djece?

 

 

 

To je cjelokupna slika koja se pojavljuje iz bezbrojnih fragmenata informacija, iz izvještaja, iz detalja koji se pojavljuju tu i tamo

 

 

Rusija je otela desetine hiljada ukrajinske djece i smjestila ih u logore radi prevaspitavanja. Izdate su međunarodne potjernice protiv Putina i ruskog povjerenika za zaštitu djece. Međutim, sada nestaje finansiranje centralnog istraživačkog projekta na tu temu. Postoji ništa manje od sumnje da će se ovo pitanje gurnuti pod tepih zarad “dogovora”.

 

 

To je cjelokupna slika koja se pojavljuje iz bezbrojnih fragmenata informacija, iz izvještaja, iz detalja koji se pojavljuju tu i tamo. Slika postaje detaljnija tokom vremena, ali prijeti da se brzo zamuti kada se prozori zatvore.

 

 

Ovo je sigurno: Rusija je otela desetine hiljada djece iz Ukrajine; 20.000 žrtava ovih otmica je identifikovano po imenu i dokumentovano. Pretpostavlja se da postoji najmanje 35.000 slučajeva.

 

 

Međutim, sada najvažniji prozor u ovaj zločin prijeti da se zauvijek zatvori. Krajem godine, finansiranje istraživačkog projekta Laboratorije za humanitarna istraživanja Univerziteta Yale o ruskoj otmici djece će isteći, piše Kyiv Post.

 

 

Osim ako se ne dogodi nešto neočekivano, zavjesa će konačno pasti na ovaj projekat 19. decembra 2025. Problem s ovim je što Laboratorija za humanitarna istraživanja Yale ima vjerovatno najbolji pregled i, prije svega, najveću bazu podataka o ruskim zločinima nad ukrajinskom djecom.

 

 

Napadi američkog predsjednika Donald Trumpa bili su usmjereni na Laboratoriju za humanitarna istraživanja Univerziteta Yale od promjene vlade u Washingtonu. Još u februaru 2025. godine, američka vlada je već prekinula finansiranje projekta usred široko rasprostranjenih protesta. Nakon toga je uslijedilo premosničko finansiranje pod pritiskom Senata.

 

 

Još jedno pitanje bilo je osiguranje transfera skupova podataka. Donedavno, Yale je radio s novcem privatnih donatora. U decembru je Nathaniel Raymond, izvršni direktor Laboratorije za humanitarna istraživanja na Univerzitetu Yale, svjedočio pred američkim Senatom i američkim State Departmentom. Također se pojavio pred OSCE-om i Evropskim parlamentom kako bi osigurao finansiranje. Uzalud.

 

 

Nade za donacije iz evropskih zemalja također nisu ispunjene. Danas, Nathaniel Raymond kaže:

 

 

Kako je Trumpova administracija postala saučesnik u otmici ukrajinske djece?
Svjedočio sam pred Senatom i američkim State Departmentom. I pitali su me gdje je Evropa?

 

 

Odgovorio sam da ne znam.

 

 

Ali ovo se tiče najozbiljnijeg zločina Rusije protiv Ukrajine, koji je posebno dobro dokumentovan u svim svojim detaljima. U ovom slučaju izdate su dvije potjernice – protiv ruskog diktatora Vladimira Putina i ruske povjerenice za prava djece Marije Lvove Belove.

 

 

Pravna osnova za ovo je Rimski statut. Član 6. Statuta navodi da “prisilno premještanje djece iz jedne grupe u drugu grupu” predstavlja genocid. I upravo je to početna sumnja o kojoj je ovdje riječ.

 

 

U svakom slučaju, iza otmica stoji dobro organiziran sistem koji zahtijeva planiranje, budžetska sredstva i osoblje: Laboratorija za humanitarna istraživanja Univerziteta Yale identificirala je 210 objekata širom Rusije i rusko okupiranih teritorija u Ukrajini gdje su ova djeca smještena. To su patriotski preodgojni logori, paravojni logori, internati, hoteli, sanatoriji.

 

 

Dvoje djece je nedavno čak identificirano u logoru u Sjevernoj Koreji. Ova ukrajinska djeca postat će rusko topovsko meso budućnosti – to se odnosi i na ove logore kao i na škole na okupiranoj teritoriji. Obuka za oružje već je dostupna maloj djeci, a neizbježni rat s NATO-om dio je nastavnog plana i programa.

 

 

Masovnim otmicama, Rusija je stvorila činjenice koje, prema svim važećim političkim normama i pravilima, onemogućavaju normalizaciju odnosa sa sadašnjim režimom u Moskvi. Pa ipak, tačka 26 prvog nacrta “mirovnog plana od 28 tačaka” koji su predstavile SAD navodi:

 

 

Sve strane uključene u ovaj sukob dobit će punu amnestiju za svoje postupke tokom rata i slažu se da neće iznositi nikakve zahtjeve niti razmatrati bilo kakve žalbe u budućnosti. Primijenjeno na sistematske otmice Rusije, to znači: jednostavno zaboravimo na to.

 

 

Prema ovoj logici, pitanje otmica djece, a posebno Yale, predstavljaju remetilački faktor na putu ka diktiranom miru. Kada je Trumpova administracija u februaru 2025. godine objavila da će smanjiti finansiranje Yalea, univerzitet je počeo tražiti alternativne izvore finansiranja.

 

 

Kako je Trumpova administracija postala saučesnik u otmici ukrajinske djece?

 

 

Gotovo smo došli do tačke u kojoj Rusija prolazi nekažnjeno – kaže Megan Gittoes iz think tanka GLOBSEC.

 

 

Intenzivno je proučavala ovo pitanje, pretražujući ruske online forume i istražujući društveno okruženje u kojem ukrajinska djeca odrastaju u Rusiji. Jer ovo je sistematski.

 

 

Ova djela se čine “na izuzetno sistematičan način”, kaže Gittoes. Dobro je poznato kako Kremlj promovira usvajanje ukrajinske djece; postoji registar i nude se finansijski podsticaji.

 

 

Rekla bih da je to nevjerovatno dobro organizovano – kaže Megan Gittoes.

 

 

Međutim, izvana, masovna otmica djece je tema o kojoj Moskva ne voli govoriti. Ali Rusija ne poriče da je otimala djecu: Moskva čak govori o 700.000 djece, uglavnom siročadi, koju je “spasila”. Ovo je, naravno, izmišljena brojka.

 

 

Ilustracije radi: na početku ruske invazije, nešto više od šest miliona ljudi živjelo je na rusko okupiranoj teritoriji u Ukrajini. Prema ruskom izvještaju, 10 posto stanovništva istočne Ukrajine bi stoga bila siročad.

 

 

Ustvari, Rusija je preuzela sve državne institucije za djecu i mlade na okupiranoj teritoriji i prebacila djecu. Inače, mnoga od ove djece također imaju rođake. Mnoge žrtve otmice su djeca koja su odvojena od roditelja tokom borbi. Međutim, Rusija ne čini nikakve napore da ponovo ujedini ove porodice. Naprotiv, Rusija ne objavljuje nikakve informacije.

 

 

Mnoga djeca su također oteta tokom ljetnih kampova prvog ljeta rata. A sada je otmica djece široko korištena kazna na okupiranoj teritoriji, na primjer protiv roditelja koji pokazuju protivljenje okupaciji. Samo poznavanje ukrajinskog jezika je dovoljno da se to opravda.

 

 

Osim toga, Rusija odgovara na istrage uklanjanjem prethodno dostupnih podataka s interneta. Sve više djece se također nudi na usvajanje – opremljena su novim rodnim listovima, novim imenima i dokumentima, a sada se mogu identifikovati samo putem uzoraka DNK. I svakim danom koji ova djeca ostaju u ruskom pritvoru, indoktrinacija tone dublje.

 

 

Istovremeno, Rusija zatvara posljednje kanale pristupa za rodbinu.

 

 

Kažu da će vratiti djecu ako postoje roditelji – kaže Gittoes.

 

 

Do sada je ovo bio jedini način da se oslobodi pojedinačna djeca. Nakon što bi dijete bilo locirano, ženska rođakinja, opremljena svim potrebnim dokumentima i dokazima, putovala bi direktno u odgovarajući objekt kako bi izvršila pritisak na licu mjesta, a zatim otišla s djetetom – dugo i opasno putovanje puno sati ispitivanja od strane ruskih tajnih službi. I vrlo često uzalud. Jer su u mnogim slučajevima djeca premještena u kratkom roku kada bi vlasti saznale za plan.

 

(Hayat)

Kako je Trumpova administracija postala saučesnik u otmici ukrajinske…