NUKLEARNA DILEMA JAPANA: Između historijske traume i prijetnji Pekinga, Moskve i Pjongjanga

Visoki japanski zvaničnik, kojeg mediji nisu željeli imenovati, izjavio je da bi Japan “trebao posjedovati nuklearno oružje”, pozivajući se na rastuće regionalne prijetnje i sumnje u pouzdanost američkog nuklearnog kišobrana.

Iz Tokija je ubrzo došla potvrda njihove nenuklearne politike, naglašavajući da se radi o unutrašnjoj debati, bez ikakve zvanične promjene kursa u smislu pravljenja ili nabavke nuklearnog oružja.

U medijskim izvještajima Kyodo News, NHK i Asahi Shimbun navodi se izjava visokog zvaničnika japanske vlade koji savjetuje premijerku Sanae Takaichi o sigurnosnoj politici, a čije ime nisu željeli napisati.

On je, prema tim navodima, javno doveo u pitanje dugogodišnji nenuklearni stav Japana, tvrdeći da bi zemlja “trebala posjedovati nuklearno oružje” zbog pogoršane sigurnosne situacije u regionu.

Izjava, data novinarima i predstavljena kao lični stav, ukazala je na rastuću nelagodu unutar japanskog sigurnosnog aparata u vezi s oslanjanjem na prošireno odvraćanje SAD-a i ubrzanim vojnim promjenama u istočnoj Aziji.

Zvaničnik je naveo nuklearne prijetnje iz tri pravca: širenje kineskog nuklearnog arsenala, rusku nuklearnu doktrinu i kontinuirani razvoj raketa i bojevih glava u Sjevernoj Koreji. Naglasio je potrebu za strateškom samostalnošću, poručivši da se “na kraju možemo osloniti samo na sebe”.

Istovremeno je istakao da unutar vlade ne postoje aktivne rasprave o nuklearnom naoružavanju, da izjava nema podršku premijerke Takaichi te da u skorije vrijeme ne postoji realna mogućnost da Japan razvije nuklearno oružje.

Tokio je brzo reagovao kako bi umanjio političke posljedice ove izjave.

Glavni sekretar kabineta Minoru Kihara 19. decembra 2025. godine ponovo je potvrdio privrženost Japana trima nenuklearnim principima – ne posjedovati, ne proizvoditi i ne uvoditi nuklearno oružje. Naglasio je da se zvanična politika vlade nije promijenila te je odbio komentarisati pojedinačne izjave ili eventualne disciplinske mjere.

Japan je ove principe usvojio 1967. godine i oni i danas predstavljaju ključni stub nacionalnog identiteta i sigurnosne politike. Zemlja je također nenuklearna država potpisnica Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (NPT), koji je ratifikovala 1976. godine. Povlačenje iz tog sporazuma nosilo bi ozbiljne diplomatske, ekonomske i savezničke posljedice.

Izjava dolazi u trenutku intenziviranja debate izazvane vanjskim pritiscima i neizvjesnošću u savezništvu.

Od jula 2025. godine regionalne tenzije su porasle, uključujući pojačane kineske vojne aktivnosti oko Tajvana, nove raketne probe Sjeverne Koreje i poteze Rusije nakon rata u Ukrajini. Sumnje u dugoročnu pouzdanost američkog proširenog odvraćanja dodatno su porasle tokom drugog mandata Donalda Trumpa, što je zaoštrilo interne rasprave u Tokiju.

Premijerka Takaichi, poznata po tvrđem sigurnosnom stavu, u novembru 2025. godine je nagovijestila da bi Japan tokom predstojećih revizija sigurnosne strategije mogao preispitati pojedine aspekte nuklearne politike, uključujući pitanje eventualnog stacioniranja američkog nuklearnog oružja. Kasnije je ipak poručila da se Japan “za sada” drži triju nenuklearnih principa.

Pojedini zastupnici vladajuće Liberalno-demokratske partije zagovaraju mogućnost dopuštanja američkog nuklearnog oružja na podmornicama ili drugim platformama, kao način jačanja odvraćanja bez potpunog nuklearnog naoružavanja zemlje. Javno mnijenje ostaje podijeljeno.

Ankete navedene u izvoru pokazuju blagi pomak ka ublažavanju zabrane uvođenja nuklearnog oružja, ali snažno protivljenje i dalje postoji, posebno među preživjelima atomskih bombardovanja Hirošime i Nagasakija te antinuklearnim organizacijama.

Japan ostaje jedina država koja je pretrpjela nuklearne napade, 1945. godine, što predstavlja snažno historijsko ograničenje koje i dalje oblikuje domaću politiku.

(SB)