 godina, skoro deceniju i po je na političkoj sceni, aktuelni je poslanik u NSRS i kandidat je svoje stranke za člana Predsjedništva BiH.

 

 

Stanivuković najmlađi stranački lider

 

 

Jelena Trivić, predsjednica Narodnog fronta, imat će u augustu 43 godine i iza sebe ima 10 godina aktivnog političkog staža. Na izborima 2022.godine u utrci za predsjednicu RS umalo je pobijedila Milorada Dodika.

 

 

Na samom dnu starosne skale među čelnicima stranaka i funkcionerima nalazi se aktuelni gradonačelnik Banje Luke i predsjednik PSS-a Draško Stanivuković, koji ima 33 godine.

 

 

Iako najmlađi, Stanivuković bilježi 15 godina političkog staža jer je u političke procese zakoračio sa svega 18 godina, prošavši put od aktiviste do prvog čovjeka Banje Luke.

 

 

Po svemu sudeći, Stanivuković će biti i kandidat za predsjednika RS.

 

 

No, pitanje je hoće li naredni izbori u BiH donijeti smjenu dominantnih politika ili smjenu generacija u politici, ili će se neki od političara'stare’ garde poput Izetbegovića i njegove SDA vratiti na tron i ponovo udružiti s njegovim dugogodišnjim partnerima HDZ-om BiH i SNSD-om na čijem je čelu također decenijama kadar Izetbegovićeva generacija.

 

 

Također, ključno pitanje ove ‘generacijske mape’ nije u samim brojevima i pukim datumima rođenja bh. lidera, nego u njihovim politikama.

 

 

Dok su u uređenim i normalnim zemljama godine vodećih političara s pravom uglavnom sinonim za mudrost, neprocjenjivo državničko iskustvo i stabilnost, u BiH to nažalost nije tako.

 

 

Problem ove države nisu biološke godine njenih vladara, jer niko nema pravo osporiti bilo kome da se aktivno bavi politikom sve dok za to ima sposobnosti, energiju i podrške birača.

 

 

Istinski problem leži u tome što su u bh. realnosti te godine političkih lidera i u životnom kalendaru i u vlasti postale sinonim za vječne tenzije, blokade i destruktivni kontinuitet. U svojoj grčevitoj i ličnoj borbi za g**o političko preživljavanje, domaći politički veterani su odavno potrošili, ako su ih ikada uistinu i imali, sve ekonomske i reformske ideje.

 

 

Jedino preostalo oružje u njihovom arsenalu postale su navodne, pažljivo režirane svađe i simulirani etnički sukobi. Iskustvo proteklih decenija je pokazalo, da dok su oni uspješno čuvali sopstvene fotelje i moć, narodu unutar ovog začaranog kruga sistematski je oduzimano pravo na normalnu sadašnjost i bilo kakvu perspektivu u budućnosti.

 

(Raport)

Jesu li u političkoj areni godine ‘samo broj’: Od 70-godišnjaka do 33-godišnjaka, može li doći do smjene generacija