Osvrnuli smo se na najvažnije događaje u protekloj godini, te najavili ono što nas očekuje u narednoj, 2026. – izbornoj godini, kada su u pitanju euroatlantske integracije.

 

 

 

Tanja Topić, politička analitičarka iz Banje Luke, za „Slobodnu Bosnu“ komentirala je rad pojedinih bh. političara. Osvrnuli smo se na najvažnije događaje u protekloj godini, te najavili ono što nas očekuje u narednoj, 2026. – izbornoj godini, kada su u pitanju euroatlantske integracije.

 

 

Iza nas je burna politička godina, kako u Bosni i Hercegovini – tako i u regiji. Koji događaj biste izdvojili kao pozitivan kada je u pitanju politika u Bosni i Hercegovini?

 

 

Teško da mogu u godini koja je obilovala negativnim događajima izdvojiti jedan pozitivan, isto kao što mi je teško, među svim negativnim izabrati onaj koji je bio najnegativniji.

 

 

Shvatila sam da su nam političari zajedno sa nekim nosiocima pravosudnih funkcija ukrali još jednu godinu i zadržali nas taocima suludih politika. U tom kontekstu bih izdvojila pojavu Branka Blanuše na političkoj sceni kao pozitivan događaj, jer nam je nagovijestio promjenu prijeko potrebne vrijednosne paradigme u politici. Čovjek koji je rekao da za njega isto vrijede srpski i bošnjački glas izveo je veliki iskorak, javno izrekao civilizacijsku normu koje se većina ovdašnjih političara gnuša. Ne očekujem da će to preko noći promijeniti postojeću matricu, ali napokon je neko pokazao da može i drugačije.

 

 

Je li vlast na državnoj razini ispunila očekivanja po pitanju reformi, socijalne politike i euroatlantskih integracija?

 

 

Vlast na državnoj razini prošla je sudbinu sapunica latinoameričkog tipa. Prvobitno oduševljenje partnerstvom, reformskim zanosom, splansulo je gotovo do javnog hvatanja za vratove. Neki su koalicioni partneri zadržali maksimu „ i u dobru i u zlu“, drugi su pak švrljali sa strane i naposlijetku pragmatično odlučili ostati u vezi vlasti. Ova vlast je imala sreću da dobije poklone od strane Evropske unije koja je pokazala više entuzijazma nego išta.

 

 

Dok su sebi pripisivali zasluge za ‘uspjehe’ na putu kao EU, istovremeno su neki od članica vladajuće koalicije prezrivo predviđali kraj i raspad Evropske unije. Na tragedije koje su zahvatile pojedine dijelove države kao što je bila jablanička, odgovor vladajućih je bio više nego sramotan. Njihove međusobne svađe, izostanak saglasnosti za djelovanje u gašenju požara, pokazale su kako je viši apstraktni nacionalni interes, čijim su se ekskluzivnim zaštitnicima predstavljali političari, zasjenio interes malog čovjeka.

 

 

Turbulentna je godina bila i u našem okruženju. Kako ocjenjujete političke prilike u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori ali i odnose tih zemalja prema Bosni i Hercegovini?

 

 

-U odnosima između Srbije i Republike Srpske pojavile su se pukotine, dijelom zbog dogovora između Milorada Dodika i američke administracije. Srbija je, sem toga bila zaokupljena sopstvenim problemima i višemjesecnim studentskim protestima, koji su imali pozitivan odjek među građanima u regiji. U smislu da su ljudi oslobođeni straha od „čvrste ruke režima“ i buđenja nade i vjerovanja u energiju mlade generacije, koja je bila potcijenjena. Hrvatska je snažno lobirala za euroatlantski put BiH, ali iz vizure samo hrvatskog naroda, postavljajući kao ultimatum za početak bilo kakvih razgovora „legitimno predstavljanje naroda“. I Srbija i Hrvatska su sa nipodaštavanjem gledale na vladavinu prava, ignorisale sudske presude Suda BiH, čime su se postavile superiorno i paternalistički prema BiH.

 

 

I to pod plaštom prijateljskih dobrosusjedskih odnosa. Crna Gora, ako istraje na evropskom putu, mogla bi uskoro zaplijeniti ogromno bogatstvo državljana BiH u toj zemlji, stečeno pranjem novca. Možda to pomogne buđenju Domaćih pravosudnih institucija iz dugogodišnjeg zimskog sna.

 

 

Svjedočili smo bujanju neofašizma i nacionalizma, nekažnjenom slavljenju presuđenih ratnih zločinaca. Je li Tužiteljstvo BiH na čelu s Milankom Kajganićem odgovorilo zadatku u protekloj godini?

 

 

-U mnogim slučajevima Tužilaštvo BiH je zaklopilo oči pred bujanjem nacionalizma i neofašizma, slavljenje ratnih zločinaca je relativizovano, čime su akterima ovih događaja davana krila da su na pravom putu i to nenormalno stanje postalo je društveno prihvatljivo. Posljedice su dugoročne, ali ako imamo govor mržnje, institucionalne profašističke poruke, koje dolaze iz vrha vlasti, dok one dominiraju kontaminiranim javnim i političkim prostorom, a nadležne institucije gromoglasno šute, teško da se tome možemo oduprijeti.

 

 

Političari u BiH već duže vrijeme traže zatvaranje Ureda OHR-a i odlazak visokog predstavnika Christiana Schmidta. Koliko bi Schmidtov odlazak utjecao na eventualno zaoštravanje političkih prilika?

 

 

Mnogi čekaju Schmidtov odlazak da bi sebe prikazali pobjednikom u političkom okršaju sa OHR-om, drugi pak vide priliku da politički ponovno ožive, jer priželjkuju da se Schmidtovim odlaskom ponište sve njegove odluke. Smiješno je kada političari svoj zahtjev za ukidanjem OHR-a obrazlažu tako što tvrde da sa OHR-om BiH ne može u EU. Naravno, da ne može, ali oni i ne žele da BiH postane dio evropske porodice. To je jeftin ali evropskom uhu prijemčiv spin. Ili pak teza prema kojoj je krajnje vrijeme da OHR ode kako bi se domaći političari dogovorili. Njihovom dogovaranju svjedočimo zadnjih 15 godina i figurativno bih ga svela na „hvatanje za vratove“.

 

 

Kako ocijenjujete rad političara u Bosni i Hercegovini – od jedan do pet?

 

 

Ne bih se ja bavila davanjem ocjena, ali bih ih ocijenila opisnom ocjenom za umjetnički dojam, koja se daje u umjetničkom klizanju na ledu.

 

 

Željka Cvijanović?

 

 

Kad zagrmi, ispružim prste da dobijem „zasluženu“ kaznu!

 

 

Željko Komšić?

 

 

Kao i koleginica iz Predsjedništva, voli udarati po prstima!

 

 

Denis Bećirović?

 

 

Ne udara po prstima, ali šamara saopštenjima!

 

 

Borjana Krišto?

 

 

-Širi nepostojeći optimizam i brani neodbranjivo!

 

 

Nermin Nikšić?

 

 

Tiha voda brege valja!

 

 

Savo Minić?

 

 

Šarmantno neinformisan o zbivanjima u Vladi koju vodi, ako je vodi!?

 

 

Milorad Dodik?

 

 

Građanin!

 

 

Dragan Čović?

 

 

Otkrijte više

 

Ima neka tajna veza!

 

 

Draško Stanivuković?

 

 

Sliku svoju ljubim ili kako je forma pobijedila supstancu!

 

 

Branko Blanuša?

 

 

Izumrla ljudska vrsta- reinkarnacija skromnosti, znanja i poštenja!

 

 

Nebojša Vukanović?

 

 

Jedan od rijetkih istinskih opozicionara, vođen srcem zato i neshvaćen među političkim ajkulama.

 

 

Nenad Stevandić?

 

 

Teško je iskupiti grijehe odlaskom u crkvu, posebno omalovažanje i vrijeđanje opozicionara-pogledom ih ubija kao što je ubio i parlamentarnu debatu!

 

 

Elmedin Konaković?

 

 

Političar koji, sportskim rječnikom kazano, napravi često greške u koracima!

 

 

Vojin Mijatović?

 

 

Iako često patetičan u izričaju, na djelu često stao u zaštitu slabih i ugroženih. Respekt!

 

 

Što očekujete u narednoj godini kada je u pitanju politička situacija u Bosni i Hercegovini, s obzirom da nas očekuje izborna godina?

 

 

Očekujem da će po dobrom starom običaju u izbornoj godini život stati. Ionako dugo već živimo imitaciju života.

 

 

Može li Bosna i Hercegovina s postojećom političkom garniturom napraviti iskorak i započeti pregovore s Europskom unijom?

 

 

Definitivno ne može, jer ne dišu svi za Evropsku uniju, u garnituri imamo one koji zagovaraju raspad Evropske unije i u proces su ušli sa figama u džepu. Imamo one koji ne žele uspostaviti vladavinu prava, značilo bi to da im je sudac svirao kraj. Iskorak se može napraviti samo ako EU zaklopi oči, progleda nam kroz prste, što se više neće dešavati, a u šta dio iz garniture vladajućih vjeruje.

 

(SB)

NOVOGODIŠNJI SPECIJAL / OCJENE (NE)RADA BH. POLITIČARA: Građanin Dodik, pokajnik Stevandić, samoljubivi Stanivuković, Čović, Krišto, Nikšić, Konaković…