Fenomen tzv. “Sarajevo safarija”, jednog od najmračnijih i najmorbidnijihsegmenata opsade Sarajeva, ponovno je dospio u fokus javnosti.
Tek nakon što je istraga Državnog tužilaštva Italije u Milanu značajno napredovala, Grad Sarajevo se pridružio krivičnom procesu koji se veže za monstruozne akcije turističkog ubijanja civila tokom opsade Sarajeva, poznatog kao “Sarajevo safari”
Fenomen tzv. “Sarajevo safarija”, jednog od najmračnijih i najmorbidnijih segmenata opsade Sarajeva, ponovo je dospio u fokus javnosti nakon što se Grad Sarajevo nedavno formalno pridružio tužbi koja se vodi pred sudom u Milanu.
Time je gradska administracija prvi put institucionalno stala iza pravne borbe za rasvjetljavanje događaja koji su godinama kružili između svjedočenja, novinarskih istraživanja i iskaza preživjelih.
Pod pojmom “Sarajevo safari” u javnosti se već duže vrijeme podrazumijevaju navodi prema kojima su tokom opsade Sarajeva pojedini strani državljani, uz posredovanje struktura Vojske Republike Srpske, dolazili na položaje oko grada kako bi snajperima pucali na civile u opkoljenom Sarajevu, ubijali ih i ranjavali.
Iako su takve tvrdnje dugo tretirane kao ratne urbane legende, brojna svjedočenja, uključujući i izjave bivših učesnika rata, godinama su upućivala na postojanje organiziranih “posjeta” stranaca koji su s brda iznad grada posmatrali ili učestvovali u pucanju na stanovništvo.
Opsada Sarajeva, koja je trajala 1.425 dana, bila je najduža opsada jednog glavnog grada u modernoj historiji te je tokom tog perioda ubijeno je više od 11.000 civila, među kojima i više od 1.600 djece.
Grad je svakodnevno bio izložen granatiranju i snajperskoj vatri s položaja koji su okruživali Sarajevo, a mnoge gradske ulice postale su simboli sistematskog terora nad civilnim stanovništvom.
U tom kontekstu, priča o “Sarajevo safariju” predstavlja posebno težak aspekt rata, gnusnu ideju da su životi civila korišteni kao meta za ratni turizam ili svojevrsni “lov na ljude” za koji smo smatrali da pripada nivou fantastike. Upravo zbog toga ova tema godinama izaziva snažne reakcije u javnosti, te zahtjeve da se navodi istraže kroz institucionalne i pravosudne mehanizme.
Istraga u Milanu odnosi se na odgovornost osoba i struktura koje su omogućavale ili organizovale takve aktivnosti tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Pridruživanje Grada Sarajeva ovom postupku ima višestruki značaj. Prije svega, riječ je o simboličkom činu kojim grad kao institucija daje podršku žrtvama i njihovim porodicama, ali i o pokušaju da se kroz međunarodne pravne mehanizme dođe do potpunije istine o događajima iz perioda opsade.
Istovremeno, ova odluka otvara i šire pitanje zašto se čekalo na institucionalno uključivanje grada.
Grad Sarajevo se tek sad pridružuje krivičnom postupku nakon što je Gradsko vijeće donijelo formalnu odluku o pristupanju procesu.
Odlukom se daje saglasnost gradonačelniku da poduzima sve radnje na angažovanju advokata Nicole Brigida koji će voditi postupak pred nadležnim tijelima u Italiji, a koji se odnose na “Sarajevo Safari”.
Iako više od dvije decenije postoji predmet o snajperistima sa oznakom “A” Haškog tribunala u Tužilaštvu Bosne i Hercegovine javnost je tek jučer obaviještena da je Aleksandar Ličanin u svojstvu svjedoka događaja dao iskaz o tome šta je sve i koga vidio na Grbavici i lokaciji Jevrejskog groblja tokom ratnih godina.
No, glavni državni tužilac Milanko Kajganić ni riječi o ovom predmetu iako se “Sarajevo safari” nalazi u interesu ne samo domaće, već i međunarodne javnosti.
Jedino što je javnosti do sada poznato jeste da su iz Tužilaštva Bosne i Hercegovine potvrdili u februaru ove godine da se u Posebnom odjelu za ratne zločine vodi predmet koji se odnosi na slučaj “Sarajevo safari” te da se po nalogu tužioca poduzimaju određene radnje i aktivnosti.
Tužilaštvo BiH je krajem prošle godine uputilo dopis prema tužiocu i tužilaštvu u Republici Italjii, a kontaktiralo je i Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove (MRMSK) u Hagu, radi provjere ovih navoda – naveli su iz Tužilaštva BiH.
Kajganić je dužan, tokom hvalospjeva izvještaja o radu tužilaštva na čijem je čelu, objasniti javnosti sve detalje vezane za proces. Ali, čak i njemu kolege iz Tužilaštva Bosne i Hercegovine spočitavaju da zaustavlja optužnice za ratne zločine, pa je za očekivati da će tužilaštvo u Milanu odraditi posao za njega.
Dakle, iako su novinari i svjedoci godinama upozoravali na ovu temu, pravosudni epilog do danas nije postignut. Upravo zbog toga postupak u Milanu mnogi vide kao priliku da se konačno utvrde činjenice i odgovornost.
Za Sarajevo, grad koji je tokom rata postao simbol otpora i preživljavanja, rasvjetljavanje ovakvih navoda ima i dublju dimenziju. Radi se o borbi za historijsku istinu i dostojanstvo žrtava koje su tokom opsade svakodnevno živjele pod prijetnjom snajpera i granata.
“Sarajevo safari” predstavlja jedan od najekstremnijih primjera dehumanizacije civila tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Za nadati se da proces u Milanu predstavlja važan korak u nastojanju da se ovaj mračni segment prošlosti konačno rasvijetli pred međunarodnim pravosuđem, kada već ne može pred domaćim.
(Stav)










