Na sreću, Katolička crkva nije cijela takva, niti su svi svećenici, niti su svi vjernici, ali, nažalost ponavlja se da brojni katolički svećenici, Hrvati, u principu dijeluju na sramotu i Katoličkoj crkvi i hrvatskom narodu i društvu u državama u kojima žive, kazao je.

 

 

 

Na Dušni dan, na mjesnom groblju sv. Leopolda Mandića u Grabovinama, u sklopu Župe svetog Franje Asiškog u Čapljini, blagoslovljen je spomenik generalu Slobodanu Praljku, presuđenom ratnom zločincu koji je rođen upravo u tom mjestu.

 

 

 

 

Svečanost je održana nakon svete mise, a spomenik je blagoslovio fra Bonifacije Barbarić.

 

 

U toj župi djeluju franjevci koji se u narodu kolokvijalno zovu ‘izbačeni fratri’ zbog neposluha prema tadašnjem biskupu Ratku Periću.

 

 

 

 

LIK I NEDJELO

 

 

Slobodan Praljak bio je jedan od čelnika tzv. „Herceg-Bosne“ i general HVO-a. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu ga je pravomoćno osudio 2017. za ratne zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini, uključujući progon, ubojstva, deportacije i zločine nad bošnjačkim stanovništvom.

 

 

 

 

Osuđen je na 20 godina zatvora.

 

 

Tokom izricanja presude 29.11.2017., Praljak je u sudnici dramatično izjavio da ne prihvaća presudu te je popio otrov, nakon čega je preminuo u bolnici.

 

 

Hrvoje Klasić, povjesničar i profesor s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, govorio je za „Slobodnu Bosnu“ o namjerama onih koji su postavili spomenik presuđenom ratnom zločincu Slobodanu Praljku i ulozi Katoličke crkve u glorificiranju zločinaca i njihovih nedjela.

 

 

Mislim da se ovdje radi o očitoj provokaciji. I, žao mi je što je tako. Da li netko ima dobro mišljenje o Slobodanu Praljku? To bi trebala biti njegova privatna stvar. Međutim, kada na nekoj javnoj površini i uz znanje nekakvih gradskih tijela, a posebno onda i uz znanje crkve katoličke kao institucije, onda je to sasvim druga stvar.

 

 

 

 

Podizanje je to spomeniku čovjeku koji je, što god tko misli o njemu, ipak proglašen krivim za ratne zločine na Međunarodnom sudu uz brojne dokaze.

 

 

Dakle, kada imamo dizanje jednog takvog spomenika, danas, 2025. godine, u državi u kojoj i dalje vidimo da nacionalizmi nisu nestali, nego u stvari kao da čekaju, da ponovno dođu, da ponovno možda isprave neke stvari koje očito smatraju da bi trebali biti ispravljene, onda je ovaj događaj isključivo provokacija koju treba sankcionirati. To što crkva sudjeluje u svemu tome i posebno način na koji se crkva doslovno pravi luda, pa sam pročitao na jednom portalu da „Franjevci iz Čapljine kažu da su spomenik donijeli anđeli“, mislim da je to stvarno uvreda, prije svega za sve vjernike, za sve katolike, za sve kršćane, a onda naravno i za Katoličku crkvu kao instituciju.

 

 

Nažalost, to nije prvi put kada je u pitanju „Crkva u Hrvata“. Imali su svećenici katolički, hrvatski, u svojoj povijesti epizoda koje su bile vrlo mračne i vrlo sramotne, a kojih se ni dan danas, osamdeset godina kasnije nisu ne samo odrekli, nego nisu im ni kritički pristupili. Jedna od takvih je zasigurno ona epizoda najmračnija iz perioda Nezavisne države Hrvatske, kada su brojni svećenici, od vrha do dna, aktivno surađivali s ustaškim režimom, čak bili i dio ustaškog režima nekih od njih.

 

 

 

 

I u tom smislu, naravno, apostrofiram ulogu sarajevskog nadbiskupa Šarića, koji ne samo što je podržavao Antu Pavelića kao poglavnika i ustaški režim tokom rata, nego je ostao dobar prijatelj sa Pavelićem i nakon rata. Tako da imamo u posjedu sam pisma iz 1955. Dakle, deset godina nakon rata, gdje Šarić piše u Buenos Aires, gdje se počinje napadati Antu Pavelića koji tamo živi, gdje on, u principu, nudi svoje usluge da pomogne Paveliću kad god zatreba, jer on i dalje o njemu ima najbolje mišljenje.

 

 

Taj nadbiskup Šarić se i od strane katoličke crkve i od strane velikog broja katolika i dalje smatra velikanom hrvatskim i katoličkim, pa se po njemu nazivaju i ulice. Dakle, Katolička crkva i ovim što, ne samo da tolerira, nego očito uz njezino znanje i ovaj spomenik Ptaljku je i podignut, u principu pokazuje da nema niti volje, niti snage, ja bih rekao niti znanja, suočiti se prije svega sa vlastitom prošlošću i da na taj način čine veliku štetu i sebi, ali i društvu u kojem djeluju.

 

 

Kao komentirate istup kardinala Puljića koji je pokušao opravdati nadbiskupa Šarića?

 

 

Često se moglo čuti od strane predstavnika Katoličke crkve u zadnjih 35 godina kritike na račun Partije i partijskih funkcionera koji ne mogu se suočiti s prošlošću, međutim, da to još manje mogu dužnosnici Katoličke crkve u Hrvatskoj, to potvrđuje između ostalog i posljednja izjava kardinala Puljića, nadbiskupa u miru, koji, iako on bolje od bilo koga zna što je nadbiskup Šarić govorio i radio, što je pisao tokom rata i nakon rata i on i dalje njega brani i ja bih rekao to ono što je ključno.

 

 

 

 

Ne brani on njega zato što on o Šariću ne zna ništa, nego ga brani baš zato što zna, a to rade i većina onih koji danas brane „Za dom spremni“, koji danas negiraju Jasenovac, nitko od njih to ne radi zato što ne znaju povijesne činjenice, nego baš zato što ih znaju i to je velika sramota.

 

 

Na sreću, Katolička crkva nije cijela takva, niti su svi svećenici, niti su svi vjernici, ali, nažalost ponavlja se da brojni katolički svećenici, Hrvati, u principu dijeluju na sramotu i Katoličkoj crkvi i hrvatskom narodu i društvu u državama u kojima žive, kazao je Klasić.

 

(SB)

OTVORENO, IZ HRVATSKE: Spomenik ratnom zločincu Praljku je uvreda za sve vjernike, katolike, kršćane, ali i za Katoličku crkvu kao instituciju…