Inače, vrijedi podsjetiti da je lider SNSD skoro identičnu izjavu dao i prije dvije godine, kada je takođe govorio o tome kako na krsnim slavama ostane pola hrane iza gostiju što je, eto, dokaz blagostanja u kome žive ovdašnji građani.
Milorad Dodik ponovo je ustvrdio kako ljudi u Republici Srpskoj, iako to ne znaju, zapravo, žive kao “bubreg u loju”.
Žučno izlaganje lidera SNSD na jučerašnjoj konferenciji za medije, gdje je BiH slao “dođavola”, ponavljao kako se neće predati nakon odluke Ustavnog suda BiH, kojom mu je potvrđena zabrana političkog djelovanja u narednih šest godina, kao i brojne druge manje ili više važne stvari, začinjena je izjavom kako ovdje narod, maltene, “baca hranu”.
“Dolazi vrijeme naših krsnih slava. 98 odsto razgovora, na tim okupljanjima, završava pričom kako ništa ne valja, a na stolovima ostaje 50 do 60 odsto hrane iza gostiju” rekao je Dodik.
On je Srbe, između ostalog, nazvao i “specifičnim narodom”.
“Ne želim da prigovaram, jer i ja pripadam tom narodu. Dolazi vrijeme naših krsnih slava. Većina tih okupljanja završava se pred bogatom trpezom, koju gotovo 90 odsto ljudi čini većom nešto što je potrebno. Kako je moguće da sjedite ispred pune trpeze, a da ništa ne valja” upitao je Dodik.
Inače, vrijedi podsjetiti da je lider SNSD skoro identičnu izjavu dao i prije dvije godine, kada je takođe govorio o tome kako na krsnim slavama ostane pola hrane iza gostiju što je, eto, dokaz blagostanja u kome žive ovdašnji građani.
Da li se u Republici Srpskoj zaista tako dobro živi, kako tvrdi Milorad Dodik, pa domaćini ne znaju šta će s viškovima hrane, pitali smo za mišljenje predstavnike opozicionih partija u Srpskoj.
Poslanik SDS u Narodnoj skupštini Republike Srpske, Nedeljko Glamočak, za Srpskainfo kaže da navedena izjava lidera SNSD predstavlja najbolji dokaz koliko je aktuelna vlast, prema njegovim riječima, izgubila kontakt s realnošću.
“Dovoljno je da se samo osvrnemo na Ugljevik, na ovu trgovinu prirodnim bogatstvima i na otimanje hljeba od radnika i sve će vam biti jasno. To što srpski narod njeguje svoju tradiciju i kulturu, uključujući krsnu slavu, i što za taj dan štedi i odvaja, a neki se čak i zadužuju, samo govori o tome da je ovaj narod ponosan” kaže Glamočak.
Da nismo imali ovakvu vlast, dodaje on, ne bi ljudi iz Republike Srpske masovno odlazili.
“Budućnost našeg naroda je da imamo odgovornu vlast. To je budućnost, a ne ove isprazne fraze i priče koje već 20 godina slušamo dok su, na drugoj strani, ti koji to pričaju opustošili Republiku Srpsku, osiromašili narod, a sebe obogatili do mjere da ne znaju šta će s novcem” ističe Glamočak.
Lider Liste Za pravdu i red, Nebojša Vukanović, kaže da ga Dodikova izjava o “blagostanju” u Srpskoj neodoljivo podsjeća na ono što je u predvečerje francuske revolucije govorila Marija Antoaneta.
“To je kao ona: “Ako nemate hljeba, jedite kolače”. Sit gladnom ne vjeruje. Naši ljudi su domaćini i odvajaće, ako treba, tri mjeseca da bi dostojanstveno proslavili krsnu slavu. Ne vjerujem da ostane baš toliko hrane, a ako i ostane ljudi to rade zato što žele da taj dan, jedan u godini, proslave na što bolji način. To nikako nije mjerilo kvaliteta životnog standarda. Dovoljno je pogledati kolike su penzije i kupovna moć našeg stanovništva” kaže Vukanović za Srpskainfo.
Ne bi, dodaje on, ljudi iz Republike Srpske masovno bježali u razvijeni svijet da im je ovdje dobro.
“Dodik i oligarhija s kojom se druži su multimilioneri od narodnih para i ne mogu da razumiju probleme običnog čovjeka. To je dokaz koliko je on (Dodik) izgubio kontakt s relanošću i zdrav razum” tvrdi Vukanović.
Poslanik Narodnog fronta u NS RS, Radislav Dončić, takođe smatra da izjava lidera SNSD o navodnom blagostanju koje vlada u Republici Srpskoj, pa ljudi, kako reče, moraju da bacaju hranu koju spreme za krsnu slavu, predstavlja vrhunac beščašća.
“Možda Dodik i milioneri kojima se okružio, a koji su bogatstvo stekli na grbači naroda, bacaju hranu poslije krsne slave. Većina običnih ljudi, od koji se ta samozvana elita otuđila, jedva sastavlja kraj s krajem. Ovakva izjava je besramna i pokazuje koliko taj čovjek živi u nekom svom paralelnom univerzumu, bez ikakvog dodira s realnošću – zaključuje Dončić.
(SB)










