Od "Dodik je konstruktivan" do evropskog debakla: Kako je propala priča Trojke - Sarajevograd.CLICK

Brisel upozorava da bi država mogla izgubiti stotine miliona eura ako reforme ne budu provedene do kraja 2026. godine.

Kada je krajem 2022. godine formirano Vijeće ministara Bosne i Hercegovine “rekordnom brzinom”, lideri Trojke slavili su to kao početak “nove političke ere”. Građanima je obećana funkcionalna vlast, deblokada institucija, ubrzan evropski put i reformski zamah kakav država godinama nije vidjela.

Došlo je vrijeme za novu stranicu za našu zemlju i nastavak potrebnih reformi koje će donijeti bolji život građanima – govorio je ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković nakon preuzimanja vlasti i prve posjete Briselu 2023. godine.

Iako je već tada sve bilo stalo, šef Naroda i pravde krajem 2025. nam poručuje da Vijeće ministara BiH “nije bilo blokirano nikad”.

Ovo Vijeće ministara je radilo, velike stvari je uradilo – uvjeravao je Konaković javnost da BiH ide naprijed na evropskom putu.

Jedan od najglasnijih promotora priče da BiH “konačno hvata evropski ritam” i da vlast nakon 2022. donosi novu dinamiku bio je ministar prometa i komunikacija Edin Forto. Upravo zato danas njegove ranije izjave zvuče posebno kontradiktorno u odnosu na rezultate.

Mislim da, ako budemo malo pametniji, možemo povući milijardu eura… Trebamo prebaciti u novu brzinu i diktirati jači tempo za EU – poručio je krajem 2023.

Sada, nakon što BiH nije završila nijednu od ključnih reformi i ostala bez ozbiljnog dijela evropskog novca, Forto otvoreno govori da se Plan rasta “radi mic po mic” i da “ne postoji volja” da reforme budu završene prije izbora.

Danas, nepune četiri godine kasnije, rezultat je porazan. Katastrofalan rad Trojke, koja nas je ubjeđivala da je Milorad Dodik “pragmatičan partner”.

Forto je tako početkom 2023. nakon uspostave vlasti govorio kako je Dodik sada “konstruktivan” kada je riječ o evropskom putu BiH. U jednom od javnih istupa rekao je da je Dodik “evropski orijentisan kad su u pitanju ekonomske teme i EU integracije”, pokušavajući objasniti novu koaliciju kao nužan kompromis za deblokadu države.

Slično je i Konaković tada tvrdio da je “Dodik danas drugačiji nego ranije” i da postoji prostor za saradnju na evropskim reformama. Govorio je da prvi put dugo vremena postoji saglasnost o evropskom putu BiH i da institucije “rade bez blokada”.

Evropski put BiH, osim Dodika blokira i samoproglašeni “nositelj europskih vrijednosti” Dragan Čović. Redovno ponavlja da je evropski put strateški cilj BiH, da “BiH treba evropske reforme”.

Istovremeno, HDZ već godinama insistira da se gotovo svaki važan evropski korak veže za izmjene Izbornog zakona po njihovom modelu

Čović javno govori protiv blokada, dok paralelno institucije mjesecima stoje zarobljene političkim uvjetovanjima. Čović je, recimo, izjavljivao da “ne vidi razlog za blokadu institucija BiH”, ali je u praksi upravo Dom naroda BiH, gdje HDZ ima ključnu kontrolu, često mjesto gdje se reformski procesi usporavaju ili zaustavljaju.

Bosna i Hercegovina nije do kraja provela nijednu od 113 ključnih reformi iz Reformske agende prema Evropskoj uniji. Nije povukla ni prvih 70 miliona eura grantova. Nisu potpisani čak ni osnovni protokolarni sporazumi koje su druge zemlje regiona završile bez velike drame. Dok susjedi grade infrastrukturu evropskim novcem i ubrzano digitaliziraju društvo, BiH se pretvara u simbol političke paralize i propuštenih prilika.

Brisel upozorava da bi država mogla izgubiti stotine miliona eura ako reforme ne budu provedene do kraja 2026. godine.

To više nije politički spin opozicije, kao što to Trojka uporno nastoji prikazati kako bi prikrila vlastiti debakl. To je direktna poruka Evropske unije da Bosna i Hercegovina zaostaje i da joj prijeti potpuni gubitak kredibiliteta.

Posebno je problematično što je Trojka upravo na evropskoj priči gradila svoj politički identitet. Tvrdili su da nisu poput prethodnih vlasti, da će donijeti efikasnost umjesto blokada, reforme umjesto svađa i rezultate umjesto beskrajnih izgovora. Umjesto toga, građani danas gledaju vlast koja uglavnom “proizvodi” fotografije sa sastanaka, daje optimistične izjave bez pokrića i beskrajna “uskoro” obećanja, dok konkretni rezultati izostaju.

A stvarne posljedice nisu apstraktne.

To znači manje novca za energetsku tranziciju. Lošije ceste i željeznice. Sporiju digitalizaciju. Slabije institucije. Odlazak investicija. Još jednu generaciju mladih koja će čekati državu koja nikako da krene naprijed.

Posebna ironija je činjenica da je Bosna i Hercegovina danas praktično jedina evropska država, izuzimajući ratom razorenu Ukrajinu, koja još nema 5G mrežu. Dok Evropa govori o umjetnoj inteligenciji, automatizaciji i 6G tehnologiji, BiH se i dalje guši u političkim sukobima oko elementarnih reformi.

Godinama se reformski procesi ruše kroz etničke ucjene, blokade i interese političkih centara moći, SNSD-a i HDZ-a. Ali upravo zato su obećanja Trojke o “novom pristupu” bila toliko velika. Ako ste tražili povjerenje građana tvrdeći da ćete biti drugačiji, onda morate prihvatiti i odgovornost kada rezultata nema. Naravno, odgovornost ne prihvataju.

Evropska unija ne ocjenjuje ušminkane konferencije za medije, Instagram, Facebook, videoklipove… nego provedene reforme. Ne zanimaju je politički slogani, nego funkcionalne institucije. A Bosna i Hercegovina danas, uprkos svim velikim riječima, stoji gotovo na istom mjestu kao i prije nekoliko godina.

(Stav)