Od velikog šefa, do velikog poltrona: Kako Lagumdžija Bećirovića i Trojku pokušava spasiti od odgovornosti

Prepoznatljivo arogantan u javnim nastupima, neopterećen istinom, Lagumdžija se uzda zaboravnost bh. javnosti i Dodika podvaljuje isključivo Izetbegoviću, želeći stvoriti dojam da su njih dvojica partneri, a da je on, zajedno s SDP-om, s druge strane fronta. No, činjenice su neumoljive, a ima i onih koji pamte.

Bivši predsjednik SDP-a je na javnoj televiziji čiji je direktor bivši kandidat SDP-a za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine ulizivački hvalio bivšeg potpredsjednika SDP-a i aktuelnog člana Predsjedništva BiH.

Nominalno, danas nijedan od njih nema funkciju u Partiji, ali su, reklo bi se, dobro raspoređeni.

Bivši predsjednik SDP-a je Zlatko Lagumdžija, aktuelni amabasador BiH u UN-u, kojeg je imenovao hvaljeni član Predsjedništva BiH Denis Bećirović. Direktor televizije je Bakir Hadžiomerović, od čijeg je imenovanja za direktora FTV-a ovaj javni servis pretvoren u TTV, Trojkinu televiziju.

Vrijeđanje inteligencije

Lagumdžija je svoje gostovanje u Dnevniku D, sasvim očekivano, iskoristio za samopromociju, ali i da nahvali Bećirovića i podrži njegovu kandidaturu na predstojećim izborima. Mandat je mandat, pa se Lagumdžijin snishodljivi odnos prema Bećiroviću, kojem je nekada bio veliki šef, može čitati i kao zahvala zbog toga što ga je iz političke kliničke smrti vratio na neku od funkcija. Ta funkcija je ambasadorska i u svakoj bi državi bio skandal da se neki ambasador miješa u unutrašnje političke odnose, međustranačke obračune ili vodi kampanje. Kod nas se, naravno, neće desiti ništa, jer, realno, od ambasadora smo doživljavali i mnogo veće skandale.

Lagumdžija, koji je izgleda zabravio da više nije predsjednik SDP-a, podijelio je s gledaocima svoju političku viziju. Mantra je to koju su papagajski decenijama ponavljali iz SDP-a.

Hoćemo li se osloboditi Dodika i Čovića i Izetbegovića, da budem precizan. Ta trojka koja se priprema da se vrati, njoj treba poruka na izborima da sve to treba da zaborave. Uslov za to je da se demokratske strane okupe oko kandidata koji bi trebao biti Denis Bećirović. Nadam se da će on to prihvatiti tu ulogu jer nema pravo da to ne prihvati. On mora voditi taj projekt stranaka koje će stati iza njega i poslije ići zajedno – Lagumdžijina je poruka.

Iako je konkurencija izuzetno jaka, dugo neko s manje izgovorenih riječi više uvrijedio inteligenciju građana.

Jer, Lagumdžija nas poziva da se “oslobodimo Dodika, Čovića i Izetbegovića”. Da je ova izjava data da nije 2010. ili 2014, možda bi imala nekog smisla. Ali ne, ona je izrečena pred kraj 2025. godine. Već tri godine Izetbegović i SDA nisu u vlasti. Ali, Lagumdžija poziva da se “oslobodimo” i Izetbegovića. To što više u bh. tronošcu nisu “Dodik, Čović i Izetbegović”, već “Dodik, Čović i Bećirović i Trojka”, Lagumdžiju ne sprječava da vrti staru mantru.

Nastavak rečenice je ponovo jeftini spin i vrijeđanje inteligencije. Jer, kaže Lagumdžija, “ta trojka se priprema da se vrati”. Odakle? Kako se Dodik i Čović mogu vraćati ako su već tu – u vlasti. S Bećirović, s Trojkom. Nisu nigdje ni išli, pa se nemaju potrebe ni vraćati, a za to se pobrinuo upravo Bećirović kada je sa Željkom Cvijanović preglasao Željka Komšića i dao mandat Borjani Krišto. Jedini ko se može vratiti je Izetbegović sa SDA. I u tome je sva poenta Lagumdžijine jeftine propagande. U suštini, Lagumdžija poručuje: “Ne dajte ljudi da se vrati Izetbegović, jer tada neću biti ambasador”.

Neopterećen istinom

Prepoznatljivo arogantan u javnim nastupima, neopterećen istinom, Lagumdžija se uzda u zaboravnost bh. javnosti i Dodika podvaljuje isključivo Izetbegoviću, želeći stvoriti dojam da su njih dvojica partneri, a da je on, zajedno s SDP-om, s druge strane fronta. No, činjenice su neumoljive, a ima i onih koji pamte. Ako se vratimo u period od prije 20 godina, kada je uspostavljen četverogodišnji ritam u imenovanjima Vijeća ministara, te pogledamo njegove sazive, ispostavit će se da je Dodikov SNSD skoro podjednako bio partner i SDA i SDP-a.

U vrijeme Adnana Terzića, iz RS-a su u vlasti bili PDP i SDS. Terzića će naslijediti Špirić, i to je vrijeme koalicije SDA-SNSD. U sazivu kojim predsjedava Vjekoslav Bevanda njegov zamjenik je upravo Lagumdžija, a u vlasti je i SDA. Slijedi mandat Denisa Zvizdića i SDA opet umjesto SNSD-a bira PDP i SDS. U mandatu Zorana Tegeltije ponovo su SDA i SNSD- u vlasti, i konačno u mandatu Borjane Krišto SNSD i SDP.

Dakle, Lagumdžiji i SDP-u nimalo ne smeta Dodik kada god se s njim može formirati vlast. Čitaoci, koji nisu zaboravni koliko Lagumdžija misli, sjetit će se mandata 2012-2014., u kojem je kulminirala Dodikova bahatost. Da bi humanizirao “socijaldemokratu iz Laktaša”, upravo će Lagumdžija u javni prostor uvesti to da Dodika oslovljava sa “Mile”. Uz to, prvi će uvesti praksu da se Dodiku na pregovore ide na njegovo imanje u Bakince. Povod je tada bio SNSD-ov zahtjev za smjenu Lagumdžije s pozicije ministra vanjskih poslova. Nakon sastanka, Lagumdžija je ostao na poziciji.

Tu će praksu ponoviti aktuelna Trojka, sjedeljkama u rakijskom podrumu i druženjem na košarkaškim utakmicama. To, naprimjer, Izetbegović, kojem Lagumdžija želi “fakturisati” Dodika, nikada nije uradio.

Podsjećamo da je saradnja Lagumdžije i Dodika dovela do usvajanja katastrofalnog Zakona o prebivalištu, te da su SDP i SNSD bili dogovorili podjelu državne i vojne i imovine, ali je zakon srećom propao u Parlamentu.

Pogledajte i rekaciju na nevladinog sektora na tadašnje sporazume Lagumdžije i Dodika:

Kako su izgledali odnosi Lagumdžije i Dodika, pogledajte u ovom videu:

Na kraju, kada priča o oslobađanjima i odlascima, Lagumdžija zaboravlja da je stariji i od Izetbegovića, i od Čovića, i od Dodika. I biološki i politički. Uostalom, kada je Lagumdžija 1992. godine bio u politici, doduše kao “slučajni prolaznik”, od ostale trojice kakvu-takvu političku ulogu imao je još jedino Dodik. Pardon, Mile, što bi rekao Lagumdžija.

(Stav)