Jedan od najjasnijih pokazatelja novih raslojavanja u pristupima Zapada prema Bosni i Hercegovini vidi se u pitanju statusa visokog predstavnika Christiana Schmidta. Njemačka i Francuska, kao ključne zemlje Evropske unije, čvrsto stoje iza Schmidta, dok krugovi bliski Trumpu nastoje umanjiti njegovu ulogu i potaknuti alternativne političke procese.

Kada se jednom bude pisala politička povijest Bosne i Hercegovine o razdoblju nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, teško je zamisliti da će se to moći učiniti bez imena Milorada Dodika.

On je političar koji je, sviđalo se to kome ili ne, obilježio jedno važno poglavlje savremene bosanskohercegovačke političke stvarnosti. Njegov rani politički uspon bio je neraskidivo povezan s međunarodnim intervencionizmom i američkom podrškom, ali nije zanemarivo ni to da se na političkoj sceni Bosne i Hercegovine pojavio i zahvaljujući dijelu tadašnjeg bošnjačkog političkog faktora. U određenim krugovima spominjalo se da je u uspostavljanju mostova između bošnjačke političke elite i tada relativno nepoznatog Dodika važnu ulogu odigrao Raif Dizdarević.

U kasnijoj fazi svojeg etabliranja Dodik je pronicljivo prepoznavao promjene u međunarodnim odnosima i pomjeranja globalnih centara moći. Njegov neposluh prema onima koji su ga na početku podržali poklopio se s ruskom kritikom širenja NATO-a u postsovjetskom prostoru. Unutar entiteta Republika Srpska to se čitalo kao nagovještaj moguće geopolitičke rekonfiguracije. Od tog perioda pa do danas Dodik je izrastao u najtvrdokorniji čvor unutar dejtonske arhitekture, postajući prepreka za viziju Bosne i Hercegovine koju zagovaraju Washington i Brisel. S obzirom na njegovo kontinuirano jačanje veza s Rusijom, američka i evropska diplomatija sve su ga otvorenije predstavljale kao ruskog čovjeka i ključnu prepreku bosanskohercegovačkom putu ka NATO-u.

Ipak, paralelno s Moskvom Dodik je gradio i druge strateške kanale, prvenstveno prema Mađarskoj i Izraelu. Taj aspekt će se, kako se sada čini, pokazati presudnim u objašnjenju nedavnog i za mnoge iznenađujućeg ukidanja sankcija Dodiku i osobama iz njegovog okruženja. Iako se u javnosti često ponavljaju narativi o lobiranju, uvjerljivije je tumačenje da su sankcije ukinute zbog šireg geopolitičkog konteksta i procesa koji su se oblikovali izvan regije. U tim procesima Dodik i institucionalni aparat entiteta Republike Srpske predstavljaju koristan mehanizam u ostvarivanju određenih interesa.

Strateško preplitanje interesa

Dodikovi odnosi s Izraelom, a posebno s Benjaminom Netanyahuom, često su zanemarivani, iako postoje indikatori da je upravo taj kanal imao važnu ulogu u novom američkom pristupu. Treba podsjetiti da je i u periodu kada je bio pod međunarodnom potjernicom Dodik posjećivao Izrael i održavao komunikaciju s Netanyahuom. Od 2022. godine, kada se ponovno intenzivirao rat Izrael – Palestina, došlo je do primjetnog približavanja Rusije i Izraela, dijelom i zbog percepcije zajedničke prijetnje tzv. islamskog fundamentalizma. U takvoj konstelaciji interesa Trumpova administracija, prožeta kršćanskim cionizmom i sklona redefiniranju američke politike na Bliskom istoku, uklopila se prirodno.

Američko-ruska dinamika i transformacija NATO-a

Ruska invazija na Ukrajinu dodatno je zakomplicirala globalni pejzaž, ali i otvorila prostor za paradoksalna preklapanja. Trump, koji NATO sve intenzivnije posmatra kao produženu ruku Brisela umjesto Washingtona, smatra da evropske države žele sva prava, a izbjegavaju obaveze. Ta pozicija mu omogućava da promatra ukrajinski rat kao priliku za slabljenje evropske kohezije i za otvaranje prostora za pregovore s Rusijom u funkciji globalnog rivalstva s Kinom. Dio američkih geopolitičkih stratega bliskih Trumpu nastoji upravo putem kontrole dinamike NATO-a ostvariti unutrašnju diferencijaciju unutar alijanse i time smanjiti evropsku političku autonomiju.

U tom kontekstu Balkanu pripada specifična uloga. Mađarski i izraelski konzervativni krugovi smatraju da su euroatlantske integracije Zapadnog Balkana primarno u interesu Turske i da iza toga stoje elementi turske strateške dubine. Prema takvom tumačenju, region se već sada profilira kao poprište tihog tursko-izraelskog nadmetanja. Razilaženja na liniji Evropa – Trump dodatno učvršćuju takve interpretacije i predstavljaju važne faktore u analizi odluke o ukidanju sankcija Dodiku.

Visoki predstavnik i lomovi unutar Zapada

Jedan od najjasnijih pokazatelja novih raslojavanja u pristupima Zapada prema Bosni i Hercegovini vidi se u pitanju statusa visokog predstavnika Christiana Schmidta. Njemačka i Francuska, kao ključne zemlje Evropske unije, čvrsto stoje iza Schmidta, dok krugovi bliski Trumpu nastoje umanjiti njegovu ulogu i potaknuti alternativne političke procese. U tom okviru pojavila se i teza iz redova bliskih Dodiku da se britansko svrstavanje uz Berlin i Pariz ne treba tumačiti kao iskrena evropska solidarnost, već kao sofisticirana strategija djelovanja unutar Bosne i Hercegovine u koordinaciji s Washingtonom. Prema toj logici, London istovremeno održava lojalnost američkoj politici, ali i podrivanjem njemačko-francuskog čvrstog jezgra u regiji olakšava eventualne američke geopolitičke manevre.

Priče o BRICS-u i drugim alternativnim formacijama koje Dodik zastupa često su služile kao politički mamac. Kako je njegov savjetnik Nenad Kecmanović naglasio, Rusija je strateški partner, ali Sjedinjene Američke Države ostaju kredibilni partner. Upravo ta dvostruka matrica političke orijentacije čini ga korisnim instrumentom za više međunarodnih aktera istovremeno.

U trenutku kada se bosanska politička križaljka iznova preslaguje pod snažnim vanjskim utjecajima, domaće političke snage suočene su s imperativom dosljednosti. Posebno se to odnosi na odnos prema instituciji visokog predstavnika. Pristup koji počiva na selektivnom prihvatanju odluka, pri čemu se uzima ono što je politički korisno, a odbacuje ono što ne odgovara, otvara prostor za ozbiljne zloupotrebe. Svaka nedosljednost u ovom osjetljivom periodu može biti iskorištena protiv interesa države Bosne i Hercegovine, često na način koji postane vidljiv tek kada je već kasno da se posljedice isprave.

(Stav)

Related posts:

Još jedan republikanac kritikovao Dodika: ‘Moramo spriječiti ponavljanje historije’ Sud BiH još uvijek piše presudu Dodiku, rok može biti duži i od mjesec VASKOVIĆ UZBURKAO DUHOVE: “Ako Edin Gačanin progovori i Konakoviću i Dodiku će biti vrlo neprijatno…” Odreći će se Dodika, ali traži treći entitet: Čović briljantno odrađuje Trojku NEVIĐENI BLAM: Pogledajte kako su Dodika udaljili od Netanyahua ANALIZA VLADE VURUŠIĆA – GDJE JE NESTAO PREDSJEDNIK RS: Vučić mu je dao elitnu vilu, Orban najbolje specijalce, ali Dodika spašava treći čovjek!? Dodik se ponovo oglasio i srčano solidarisao sa desničarkom Le Pen, osuđenom zbog korupcije…. a sve to ovaj put na engleskom OZREN KEBO O “BJEGUNCU” I DRUGIM PITANJIMA: Tipove poput Dodika ne valja prerano otpisivati, takvi se tuku do posljednjeg daha… Suština nacionalnog interesa Šefika Džaferovića je da spriječi Hrvate da osnuju kanal na hrvatskom jeziku u BiH PERO PREVIŠIĆ, NAJOŠTRIJI ČOVIĆEV KRITIČAR IZ REDA HRVATA: “Dragan Čović do zadnjeg će čuvati leđa Miloradu Dodiku!”

Powered by YARPP.

Nevidljiva spona moći: Dodik između SAD-a, Rusije i Izraela