Politička arena u Bosni i Hercegovini često je nemilosrdna, a oni koji su na visokim funkcijama su uvijek u žiži interesovanja javnosti. Njihov rad se analizira, kritikuje, ali i dovodi u pitanje, dok se u neki završili i na optuženičkim klupama.
Spisak političara koji su nekada obnašali vrlo visoke funkcije, ali su trajno napustili politiku iz različitih razloga, objavio je N1.
Neki su se na ovaj potez odlučili svojevoljno, neki pod pritiskom javnosti, a neki su i danas iza rešetaka.
Jerko Ivanković Lijanović
Jerko Ivanković Lijanović je bivši federalni ministar poljoprivrede i lider Narodne stranke Radom za boljitak. On i njegov brat Mladen povukli su se s političke scene zbog kombinacije pravosnažnih presuda, političkog pada i unutrašnjih neslaganja.
Stranka NSRzB, koju su osnovali Mladen i Jerko 2001. godine, bila je dio Vlade Federacije BiH od 2001. do 2003. i ponovo od 2011. do 2015. godine. Međutim, nakon izbijanja afera i suđenja, stranka je izgubila politički utjecaj. Mladen Ivanković Lijanović je 2023. godine izjavio da je “digao ruke od svega”, dok je njegov brat Jerko i dalje pokazivao interes za politiku.
Jerko trenutno izdržava sedmogodišnju zatvorsku kaznu u Kazneno-popravnom zavodu Zenica. Kazna je izrečena zbog zloupotrebe položaja i nezakonitosti prilikom dodjele poljoprivrednih poticaja u Tuzlanskom kantonu u periodu od 2011. do 2014. godine. Na izdržavanje kazne upućen je krajem septembra 2020. godine.
Prema informacijama iz juna 2023. godine, njegov brat Mladen Ivanković Lijanović izjavio je da će Jerko uskoro odslužiti dvije trećine kazne te izrazio nadu da će, nakon odslužene 2/3 kazne biti pušten na slobodu.
Jerko Ivanković Lijanović je bio uključen u još jedan pravni postupak pred Sudom BiH, gdje je prvobitno bio osuđen na 12 godina zatvora zbog organizovanog kriminala, pranja novca i poreznih utaja. Međutim, Apelaciono vijeće Suda BiH je u novembru 2019. godine donijelo odluku kojom su on i ostali optuženi oslobođeni svih optužbi u tom predmetu.
Krešimir Zubak
Krešimir Zubak je tokom svoje karijere obavljao je niz značajnih funkcija u pravosuđu i politici Bosne i Hercegovine.
Karijeru je započeo kao zamjenik javnog tužitelja, a potom je bio predsjednik Okružnog suda u Doboju. Od 1980. do 1984. godine obavljao je funkciju doministra pravosuđa u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini, a nakon toga bio je predsjednik Višeg suda u Doboju do 1992. godine.
Nakon izbijanja rata, Zubak se pridružio Hrvatskoj demokratskoj zajednici Bosne i Hercegovine (HDZ BiH) i postao ministar pravosuđa u Vladi tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne, a potom i predsjednik Predsjedničkog vijeća.
Zubak je bio pvi predsjednik Federacije BiH. Na tu funkciju izabran je 31. maja 1994. godine. Dvije godine kasnije, izabran je za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda gdje je ostao do 1998. godine. Te godine napustio je HDZ i osnovao političku stranku Nova hrvatska inicijativa (NHI) koja je postojala do 2007. godine kada se spojila s Hrvatskom seljačkom strankom (HSS).
Obanašao je i funkciju ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH (2001. – 2002.). Potom se povukao iz politike i posvetio pravnoj profesiji. Zubak vodi vlastiti advokatski ured u Sarajevu.
Živko Budimir
Živko Budimir je bivši predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine, a njegova karijera obuhvata značajne vojne i političke funkcije. Funkciju predsjednika FBiH obavljao je od 17. marta 2011. do 9. februara 2015. godine.
Prethodno je bio delegat u Skupštini HNK i vijećnik u Gradskom vijeću Mostara.
Njegova politička karijera počela je 2006. godine kada se pridružio Hrvatskoj stranci prava Bosne i Hercegovine (HSP BiH). U martu 2013. godine napustio je HSP BiH i osnovao Stranku pravde i povjerenja (SPP), čiji je bio predsjednik. Stranka je prestala sa djelovanjem 2021. godine.
Tokom obavljanja funkcije predsjednika FBiH uhapšen je pod optužbama za korupciju, ali je oslobođen svih optužbi.
Nakon isteka mandata predsjednika Federacije BiH 2015. godine, Budimir se povukao iz aktivne politike. Na općim izborima 2014. godine kandidovao se za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, ali nije izabran.
Budimir je nakon penzionasanja bio aktivan u sportskom životu Mostara učestvujući u obnovi Odbojkaškog kluba Mostar.
Mladen Ivanić
Mladen Ivanić, bivši član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i osnivač Partije demokratskog progresa (PDP), povukao se iz aktivne politike nakon isteka mandata 2018. godine. Trenutno obnaša funkciju počasnog predsjednika PDP-a i povremeno se oglašava u medijima, komentirajući politička zbivanja u zemlji.
Ivanić je odluku o povlačenju iz politike donio svjesno, naglašavajući da želi napustiti političku scenu dok je još na vrhuncu karijere.
“Ja sam rekao da ću politiku napustiti kad budem najjači. I 2015. sam imao 57 godina. Ali sam svjesno to uradio iz više razloga. Dugo sam bio na političkoj sceni i a drugi je da je došlo vrijeme u kojem ljudi mog stila nemaju šta tražiti. Vrijeme je nekih uvreda, prepucavanja, populizma… Ja nisam čovjek toga”, naveo je Ivanić u jednom od intervjua.
Funkciju člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine obavljao je u periodu 2014 – 2018. Prethodno je bio ministar vanjskih poslova BiH, predsjednik Vlade Republike Srpske, delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH i poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
PDP je osnovao 1999. godine. Predvodio je stranku do 2015, kada je predao funkciju Branislavu Borenoviću. Danas ima status počasnog predsjednika PDP-a.
Prije ulaska u politiku, bio je profesor i dekan Ekonomskog fakulteta u Banjaluci.
Senad Šepić
Senad Šepić je političku karijeru započeo u Stranci demokratske akcije čiji je bio član od 1995. do 2017. godine. Tokom tog perioda obnašao je različite funkcije unutar stranke, uključujući predsjednika Asocijacije mladih SDA i člana Predsjedništva stranke. Bio je i direktor Političke akademije SDA.
Od političkih funkacija bio je poslanik u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH (2002–2007 i 2012–2018), zamjenik ministra civilnih poslova BiH (2007–2012).
Nakon neslaganja sa rukovodstvom SDA, posebno oko pitanja povećanja akciza na gorivo, Šepić je isključen iz stranke u aprilu 2017. godine. U septembru iste godine, zajedno sa Sadikom Ahmetovićem i Salkom Sokolovićem, osnovao je političku stranku Nezavisni blok, čiji je postao predsjednik.
Na Općim izborima 2018. godine, Šepić je bio kandidat za člana Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka. Na izborima 2022. godine, kandidovao se za Parlamentarnu skupštinu BiH kao dio Koalicije “Država”, ali nije osvojio mandat.
Nakon slabih rezultata na izborima i odlaska ključnih članova iz Nezavisnog bloka, stranka je izgubila politički značaj. Šepić se povukao iz aktivne politike i trenutno se bavi privatnim poslovima, uključujući sektor energetike.
Semiha Borovac
Semiha Borovac karijeru je započela kao stručna saradnica u Vijeću Saveza sindikata Republike BiH, a potom je radila u Općini Novo Sarajevo na različitim funkcijama, uključujući upravnu inspektoricu, sekretarku i pomoćnicu sekretara. Članica je Stranke demokratske akcije (SDA) od 1992. godine.
Obnašala je više političkih funkcija, ali je mnogi pamte po tome što je bila prva žena na funkciji gradonačelnice Sarajeva.
Borovac je bila poslanica u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH i zamjenica ministra pravde i uprave Kantona Sarajevo (1996–2000), delegatkinja u Skupštini Kantona Sarajevo i delegatkinja u Domu naroda Parlamenta FBiH (2000–2005).
Funkciju gradonačelnice Sarajeva obnašala je od 2005. do 2009. godine. Potom je bila koordinatorica za reformu javne uprave BiH (2010–2015) i na kraju ministrica za ljudska prava i izbjeglice BiH (2015–2019).
Nakon ove funkcije povukla se iz politike i otišla u penziju sa 42 godine radnog staža.
Suad Zeljković
Suad Zeljković je prije političke karijer, radio u kompaniji Energoinvest od 1985. godine, a od 2003. godine bio je direktor Kantonalnog javnog komunalnog preduzeća Toplane. Za premijera Kantona Sarajevo imenovan je 21. novembra 2012. godine, kao kandidat Stranke demokratske akcije (SDA).
Na toj funkciji ostao je do 8. februara 2014. godine, kada je podnio ostavku uslijed masovnih protesta i nereda širom Bosne i Hercegovine. Njegove izjave tokom protesta, u kojima je tvrdio da građani Sarajeva nemaju razloga za nezadovoljstvo, dodatno su izazvale revolt javnosti
(N1)