Ako je grijeh voljeti zemlju u kojoj si rođen i radovati se njenom uspjehu, onda je problem u onome ko taj grijeh propovijeda, a ne u onome ko se raduje. Dario Knezović je ovaj put bio samo čovjek.
Utakmica fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine na Bilinom polju donijela je više od same sportske drame. Donijela je trenutak istine koji razotkriva duboki emocionalni i, po svim prilikama, ideološki raskol unutar struktura Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine.
Dok je cijela zemlja slavila uspjeh Zmajeva, mediji bliski ovoj stranci, predvođeni portalom Bild.ba, odlučili su na stup srama staviti Darija Knezovića, predsjednika Gradskog odbora HDZ-a BiH Široki Brijeg i federalnog zastupnika.
Njegov je grijeh, pazite sad, sasvim ljudska, normalna i patriotska radost zbog pobjede reprezentacije vlastite zemlje.
Radost kao “incident”
U tekstu koji više podsjeća na pokušaj unutarstranačkog discipliniranja nego na novinarski izvještaj, Bild.ba Knezoviću zamjera što je “skakao kao malo dijete” u svečanoj loži. Ironično ga se poredi s djetetom kojem su roditelji kupili slatkiš, čime se pokušava ismijati prirodna emocija čovjeka koji navija za zemlju u kojoj je rođen, u kojoj živi i čiji hljeb, kao državni dužnosnik, jede.
Ovakva retorika nije samo napad na pojedinca, već je dokaz zašto dobar dio stanovništva Bosne i Hercegovine, uključujući i mnoge Hrvate, zapravo ne poštuje HDZ kao relevantnu i dobronamjernu političku organizaciju. Stranka koja se desetljećima nameće kao “jedini legitimni predstavnik” jednog naroda, kontinuirano pokazuje da ne poštuje Bosnu i Hercegovinu kao svoju domovinu.
Politika, a ne lični animozitet
Bitno je naglasiti ono što kritičari HDZ-a često ponavljaju, a što vrh stranke uporno pokušava spinovati kao “mržnju prema Hrvatima”.
Većini građana ove zemlje, bez obzira na nacionalnost, ne smeta niti HDZ BiH kao stranka, niti Dragan Čović lično. Ono što smeta, i što izaziva opravdani revolt, jeste politika koja očito ne želi dobro ovoj zemlji niti ljudima u njoj. Nikakve fotografije u dresu Bosne i Hercegovine i/ili zastave u rukama ne mogu opravdati činjenicu da je radost Darija Knezovića, inače i člana Izvršnog odbora Nogometnog/Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine, naišla na kritiku.
Kada mediji bliski HDZ-u napadaju vlastitog člana jer se raduje uspjehu državne reprezentacije, oni šalju poruku da je lojalnost, pa čak i kroz sport, Bosni i Hercegovini neka vrsta izdaje. Upravo tu leži razlog nepovjerenja. Kako očekivati od stranke da gradi bolje društvo, ekonomiju ili pravnu državu, ako se njeni ideolozi zgražaju nad običnim navijačkim usklikom?
Vrhunac apsurda je što su mediji u Hrvatskoj zdušno navijali za Bosnu i Hercegovinu, dok se utakmica organizirano pratila u hrvatskim kafićima. Radosti zbog odlaska Zmajeva na Mundijal nije manjkalo čak ni u kafićima u Americi. Hrvatski navijači, dok su se spremali put stadiona u Orlandu gdje je Hrvatska igrala protiv Brazila prijateljsku utakmicu, pratili su dramu u Zenici i euforično dočekali plasman našin momaka.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Ako susjedna država može bez kompleksa podržati Zmajeve, tragikomično je da HDZ-ovi krugovi taj isti čin unutar vlastite zemlje pokušavaju proglasiti grijehom.
Tračak normalnosti
Potez Darija Knezovića na Bilinom polju treba pozdraviti. To nije bio politički performans, već čin normalnog čovjeka. Ako je Knezović, kao dugogodišnji sportski radnik i političar, osjetio ponos zbog pobjede reprezentacije Bosne i Hercegovine, to bi trebao biti standard, a ne povod za medijski linč u vlastitoj avliji.
Činjenica da su uz njega na utakmici bili i drugi dužnosnici, poput gradonačelnika Širokog Brijega Ive Pavkovića, trebala bi biti znak sazrijevanja politike u Hercegovini. Međutim, reakcija njima bliskih medija pokazuje da retrogradne struje unutar i oko HDZ-a i dalje preferiraju izolaciju, animozitet prema Sarajevu i stalno podgrijavanje tenzija, čak i tamo gdje im nema mjesta kao što je zeleni travnjak.
Bosna i Hercegovina je domovina i Hrvata, i Bošnjaka, i Srba, i svih ostalih. Onoga trenutka kada HDZ shvati da ljubav prema Širokom Brijegu ne isključuje ljubav prema reprezentaciji Bosne i Hercegovine, možda će postati stranka koju će poštovati i oni koji za nju ne glasaju. Do tada, ostaje gorak okus nakon čitanja tekstova koji ismijavaju radost.
Ako je grijeh voljeti zemlju u kojoj si rođen i radovati se njenom uspjehu, onda je problem u onome ko taj grijeh propovijeda, a ne u onome ko se raduje. Dario Knezović je ovaj put bio samo čovjek. Šteta što oni koji ga kritiziraju ne mogu reći isto za sebe.
(Stav)










