Slaven Kovačević bit će kandidat DF-a za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda.
Nije to neko pretjerano iznenađenje, kada se zna da Željko Komšić sljedeće godine nema pravo biti kandidat.
DF je u prethodnom periodu ‘ulagao’ u Kovačevića kako bi se on promovirao kao borac za ‘građansku državu’ i kao žrtva nakaradnog sistema koji je nametnut Dejtonskim sporazumom.
Kovačević je reflektore na sebe usmjerio kada je pred Sudom u Stazburu tužio BiH je njemu kao nekome koji se izjašnjava kao Ostali nije moguće da glasa za člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda ukoliko živi u FBiH te da mu je onemogućeno da bude delegat u Domu naroda BiH.
Evropski sud za ljudska prava ga je otkačio jer je utvrdio ono što svi znamo:
Kovačević ustvari primjer ili simbol zloupotrebe tog nakaradnog sistema zarad ličnog sitnog šićara – jer se Kovačević zapravo zahvaljujući tom nakaradnom sistemu godinama smucao i provlačio kroz razne funkcije na lokalnim nivou koristeći svoju ‘fluidnu’ nacionalnost i tako popunjavajući ‘nacionalna’ mjesta koja su falila.
U svojoj političkoj karijeri Kovačević je bio Ostali, pa Hrvat kada je mu je to trebalo u Gradskom vijeću Grada Sarajevo, a bio je i Srbin, pa je čak od Gradskog vijeća tražio da se ukloni trag a je ‘bio Hrvat’ dok mu se razmatrala tužba protiv BiH.
Sad je opet odlučio biti Hrvat i još poručuje da ga je to uvijek bio i da će biti kako to tobože nekome smeta.
Naravno da ne smeta nikome što je Kovačević Hrvat i to s ‘putovnicom’, problem je to što kao da se i sam toga stidi(o) jer je do jučer bio Ostali, odbijao nacioanalno pa zbog toga tužio BiH.
Sad time da je opet ponosni Hrvat Kovačević postao najbolji primjer šprdnje s narodom.
Ono što je možda i politički gore jeste da je kandidatura Kovačevića sa fluidnim nacionalnim opredjeljenjem zapravo samo dodatni argument za HDZ-ovu politiku ‘legitimnog predstavljanja’.
(Raport)










