Lekcija ukidanja američkih sankcija Dodiku i njegovim saradnicima: Dosta laganja, on treba otići!

Krah bh. diplomatije – nakon ovakve blamaže, Konaković bi trebao ozbiljno razmisliti o ostavci

Nakon što su Sjedinjene Američke Države ukinule sankcije Miloradu Dodiku, njegovim saradnicima i firmama s američke crne liste, politički kredibilitet bošnjačkih predstavnika u vlasti doživio je potpuni kolaps. Sve ono što su mjesecima prodavali kao „diplomatsku ofanzivu“, „jačanje savezništva sa SAD“ i „izolaciju Dodika“ srušilo se u trenutku kada su Vašington i Banja Luka ponovo pronašli zajednički jezik – bez ikakvog doprinosa Sarajeva.

Ovo je prvi put u historiji da je Republika Srpska postala priznat faktor na međunarodnoj sceni. Čak i u jeku najvećih ratnih razaranja, kada su Karadžićeve trupe držale blizu 70 posto teritorije BiH, američka administracija odbijala je pregovarati s predstavnicima RS, ne želeći im na taj način davati međunarodni legitimitet. Posljednjih mjeseci sve to se iz korijena promijenulo.

Još do prije nekoliko mjeseci, ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković hvalio se da je „ugasio Dodikovo lobiranje u Americi“, dok je Denis Bećirović s govornica u Vašingtonu ismijavao što političari iz Srbije i Republike Srpske „plaćaju milione dolara za sastanke“, dok on – eto – nije dao ni marke. Ono što očigledno nije shvatao jeste da se parama ne plaća naklonost američkih načelnika, nego rad ljudi koji trebaju nešto postići za vašu zemlju.

I zaista, rezultat odgovara uloženom: Bećirović nije dao ni marke, a dobio je – ništa.

„Klima-lobiranje“

Dok su Bećirović i Konaković punili javni prostor bajkama o „pravovremenim porukama Američkoj administraciji“, za koje je sada jasno da su bile obična laž, Dodik je nastavio plaćati ozbiljne lobističke kuće. Njegova vlast potpisala je ugovore vrijedne milione dolara s firmama Stokes Strategies LLC, RRB Strategies LLC i Zell & Associates International Advocates. Prvi ugovor potpisan u martu ove godine, vrijedan 65.000 dolara mjesečno, jasno pokazuje kako izgleda ozbiljna, planirana kampanja.

Nasuprot tome, Ministarstvo vanjskih poslova BiH angažovalo je, doduše nelegalno, kako se u javnosti šeretski prepričava, „servisera klima-uređaja“ da lobira za Bosnu i Hercegovinu. Na kraju, rezultat je očigledan: dok su Dodik i njegovi saradnici skinuti s američke crne liste, Sarajevo je ostalo bez ijednog realnog političkog saveznika, a poruka američke ambasadorice u UN-u da SAD ne želi više intervenirati u unutrašnja pitanja BiH jasno ukazuje u kojem pravcu će se stvari odvijati.

Politički brodolom

Oni koji su se predstavljali kao moralna alternativa SDA-u i nosioci „nove vanjske politike“ ostali su bez ijednog argumenta. Dok Dodik danas gradi međunarodnu poziciju oslobođenu sankcija, „probosanske snage“ se međusobno glože, podmeću i hvataju za sitne stranačke funkcije. Sve što je Trojka obećavala – od „osvjetljavanja političke scene“ do „kraja etnonacionalnih monopola“ – završilo je u grotesknom prizoru političkog samozadovoljstva i institucionalne impotencije.

Vrijeme za odgovornost

U ozbiljnoj zemlji, nakon ovakvog diplomatskog debakla, ministar vanjskih poslova bi sam podnio ostavku. U BiH, međutim, Elmedin Konaković će vjerovatno zakazati pres-konferenciju da nas obori s nogu svojim retoričkim sposobnosti i objasni kako je sve to, zapravo, „dio šire strategije“ i da je cijela stvar velika pobjeda Trojke i sjajan ishod za BiH. Ali činjenice su neumoljive: američke sankcije prema Dodiku su prošlost, a BiH je postala kolateralna šteta vlastitih iluzija. Ako se politika svodi na puru, selfije i prazne parole – možda je vrijeme da neko drugi proba voditi ozbiljnu vanjsku politiku.

(Avaz)