Pisanje ovog romana, kako kaže, bilo je izuzetno zahtjevno i emocionalno iscrpljujuće.

 

 

 

Roman „Safari u Sarajevu“ Andreja Nikolaidisa donosi potresnu i uznemirujuću priču pokrenutu tragedijom iz ratnog Sarajeva. U središtu radnje je majka kojoj je 1992. godine italijanski snajperista ubio dijete u naručju.

 

 

Umjesto pravde kroz institucije, ona bira osvetu – angažuje privatnog detektiva iz Sarajeva, bivšeg snajperistu Armije BiH, da pronađe i likvidira ubicu.

 

 

Autor kroz ovu priču otvara pitanja zla, pravde i moralnih granica, gradeći narativ u kojem osveta postaje lični odgovor na nepravdu, ali i pokretač dubljih etičkih dilema.

 

 

Mračni motivi

 

 

Književnik Jurica Pavičić roman opisuje kao „briketirani hard boiled krimić“ koji tematizira jednu od najmračnijih pojava rata – takozvani „sarajevski safari“, odnosno dolaske stranaca koji su plaćali da snajperima ubijaju građane Sarajeva.

 

 

On ističe da Nikolaidis u svom prepoznatljivom stilu istražuje tamne strane ljudske prirode, spajajući motive balkanskih nacionalizama sa savremenim političkim i ideološkim tokovima, uključujući zapadnu ekstremnu desnicu.

 

 

Zlo kao tema

 

 

Nikolaidis naglašava da je riječ o romanu koji se bavi zlom i njegovom prirodom.

 

 

“To je vjerovatno najgora stvar kod zla: što zarazi sve što takne. A opet, moraš se boriti protiv njega, ne možeš odustati”, kazao je autor.

 

 

Prema njegovim riječima, zlo je često teško prepoznati jer ga ljudi nerijetko opravdavaju ili ga čak doživljavaju kao dobro, zbog čega borba protiv njega postaje beskrajna.

 

 

Autor otkriva da je ideju za roman dobio još 2022. godine, ali da je bilo potrebno vrijeme i dodatne informacije kako bi priču oblikovao u konačnu formu.

 

 

Težina pisanja

 

 

Pisanje ovog romana, kako kaže, bilo je izuzetno zahtjevno i emocionalno iscrpljujuće.

 

 

“I meni je bilo muka dok sam pisao”, priznaje Nikolaidis, dodajući da se i u ovom, kao i u prethodnom djelu „Most na Drini“, bavi najmračnijim aspektima ljudske prirode.

 

 

Smatra da bi bilo neiskreno ponuditi čitateljima utješnu ili optimističnu priču na ovako tešku temu.

 

 

“Umjetnost koja laže je jadna, makar bila tehnički savršena”, poručuje.

 

 

Likovi i simbolika

 

 

Posebnu pažnju autor posvećuje liku italijanskog snajperiste Andree Massima, čiji se karakter otkriva kroz vlastita pisma. Ipak, riječ je o nepouzdanom pripovjedaču, budući da je, kako autor ističe, psihopata.

 

 

Nikolaidis objašnjava da je želio prikazati složen psihološki portret takvog lika, ali i upozorava da objašnjeno zlo ponekad djeluje manje zastrašujuće od onog koje ostaje neshvatljivo.

 

 

Massimo, prema autoru, predstavlja i metaforu dijela zapadne elite, koju vidi kao duboko poremećenu i moralno kompromitiranu.

 

 

Transformacija osvete

 

 

S druge strane, lik detektiva prolazi kroz unutrašnju transformaciju. Iako na početku prihvata zadatak zbog novca, s vremenom njegov motiv postaje ličan i moralno obojen.

 

 

Kako autor ističe, riječ je o liku koji nije bez etike i koji jasno razlikuje svoje mete, što dodatno komplikuje granicu između pravde i osvete.

 

 

Priča dobija tragičan obrat kada majka, pokretač cijele radnje, biva ubijena, čime roman poprima elemente klasične tragedije.

 

 

Bez jasnih heroja

 

 

Nikolaidis odbacuje tvrdnje da u romanu nema pozitivnih likova, ističući da književnost ne nudi jednostavne podjele na dobro i zlo.

 

 

“Književnost nije plakat i parola. Ona stanuje u sjenama”, naglašava autor.

 

 

Roman, prema njegovim riječima, funkcioniše poput grčke tragedije, gdje su moralne granice zamagljene, a sudbine likova određene složenim unutrašnjim sukobima.

 

 

Zlo i svijet

 

 

U djelu se pojavljuju i reference na savremene političke figure, koje autor vidi kao dio šire slike „psihotičnog zla“ u svijetu.

 

 

Govoreći o granicama zla, Nikolaidis smatra da one praktično ne postoje, ali ipak nudi i jednu dozu nade.

 

 

“Zlo je moćno ali šuplje. Zlo je glupo. Istina je teška. Ljepota je teška. Vrlina je teška. Zlo je lako”, kaže autor.

 

 

Dodaje da problem nije u tome što zla ima mnogo, nego što je dobra premalo.

 

 

O autoru

 

 

Andrej Nikolaidis je bosanskohercegovački i crnogorski književnik, kolumnista i novinar. Rođen je u Sarajevu, a živi u Ulcinju.

 

 

Autor je brojnih romana i eseja, među kojima su „Mimesis“, „Sin“, „Dolazak“, „Mađarska rečenica“ i „Odlaganje. Parezija“. Za roman „Mađarska rečenica“ dobio je nagradu „Meša Selimović“, a njegova djela prevedena su na više svjetskih jezika.

 

(Fokus)

Nikolaidis: O temi safarija u Sarajevu neukusno napisati roman koji daje nadu