Dotaknuli smo se i poruka iz Donje Gradine koju su poslali Aleksandar Vučić i Milorad Dodik, ali i specijalni američki izaslanik Yehuda Kaploun.

 

 

 

Nikola Krstić, novinar iz Beograda, komentirao je za „Slobodnu Bosnu“ aktualnu političku situaciju nakon političkog pada mađarskog premijera Viktora Orbana. Dotaknuli smo se i poruka iz Donje Gradine koju su poslali Aleksandar Vučić i Milorad Dodik, ali i specijalni američki izaslanik za borbu protiv antisemitizma Yehuda Kaploun.

 

 

Dan sjećanja na žrtve genocida nad Srbima, Židovima i Romima u NDH, uz prisustvo brojnih domaćih i međunarodnih delegacija, među kojima su bile delegacije iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Sjedinjenih Američkih Država, Izraela, kao i predstavnika diplomatskog kora, obilježen je u Donjoj Gradini. Skupu su prisustvovali i Aleksandar Vučić i Milorad Dodik, koji su i ovoga puta poslali političke poruke sa skupa.

 

 

Dok su Vučić i Dodik iskoristili priliku za jeftino politikanstvo, od strane specijalnog izaslanika SAD-a za borbu protiv antisemitizma, Yehuda Kaploun, stigla je poruka političarima u prvim redovima na skupu u Donjoj Gradini. Naime, Kaploun je izravno povezao poricanje zločina u Jasenovcu i Donjoj Gradini s poricanjem zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini 1990-ih. Kaploun je osporio naoružavanje strašnog naslijeđa Drugog svjetskog rata i ciničnu upotrebu prošlih zločina – stvarnih ili izmišljenih – kao opravdanja za suvremene zločine, obrazac kojem smo svjedočili tokom 1990-ih i kojem svjedočimo i danas.

 

 

Kakav je vaš stav o svemu?

 

 

Jasenovac je, nažalost, oduvek bio tačka za politikanstko potkusurivanje i raspaljivanje nacionalističkih požara. Srpske, jevrejske, romske i druge žrtve ustaškog genocida na području Nezavisne Države Hrvatske (NDH) uopšte nisu važne za srpske političke elite, već služe kao ping-pong loptice sa kojima se oni bacaju pred našim životima. Poenčić vamo, poenčić tamo, i to sve bude deo njihovog šou-programa za ubiranje procenta u javnosti. Videćete, to se već uveliko dešava i sa Srebrenicom. Ista forma, retorika i robotske izjave za široke mase o „Nikada više!“ parolama.

 

 

I sve to očigledno tako lako može da se prevali preko usta, pošto je u pitanju prošlost, da li ona bila daleka ili skora, a što gospodin Yehuda Kaploun, taj Specijalni izaslanik predsednika SAD Donalda Trumpa za borbu protiv antisemitizma, nije spomenuo o genocidu koji se upravo i u ovom trenutku odvija nad palestinskim stanovništvom.

 

 

Zašto to nije povezao sa događajima iz devedesetih ili pak sa Holokaustom iz Drugog svetskog rata? Šta se na tom planu dešava? Zašto je tu maca pojela jezik? Zašto se o tome ne priča kada nam pred očima prelivaju okeani krvi i planine leševa zaklanjaju horizonte? Pa, eto, zato što je njegova zemlja iz koje dolazi upravo ponajviše odgovorna pored Izraela za taj bezdan koji su tamo napravili i sada više ne mogu da ga sakriju. Hajde sa time da povežemo sve ove silne godišnjice koje nam dolaze i odlaze, a ne da pričamo šta je nekada bilo i da haluciniramo kako to ne sme nikada da se dogodi – kada nam se upravo u ovoj sekundi to dešava! Pa naravno da neće to učiniti, kako da učine kada su sve vlade sa ovih prostora imale saučesništvo – makar malecko – u tom košmaru tamo.

 

 

O tome pričamo ovde, ubismo se govoreći o tome dve godine – o tom prećutnom i vrlo čvrstom savezu čitavog Prvog sveta i njihovih kvislinga u sprovođenju tog zla – ali očigledno nikoga od te gospode u prvim redovima na tim događajima ne zanima, a onda ćemo opet da grakćemo „nikada više, nikada više“ i da mirno čekamo nova istrebljenja u krugu naših toplih domova. Kako ono beše – prvo su došli po komuniste?

 

 

DODIKOV SRAMNI ISTUP U DONJOJ GRADINI

 

 

Njemačka ideologija i danas je živa. Samo je metodologija drugačija. Ono što nisu uspjeli nacisti prije 80 godina, ističe lider SNSD-a Milorad Dodik, danas bi da radi Christian Schmidt, koji bi da nameće zakone i odlučuje u naše ime.

 

 

Zato i ne čudi da je poziv predstavnicima evropskih zemalja, ostao bez odgovora.

 

 

Zašto danas niste tu? Zato što su neki drugi ljudi ovdje, je l’? Zato što se ne slažete sa politikama Republike Srpske. Јer se ne slažete sa politikom nove američke administracije, možda se ne slažete sa državom Izrael, zašto niste došli ovdje? Sram vas bilo. Ovdje je stradalo 500.000 Srba. Ubijeno je 700.000 ljudi, kazao je Dodik.

 

 

Naravno, Dodik je ponovno iskoristio priliku za jeftino politikanstvom.

 

 

Prema istraživanjima Slavka Goldsteina (koja je nastavio i dodatno razradio njegov sin Ivo Goldstein), broj ubijenih Srba u koncentracijskom logoru Jasenovac iznosi:

 

 

Između 45.000 i 52.000 žrtava

 

 

Pokojni povjesničar Slavko Goldstein, čija je obitelj stradala u Drugom svjetskom ratu je, zajedno sa sinom Ivom Goldsteinom, zastupao znanstveni pristup koji se temelji na poimeničnim popisima i demografskim procjenama, odbacujući višestruko uvećane brojke (poput one od 700.000) kao nerealne i naučno neutemeljene.

 

 

Goldstein procjenjuje da je u Jasenovcu ukupno ubijeno između 80.000 i 100.000 ljudi svih nacionalnosti.

 

 

Također, na skupu u Donjoj Gradini moglo se čuti i kako četnički i ustaški pokret ne treba izjednačavati, te kako četnici i ustaše nisu isto. Takvi stavovi i narativi dolaze od strane režima u Beogradu i Banjoj Luci, dok u isto vrijeme već 30 godina traje rehabilitacija četničkog pokreta u Srbiji. Koliko je opasan takav način prekrajanja povijesti?

 

 

Ne slažem se sa tom konstatacijom, četnički pokret se ne rehabilituje u Srbiji već trideset godina, već je on uveliko rehabilitovan tokom osamdesetih u XX stoleću kada su akademska i klerikalna zajednica se pridružili antikomunističkoj, globalnoj histeriji, pa je očigledno bilo najlakše oživljvati poražene barjake kako bi se crvena kuga, jelte, sabila tamo odakle je došla, a Karlu Marksu i ostalim avetima zabo kolac u srce, je l’?

 

 

E, pa na tom tragu treba gledati i ustaštvo i sve ostale revizionističke i reakcionarne frakcije koje su ondašnjem trenutku bile ugledne i ravnopravne saveznice kako u krvavom rušenju Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, tako i u daljem tranzicionim vremenima kada je trebalo nastaviti pljačkaški pohod u mirnodopskim uslovima. To što će četnici danas da kažu da oni i ustaše nisu isto, to možemo da okačimo mačku o rep, jer su te obe struje ondašnjeg različitog imperijalizma imale zajedničke neprijatelje, a to je Narodnooslobodilačka Vojska Jugoslavije (NOVJ).

 

 

Banja Luka: Četnici, ustaše i nacisti zajedno nazdravljaju – AutonomijaNa fotografiji je četnički vojvoda Uroš Drenović, snimljen dok pije pivo s kolegama ustašama i vojnicima Vermachta u hotelu „Bosna“ u Banjoj Luci.

 

 

Naravno da postoje distinkcije između četnika i ustaša; ustaše su bile direktan proizvod nemačkog imperijalizma koji se personifikovao kroz taj rasistički nacizam, dok su četnici orginalno bili pak sluge velikobritanskih imperijalista, ali su na kraju i oni prešli pod vođstvo nacističkog carstva.

 

 

No, to su detalji u koje možemo dublje da ulazimo, ali sada nema potrebe za time; dakle, što se tiče zločinaštva, četnici su klali i ubijali pretežno muslimanske civile, ali i srpske, žene, decu, bebe, starce, jatake partizana, dok su ustaše, ipak, imale mnogo razvijeniju logistiku, mašineriju ubijanja i sopstvenu kvazi-državu za uništenje, pre svega, srpskog, romskog, jevrejskog i drugog stanovništva. A svi oni zajedno sa svim ostalim kvislinškim snagama su se borili protiv partizana i partizanki. Razlike postoje, ali neće nama sigurno četnici i ustaše to objašnjavati.

 

 

Svjedočili smo političkom padu Viktora Orbana, ali i suzdržanim i gotovo očajničkim reakcijama na Orbanog pad od strane srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića i Milorada Dodika, koji de facto vlada bh. entitetom Republika Srpska, unatoč činjenici da je smijenjen s te pozicije. Kako sve komentirate?

 

 

Otišao je njihov dugogodišnji ortak i saveznik u političkom delovanju, ali mi se čini da se tu ništa naročito neće promeniti što se tiče poslovanja i samih politika. Protok kapitala mora da bude otvoren i slobodan, a da li će retorika između Dodika & Vučića i novog gazde Mađarske biti zaoštrena ili prijateljska, to uopšte nije bitno u ovakvom globalnom kapitalističkom sistemu.

 

 

Može li se mađarski izborni scenarij na bilo kakav način preslikati na Srbiju, ukoliko dođe do ujedinjenja studenata i opozicije?

 

 

Uopšte nije ista situacija, nije isti kontekst, nije skoro ništa isto, osim tog momenta da je jedan vođa pao posle skoro 16 godina vlasti, ako se ne varam, pa postoji taj momenat u vazduhu da ničija nije gorela do zore, pa neće ni Vučićeva.

 

 

Pobuna u Srbiji ima mnogo veće korenje i baca mnogo dublje od puke smene vlasti naprednjačkih karakondžula. Naravno, to jeste primaran i nedvosmislen cilj, ali on nije jedini i nije tako banalan. Svakako, ova buna u Srbiji koja traje godinu i po dana ima svoje uspone i padove, slabije ili jače intezitete, ali ona će imati svoj odjek i rezultat u budućnosti, pošto je pokazala signale da je politička alternativa ovakvom sistemu u Srbiji, ali i u svetu u potpunosti moguća, samo, kako beše ona – mora da bude mnogo gore da bi bilo bolje. Nismo još tu, ali idemo ka tome.

 

(SB)

OTVORENO, IZ SRBIJE: Vučićeve i Dodikove poruke u Donjoj Gradini nisu slučajne, ali zašto je o ovome šutio američki izaslanik…