Finansiranje etnički profiliranih medija koji reprodukuju nacionalne projekte iz devedesetih, dugoročno oblikuje informativni prostor u državi.
Federalna vlada usvojila je program utroška sredstava u sklopu “unapređenja RTV djelatnosti”. Tako će iznos od 10 miliona KM biti dodijeljen Federalnoj televiziji te RTV Herceg-Bosne.
Kadar HDZ-a BiH Andrijana Karić ministrica je prometa i komunikacija koja se bavi ovom tematikom u aktuelnom sastavu Vlade Federacije BiH, te federalna vlada na prijedlog njenog ministarstva utvrđuje dodjelu subvencija.
Odlukom o dodjeli novca RTV servisima, Vlada FBiH očigledno nema namjeru pomoći državnoj televiziji BHRT koja se godinama nalazi u finansijskoj dubiozi i kojoj prijeti krah. No, nije samo to problematično u ponašanju vlade većeg bh. entiteta.
Stranački šef ministrice Karić godinama je insistirao na postojanju kanala na hrvatskom jeziku, u sklopu svoje šire kampanje borbe protiv navodne majorizacije Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Tako nastaje RTV HZ HB, televizija čiji sam naziv podsjeća na presuđeni UZP, a koja se pozicionira kao javni emiter budući da svi građani koji se snabdijevaju električnom energijom putem Elektoprivrede HZHZ uz račun za struju mogu platiti i “donaciju” toj medijskoj kući.
RTV HZHB za osnivača ima lokalne zajednica sa “većinski hrvatskim stanovništvom”, finansira se iz grantova i kao što vidimo milionima KM koje joj dodjeljuje Vlada FBiH, udruženo Trojka i HDZ.
Tako građani mogu u programu radiotelevizije koju direktno finansiraju slušati HDZ-ove narative o trećem entitetu, konstitutivnosti naroda, političkom Sarajevu i brojnim drugim imaginacijama.
Na istoj televiziji Božo Ljubić Bošnjake proglašava radikalnima maliciozno im imputirajući veze sa Iranom.
RTV HZ HB daje prostor navodnim stručnjacima za sigurnost i inim političkim analitičarima koji govore o “kontinuitetu bošnjačke politike koja staje na stranu Irana” u navodnoj “ideološkoj struji protiv Zapada”.
Dok hrvatska i srpska zajednica izražavaju snažnu podršku SAD-u i Izraelu, bošnjačka javnost staje uz Iran. Protuamerički i protuizraelski stavovi, koji su zajedno s islamističkim i antisemitskim sentimentima eskalirali….- dio je onoga što su Bošnjaci za nekoliko miliona KM vlastitog novca mogli o sebi čuti.
Narativ ide i dalje:
Došlo je do globalne promjene koja je zaoštrila odnos prema islamizmu i zbog toga i političko Sarajevo pokušava biti dosljedno svojim principima i tako dolazi u sukob s judeokršćanskim svijetom te Srbima i Hrvatima u cijeloj regiji.
Na RTV HZHB dakle, daje se prostora za emisije u kojima neko govori o Sarajevu (indirektno o Bošnjacima), glavnom gradu BiH kao o mjestu čije političke strukture grade odnose sa Iranom te na taj način čine “političko-sigurnosnu guju u njedrima Evrope”.
Tako je u interpretaciji sagovornika Čovićeve televizije više nego jasno da se cijeli jedan narod targetira na najpodliji mogući način, dok on tvrdi da je “Herceg-Bosna identitet bez kojeg hrvatski narod ne bi opstao u BiH”, zaboravljajući da su presudom Haškog tribunala čelnici tzv. “Herceg Bosne” osuđeni na preko 100 godina zatvora.
Uređivačka politika RTV HZHB dodatno dobija na težini kada se uzme u obzir činjenica da se finansira javnim novcem. Građani Federacije Bosne i Hercegovine, uključujući i one koji su predmet otvorenog političkog i ideološkog targetiranja, kroz budžetska sredstva i različite vrste subvencija zapravo finansiraju medijski prostor u kojem se reproduciraju narativi koji produbljuju političke i etničke podjele u zemlji.
Paradoks je time veći ako se ima u vidu da se istovremeno potpuno ignoriše položaj državnog javnog emitera. BHRT godinama upozorava na finansijski kolaps, blokirane račune, nemogućnost normalnog funkcionisanja i isplate plata zaposlenima. Uprkos tome, državna televizija ne dobija ni približno sistemsku podršku kakvu Vlada Federacije pruža jednoj politički profiliranoj medijskoj kući.
Dok evropski standardi za koje Čović tvrdi da brani, insistiraju na jačanju nezavisnih i profesionalnih javnih emitera koji služe svim građanima, u praksi se dešava suprotno. Državna televizija se prepušta finansijskom iscrpljivanju, dok se politički medijski projekti nagrađuju milionskim iznosima.
U takvom kontekstu teško je izbjeći zaključak da se ne radi samo o medijskoj politici, nego o širem političkom projektu. Finansiranjem RTV Herceg-Bosne Vlada Federacije BiH praktično institucionalizira platformu kroz koju se godinama promovišu politički narativi HDZ-a BiH od pitanja trećeg entiteta, preko reinterpretacije ratne prošlosti, pa sve do savremenijih konstrukcija u kojima se Bošnjaci predstavljaju kao sigurnosni problem.
Takav diskurs ne ostaje bez posljedica. U BiH, javni prostor u kojem se čitav narod opisuje kao radikalan, proiranski ili antisemitski ne može se posmatrati kao obična politička polemika. Riječ je o opasnom obliku političke propagande koji dodatno destabilizira.
Posebno zabrinjava činjenica da se takvi narativi šire uz prešutnu podršku dijela vlasti u Federaciji BiH. Koalicija Trojke i HDZ-a, barem kada je riječ o ovom pitanju, pokazuje iznenađujući stepen političke saglasnosti. Umjesto da insistira na jačanju državnih institucija i državnog javnog servisa, federalna vlast finansijski osnažuje medijsku infrastrukturu koja otvoreno radi protiv Bošnjaka.
Na kraju se nameće pitanje. Kakvu medijsku i političku arhitekturu Vlada FBiH zapravo gradi? Ako se državna televizija gura prema gašenju, dok se paralelno finansiraju etnički profilirani mediji koji reprodukuju nacionalne političke projekte iz devedesetih, onda je jasno da se ne radi samo o budžetskoj odluci. Radi se o političkom izboru koji dugoročno oblikuje informativni prostor u državi.
A taj prostor sve manje liči na javni servis svih građana, a sve više na produženu ruku političkih projekata koji nikada nisu do kraja napustili ideju teritorijalnog i institucionalnog razdvajanja zemlje.
(Stav)










