Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mansić, lider proruske i prosrpske stranke Nove srpske demokratije, sve je najavio ranije.
Crkva Srbije i predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić ne miruju i čini se kreću u završnu kampanju projekta, kojim ova vjerska zajednica prijeti Crnoj Gori duže od decenije, „obnove Njegoševe kapele“ na Lovćenu kako to predstavljaju, a stvarno oni na Jezerskom vrhu ne žele Njegoševu, već kapelu Karađorđevića, zadužbinu srpskog kralja Aleksandra Karađorđevića, kojom je on i simbolički 1925. godine zaokružio okupaciju Crne Gore.
Jedan od dva mitropolita Crkve Srebije u Crnoj Gori Joanikije Mićović do sada je „vraćanjem“ ove kapele prijetio sa liturgija i pomena, a 16. decembra obratiće se publici u pljevaljskom Centru za kulturu, gdje će održati predavanje naslovljeno „Tajna Lovćenske kapele“.
Organizator je Narodna biblioteka ,,Stevan Samardžić“.
-Na samom izmaku 2025. godine, u godini u kojoj se obilježavaju dva velika jubileja Njegoševe zavjetne kapele na Lovćenu: 180 godina od njene gradnje i 100 godina od njene obnove, otkriva se, jasnije nego ikada, da je priča o lovćenskoj kapeli mnogo više od istorijske teme. Lovćen sa kapelom predstavlja duhovni stožer srpske kulture, mjesto na kojem se susreću predanje, vjera, istorijsko iskustvo i zavjetna misao Petra II Petrovića Njegoša – prenio je juče portal Pvinformer.
Iz biblioteke su saopštili da će Mićović govoriti „o duhovnom, istorijskom i kulturnom smislu Njegoševe zavjetne crkve“.
A Njegoševu kapelu, odnosno kapelu Svetog Petra Cetinjskog, koju je Njegoš podigao na Lovćenu i posvetio svome stricu, sa željom da u njoj bude sahranjen, srušio je Aleksandar Karađorđević 1925. godine i sagradio, po uzoru na nju, novu, kao svoju zadužbinu i posvetio je svetom Đorđu, krsnoj slavi Karađorđevića i Petrovića.
Namjera Crkve Srbije je da ostatke Karađorđeve kapele koja je demontirana 1971. godine, kako bi na Jezerskom vrhu bio sagrađen Njegošev mauzolej, ugradi u kapelu koju bi da grade, piše ETV.

kapelaIlustracija – plakat
Crkva Srbije protivila se gradnji mauzoleja na Lovćenu i 1970. godine pred Ustavnim sudom Republike Crne Gore inicirala je žalbeni postupak, ali bezuspješno – sud je ocijenio da su odluke NR Crne Gore i Skupštine opštine Cetinje zakonite.
Interesantan je detalj da su tada, kako u knjizi „Spomenici Petra II Petrovića Njegoša“ piše Predrag Malbaša, cetinjski predstavnici, u opširnom elaboratu dostavljenom sudu, kojim su osporavali žalbu, „osporili položaj SPC u Crnoj Gori, smatrajući da je njena jurisdikcija nad crnogorskom eparhijom neleegalna“.
– U tom smislu potencirano je ukidanje autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve koje je uslijedilo nakon prisajedinjenja crnogorske države Kraljevini SHS 1918. godine, piše Malbaša u knjizi.
Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mansić, lider proruske i prosrpske stranke Nove srpske demokratije, 12. jula prošle godine najavio je da će formalizovati inicijativu za gradnju kapele na Lovćenu, ali je nakon žestoke reakcije opozicije odustao, uz konstataciju na sjednici Skupštine Crne Gore da je očekivao „da će druga strana biti mekša, tolerantnija“, te da „ako ne postoji želja za pomirenjem, znači da još nije zrelo vrijeme za tu ideju“.
Sada je, izgleda, procijenio da je „vrijeme zrelo“ i ponovo je aktuelizovao tu temu, a kampanja će, kako proizilazi iz najave pljevaljske bibloteke, krenuti iz Pljevalja, grada u kojem lokalnu vlast „drži“ njegova partija.
Mauzolej na Lovćenu izgrađen je 1974. godine i djelo je hrvatskog vajara Ivana Meštrovića i kulturno je dobro. Pokojni mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije Radović, koji je i inicijator ideje gradnje kapele na Lovćenu, mauzolej je nazvao „čudovište pagansko, mnogobožačko“.
Njegoš je u tamnici od 1974. On je u najgoroj tamnici koja postoji u Evropi – govorio je on.
Kapela Aleksandra Karađorđevića za nacionalne Crnogorke i Crnogorce je simbol sloma države Crne Gore nakon nasilne aneksije 1918. godine i prisajedinjenja naše zemlje Srbiji.
(SB)








