Političari čine sve da patimo i plačemo, ali postoji rješenje

Nitko od nas nije birao gdje će se roditi. Dolazimo na svijet nemoćni, ovisni o drugima, bez mogućnosti da utječemo na sudbinu koju nam je priroda namijenila.

Hoćemo li biti zdravi ili bolesni, sretni ili nesretni – to nisu odluke koje donosimo. Ali postoji jedna univerzalna istina: kada pogledamo bilo koje novorođenče, bez obzira bilo ono bijelo, crno ili žuto, u 99% slučajeva vidimo biće puno dobrote i nježnosti. Svako dijete dolazi na svijet s urođenom dobrotom i neiskvarenim srcem.

Kako rastemo, na nas utječu brojni faktori – obitelj, prijatelji, okolina i cjelokupno društvo. To su prirodni mehanizmi koji oblikuju naše ponašanje. Znanstvena istraživanja potvrđuju da je ovaj proces neophodan za razvoj pojedinca.

Priroda, međutim, nije uvijek milostiva. Ona konstantno “eksperimentira” pokušavajući stvoriti bolje i otpornije ljude, slično kao što znanstvenici provode pokuse. U tim eksperimentima ponekad nastaju “greške” – pojedinci čija je empatija zamijenjena hladnim, proračunatim ponašanjem.

Srž ljudske prirode je pomaganje drugima. To se najbolje vidi u malim zajednicama gdje društveni pritisak i mediji još nisu previše iskvarili ljude. U takvim sredinama, pojedinci pružaju ruku onima kojima je pomoć potrebna, jer znaju da sutra mogu biti na njihovom mjestu. Čak i kada se pojave sociopati, zajednica pronalazi načine da se obrani, razvijajući mehanizme zaštite i jačajući međusobne veze.

Većina ljudi oko nas jesu dobri ljudi koji žele živjeti mirno, raditi i stvarati, imati potomstvo i slijediti ono što bismo mogli nazvati “Božjim algoritmom” tj. stvarati djela koja će ostaviti budućim generacijama. Oni ne traže sukobe, ne žele vladati drugima, ne žele nametati svoju volju.

Na našu nesreću, mala, ali glasna manjina sociopata pažljivo je proučila kako većina funkcionira. Shvativši mehanizme “Božjeg algoritma“, krenuli su svijet podrediti svojim ciljevima. Ovaj fenomen vidimo svuda oko nas – u obiteljima, poduzećima, a posebno među političarima. Njihov ego je toliko snažan da ne vide štetu koju nanose, jer kada bi je vidjeli, takvo što ne bi činili.

Politika kao utočište najgorih među nama

Ako se pitamo zašto je to tako, odgovor je bolno jasan. U politiku ulaze najgori među nama. Političari su majstori prikrivanja svojih pravih namjera. Oni jednostavno ne osjećaju patnju koju uzrokuju. Za njih je svijet samo velika šahovska ploča, a drugi su pijuni koje mogu žrtvovati bez trunke grižnje savjesti.

Politika je postala utočište duševno bolesnih osoba koje nas vode u agoniju i propast. Svjesno ili nesvjesno, oni stvaraju sustav koji služi njihovim interesima, a ne dobrobiti većine. Njihove odluke uzrokuju ratove, ekonomske krize, nepravdu i patnju milijuna ljudi diljem svijeta.

Pogledajte samo što se događa u Gazi. Ubili su 17.000 djece, koja nikome ništa nisu kriva. Što su političari i vjerski učitelji svih religija učinili? Ništa. Jedni opravdavaju zločine, drugi ne okreću glavu, iako im u svetim islamskim, kršćansim i židovskim knjigama piše da ljube bližnjeg svog.

Nada u zajedničkom otporu

Međutim, postoji nada. Dobri ljudi moraju prepoznati jedni druge i ujediniti se. Moramo izgraditi mreže povjerenja i solidarnosti koje će biti otporne na manipulacije sociopata. Moramo ojačati lokalne zajednice gdje se ljudi međusobno poznaju i pomažu.

Naša snaga leži u našoj brojnosti i u onom što sociopati nikada neće imati – istinskoj empatiji i sposobnosti da volimo. Trebamo njegovati te kvalitete u našoj djeci i u sebi samima, stvarajući tako čvršći imunitet na manipulacije.

Promjena neće doći odozgo, od onih koji su na vlasti. Doći će odozdo, od običnih ljudi koji će mirnim, ali odlučnim djelovanjem stvarati paralelne sustave suradnje i uzajamne pomoći. Svaki mali čin dobrote, svaka gesta solidarnosti, svaki trenutak kada izaberemo empatiju umjesto egoizma, korak je prema boljem svijetu.

Nismo osuđeni živjeti pod vladavinom sociopata. Možemo stvoriti društvo koje će odražavati ono najbolje u nama, a ne ono najgore. Trebamo samo vjerovati u našu urođenu dobrotu i djelovati u skladu s njom, svjesni da nismo sami i da zajedno možemo prevladati čak i najtamnije trenutke naše zajedničke povijesti.

Novi smjer našeg portala

Nakon godina pisanja i promišljanja, odlučili smo promijeniti pristup. Više nećemo pokušavati objasniti društvo svima, jer smo shvatili da je to nemoguće i zapravo protuprirodno. Odustajemo od uvjeravanja bilo koga što je dobro, a što loše – to je put koji vodi samo u frustraciju i podjele.

U deset godina postojanja, naš uski krug redakcije stekao je mnogo dublje razumijevanje društvenih konstrukata nego što smo ga imali 2016. godine kada smo započeli svoje djelovanje. To znanje želimo usmjeriti na konstruktivan način. Točno znamo prepoznati osobu koja nije za konstruktivan pristup kojeg priželjkujemo, bila ona novinar, komentator ili nešto treće.

Stvorili smo privatnu zonu kojoj će pristup imati samo oni koji su dobronamjerni, empatični i nisu skloni ekstremima. Okupili smo one koji znaju slušati što drugi misli, razmišljati i doprinositi, bez obzira na nacionalnu, religioznu ili bilo koju drugu pripadnost. Različitosti smatramo bogatstvom, ali samo kada se temelje na međusobnom poštovanju, želji za razumijevanjem i toleranciji.

Ovo nipošto ne znači da one koji nisu s nama smatramo lošijima ili manje bitnima – naprotiv. Svaki čovjek posjeduje jedinstvene talente koje treba otkriti i razvijati, pazeći pritom da nije izmanipuliran. Mnogi ne vide stvari na isti način, često griješe, ne mogu saslušati druge i razmisliti. Bolje je da ih poštedimo agonije koju bi im naš pristup mogao donijeti. U svom domenu oni će dati puno više i bolje od nas, jer se mi u ta područja vjerojatno ne razumijemo.

U ovom novom poglavlju rada portala Logično, fokusirat ćemo se isključivo na pozitivne aspekte života i društva. Vjerujemo da pozitivnost nije naivnost, već svjestan izbor da energiju usmjerimo prema stvaranju, a ne razaranju. U svijetu koji često nagrađuje cinizam i negativnost, odlučili smo biti svjetionik nade i konstruktivnog razmišljanja za sve one koji osjećaju da pripadaju našoj ideji.

(Logicno)