Povod za posljednji verbalni udar bio je komentar ministra odbrane Zukana Heleza o dolasku turskih protivvazdušnih i protivoklopnih sistema, što je Milorad Dodik, kako to obično biva, iskoristio za novu rundu optužbi.
U vrijeme kada Srbija sklapa milijarde eura vrijedne vojne sporazume, Hrvatska vraća obavezni vojni rok, a region rapidno jača svoje odbrambene kapacitete, svaka najava modernizacije Oružanih snaga BiH postaje meta političkih napada, naročito iz entitetskog i regionalnog pravca. Povod za posljednji verbalni udar bio je komentar ministra odbrane Zukana Heleza o dolasku turskih protivvazdušnih i protivoklopnih sistema, što je Milorad Dodik, kako to obično biva, iskoristio za novu rundu optužbi.
No, kako za Slobodnu Bosnu ocjenjuje vojno-politički analitičar Nedžad Ahatović, reakcije poput Dodikove nisu nimalo iznenađujuće, ali jesu zabrinjavajuće – jer dolaze u trenutku kada BiH pokušava uhvatiti korak s vlastitim susjedima.
“Oružane snage BiH, za koje se do jučer u banjalučkim i beogradskim kuloarima govorilo da su smijurija, preko noći su postale ključni element političkog djelovanja aboliranog rušitelja ustavnog poretka BiH – Milorada Dodika”, ističe Ahatović.
Srbija kupuje Rafale, BiH dobija prijetnje
Dok Dodikove izjave pune naslovnice, Srbija ne prestaje da gomila vojnu opremu. Nabavka francuskih borbenih aviona Rafale vrijedna 2,7 milijardi eura, saradnja sa Izraelom, Rusijom, Kinom i SAD-om, te intenzivno jačanje domaće namjenske industrije – sve to prolazi gotovo bez regionalnih tenzija. Za razliku od BiH.
“Ako krenemo u analizu regiona, vidjet ćemo da Srbija godinama intenzivno ulaže u naoružanje. Hrvatska i druge NATO članice također povećavaju budžete. U tom kontekstu, BiH je zapravo najskromnija, ali najviše meta”, kaže Ahatović.
Zašto? Odgovor, tvrdi on, leži u tome što Oružane snage BiH ipak nisu ni „smijurija“, ni „beskorisne“, kako ih često pokušavaju predstaviti.
“Upravo zato što nisu ni jedno ni drugo, vodi se orkestrirana kampanja za njihovo obesmišljavanje – kako iznutra, tako i spolja. I to planski, kroz opstrukcije svih inicijativa za njihovu modernizaciju”, upozorava Ahatović.
Oružane snage BiH nisu lovina – i neće to ni postati
Oružane snage BiH posljednjih mjeseci napokon bilježe konkretne pomake: s kompanijom Leonardo dogovorena je nabavka američkih helikoptera AW-119 vrijedna oko 173 miliona KM. Kompanija Aselsan donirala je antidron sistem Kangal, a turski Baykar spreman je isporučiti i bespilotne letjelice Bayraktar TB2. Pored toga, već je stigla prva tranša oklopnih vozila KIRPI II, dok je u planu nabavka dodatnih 48.
“Ako neko misli da će uz sabotiranje budžeta i urušavanje OS BiH ponovo krenuti u ‘lov na žive ljude’, neka zna da ovaj put puška sačmarica ostaje na zidu – kao simbol jednog vremena koje se neće ponoviti”, poručuje Ahatović, podsjećajući na devedesete.
Po njegovom mišljenju, jedini razlog zašto ikome smetaju Oružane snage BiH jeste to što su prepreka ratnim planovima.
“Oni koji insistiraju na političkim programima koji su nastavak ratnih ciljeva naših susjeda, nikada nisu odustali od podjele BiH. Za to im smetaju upravo OS BiH – jedina legalna vojna formacija, koja se, iako sporo, ipak osnažuje”, zaključuje Ahatović.
(SB)