Bilo je riječi i o porukama Milorada Dodika, predsjednika SNSD-a, iz Chicaga, te istupima desničara u Hrvatskoj, ali i o Donaldu Trumpu i njegovim sljedbenicima te mogućem raspadu NATO saveza.
Hrvoje Klasić, povjesničar i profesor s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, govorio je za „Slobodnu Bosnu“ o opasnostima koje svakodnevno stižu od strane političara koji pokušavaju falsificirati povijest. Bilo je riječi i o porukama Milorada Dodika, predsjednika SNSD-a, iz Chicaga, te istupima desničara u Hrvatskoj, ali i o Donaldu Trumpu i njegovim sljedbenicima te mogućem raspadu NATO saveza.
Razgovarao: MARIO ILIČIĆ
Zanimljiva je objava iz Chicaga, Milorada Dodika, predsjednika SNSD-a, citiram:
Kod spomenika generalu Dragoljubu Mihailoviću u Libertvilu, gdje se nalazi i posveta predsjednika SAD Harija Trumana uz orden koji mu je posthumno dodijeljen 1948. godine. To je još jedan snažan podsjetnik na savezništvo i prijateljstvo srpskog i američkog naroda u borbi protiv fašizma. Srpski narod je imao dva antifašistička pokreta – partizanski i četnički – i oba su dala ogroman doprinos borbi za slobodu. Takva istorija obavezuje da čuvamo odnose i vrijednosti koje nas povezuju, poručio je Dodik, uz fotografiju kraj spomenika četničkom vođi Draži Mihaloviću. Što bi Dodik i Aleksandar Vučić, koji također promovira identične stavove, trebali znati iz povijesti kada je u pitanju Mihailović i četnički pokret?
Draža Mihailović molio je za pomoć svog saveznika koji je počinio genocid nad srpskim stanovništvom. Da ne spominjem da se glavnina četničkog pokreta i crnogorskih ali i srpskih četnika povlači 1945. godine prema Austriji, rame uz rame s Nijemcima i rame uz rame s ustašama.
U proljeće i ljeto 1944., četnici Draže Mihailovića u Srbiji su pomoćne snage i važan faktor prilikom povlačenja Nijemaca iz Srbije prema zapadu. Dakle, tu su najbolje, najelitnije četničke jedinice, aktivno u sastavu njemačkih snaga.
Denis Bećirović traži zabranu veličanja Mihailovića, Pavelića i ostalih fašista
Tako da, netko se može danas praviti lud. I naravno da Amerikanci ali i cijeli svijet, tokom Drugog svjetskog rata nije imao pravu sliku što se događa. Da je propaganda prvih dvije, tri godine rata bila takva da nitko na zapadu nije htio da se komunisti smatraju nekakvim herojima, nego da to budu po mogućnosti njihovi glavni saveznici, a to je, na primjer, bila Kraljevska vojska.
I nema ni sumnje da na samom početku rata, vjerojatno ta skupina oko Draže Mihailovića je mislila možda nastaviti borbu protiv okupatora. Međutim, nije prošlo ni nekoliko mjeseci, oni su od te borbe odustali i to će biti uskoro svima jasno i zbog toga Winston Churchill donosi odluku nakon 1943. godine posebno da se četnici više ne smatraju saveznicima, nego da su to jedino partizani i zato Churchill pritišće kralja, koji onda i sam poručuje svojim građanima Jugoslavije da ako su domoljubi i patrioti da se priključuju partizanskim jedinicama, a ne jedinicama Draže Mihailovića.
Milorad Dodik se javio iz SAD-a: Pozirao uz spomenik četničkom vođi
Ako sve to skupa što sam ja rekao i sve to što tvrde svi povjesničari u Europi, u Americi, ako to nije dovoljno, a jedan ili nekoliko spomenika koje su sagradili bivši članovi Četničkog pokreta, ako je to mjerodavno, onda treba razmišljati o ljudima koji vode srpski narod, u kakvim iluzijama i zabludama su spremni živjeti, kada na neporecive činjenice su u stanju oglušiti se.
Kako je onda danas u svijetu u kojem živimo, sa dezinformacijama, što su onda tek danas u stanju prešutjeti, previdjeti i u koju sve propast voditi ponovno srpski narod.
Vratimo se malo na poruke iz Zagreba. Ponovno imamo zagovaranje podjela Bosne i Hercegovine i spominjanje „trećeg entiteta“ i čini se da su u tom „zagrebačkom krugu“ članovi MAGA pokreta Donalda Trumpa, ali pripadnici Katoličke crkve…
Već nekoliko puta sam rekao nešto što ne zvuči popularno u BiH, a govorim to s najboljom namjerom. Bojim se da BiH, moje mladosti, BiH kako bih ja volio, jedinstvene države ravnopravnih naroda, da već dugo nema i nisam siguran na ovakav način hoće li je biti. Ono što stalno govorim i to može zvučati banalno, ali doista nije da uzmemo samo u sportu kako se gleda u kojem gradu pobjeda bosanske reprezentacije ili bilo što drugo.
Međutim, BiH nakon rata 90-ih godina, Dejtonski sporazum je donesen, uveden je mir, ali izgleda da ratne traume nikako ne zacijeljuju. Trideset godina kasnije, posebno u zajednicama koje su etnički očišćene i koje su i sada etnički čiste, da tako kažemo, ta situacija posebno sve pokazuje.
Ono što hoću reći, BiH će izgledati – ne onako kako žele američki predsjednik, hrvatski predsjednik ili srbijanski predsjednik. BiH može izgledati samo onako kako to žele njezini stanovnici.
Više se ne smije dopustiti niti najmanja mogućnost da se o toj budućnosti raspravlja oružjem. Dakle, postoje načini kako raspravljati o funkcioniranju neke države u nekakvoj budućnosti. Dakle, da li će to biti tri entiteta, ili neće biti ni jedan entitet, nego će biti nekakva drugačija podjela koja će možda garantirati nekakav drugačiji odnos snaga na terenu. Uostalom, i u mnogim drugim državama su postojale različite upravne reforme koje su se mijenjale ovisno okolnostima, ali to mora biti rješenje koje će se donijeti razgovorom tri konstitutivna naroda, ali i svih ostalih građana koji žive u BiH.
Ukoliko se na nekakvim takvim savjetovanjima nađe neki bolji model funkcioniranja, to će, dakle, Bosanci i Hercegovci procijeniti, je li to bolje ili nije. Ali svako rješenje koje se nameće od jedne strane, da se pritom ne uvažava drugu ili treću stranu, nije dobro. I zato mislim da posebno nije dobro ukoliko se mogu čuti iz susjednih država, bilo iz Srbije kada je u pitanju položaj srpskog naroda ili iz Hrvatske kada je u pitanju položaj hrvatskog naroda, kada se pokušava nametnuti neko rješenje svima ostalima u BiH.
Tako da, ja mislim da države se raspadaju, države se ponovno stvaraju, nije, dakle, ni BiH, niti Hrvatska ili bilo koja druga zemlja bila prvi slučaj u kojem se događaju nekakvi tektonski poremećaji, ali ono što bi trebali naučiti je da te promjene se moraju događati za stolom, one se moraju događati razgovorom i dijalogom, a ne oružjem.
Desnica jača svugdje, pa i u Hrvatskoj, imamo saborskog zastupnika Stipu Mlinarića Ćipu koji je kazao u jednom podcastu da je Gavrilo Princip ubio Stjepana Radića, iako u vrijeme Radićeva ubojstva Princip punih 14 godina nije bio živ. Mlinarić se nakon svega ispričao, no koliko su opasni ovakvi falsifikati desničara?
Ne bih se složio da desnica u Hrvatskoj raste. Kada kažem desnica, ako mislimo na nekakve desne političke, ekstremno desne političke stranke, ja mislim da je Hrvatska tu stoji puno bolje nego kada pogledamo kako stoji ekstremna desnica u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Mađarskoj, Nizozemskoj, Austriji i tako dalje. Dakle, ekstremna desnica u Hrvatskoj dobiva 1-2% glasova. Problem je, oduvijek bio i ostao HDZ.
Dakle, HDZ u svojim redovima ima i nekakve liberalne, ali ima i ekstremno desne članove. Samo je pitanje tko je predsjednik HDZ-a. Kada je to Tomislav Karamarko, onda cijeli HDZ dobije na neki način taj jedan sadržaj više desni, a kada je, na primjer, Andrej Plenković ili Ivo Sanader, onda se to približava nekakvom centru.
Ovo što govori gospodin Mlinarić pokazuje puno toga. Pokazuje neobrazovanost, ali to ljudi iz te stranke pokazuju svojim diplomama, za koje ne znaju ni gdje su ih dobili, ni kako su ih dobili, ali dobivaju nekakve sinekure zbog toga. Tako da ti ljudi najčešće pokazuju da nemaju kapaciteta čak niti svoj desni svjetonazor implementirati u probleme suvremenog svijeta.
Najčešće oni pažnju javnosti isključivo pokušavaju dobiti na prošlosti, bilo da se radi o pozdravu „Za dom spremni“ i nekakvom revizionizmu prema ustaštvu, ili da se govori o domovinskom ratu, naravno negirajući žrtve za koje su odgovorni pripadnici Hrvatske vojske i policije, kako u BiH, tako i u Hrvatskoj. Tako da samim time što se vi 2026. godine vraćate na 1945.
Konstantno, ili na 1991. i 1995. godinu, to pokazuje da nemate što za ponuditi u današnjem prostoru i vremenu u kojem živite i to pokazuje njihovu nemoć.
Što onda s Donaldom Trumpom i trumpistima?
Desnice sa Donaldom Trumpom, Putinom, Vučićem, svakako ima, sa AFD-om ima nekakav zamah. Međutim, to su sve danas vrlo krhki zamasi, da tako kažem. Jer, s jedne strane, Putin je do prije deset godina, prije nego što je napao Ukrajinu, bio idol brojnih hrvatskih desničara, kao što je to bio i Donald Trump.
Međutim, onda se stvari promijene preko noći i onda vam Donald Trump postane uteg, kao što se to pokazalo u slučaju Orbana. Moram priznati da ni u Hrvatskoj baš nisu puna usta Donalda Trumpa hrvatskim desničarima, nego to tu i tamo nekad spomenu. Ali to je jedna desnica koja je po meni najprimitivnija desnica.
To nije desnica njemačkog CDU-a, to nije desnica stare američke republikanske stranke ili konzervativne stranke u Velikoj Britaniji. To je jedna sirova, vulgarna, homofobna, šovinistička, rasistička desnica koja se ponaša često kao kult i u kojem onda imaju vođu kulta kojega ne propituju nego ga slijede.
Kad smo već kod Trumpa, mislite li da je moguć raspad NATO saveza, s obzirom da imamo još jednu najavu povlačenja američke vojske iz Njemačke?
Mislim da nije moguće. Donald Trump neće vječno vladati Sjedinjenim Američkim Državama. Izaći iz NATO saveza nije samo tako.
Dakle, svaka država može izaći iz NATO saveza, ali mora najaviti godinu dana unaprijed i onda to prolazi određenu proceduru.
Čini se da bi Donald Trump volio da NATO-a nema…
Mislim da on generalno ima zazor prema svakom obliku multilateralizma. Njemu EU ide na živce, njemu NATO savez ide na živce, zbog toga što on se jednostavno ne može i ne želi zamisliti da priča s nekim državama koje imaju 4 milijuna stanovnika ili koje imaju 50 milijuna stanovnika.
To za njega jednostavno nije njegov rang i on to ne smatra uopće potrebnim i nužnim. Dakle, kakva Hrvatska, Slovačka, Slovenija ili bilo koja druga zemlja.
Međutim, s obzirom na najnovije ankete, Donald Trump stoji nikad lošije, što će se odraziti sigurno na izbore koji su ove godine, a koji će sigurno utjecati na promjenu omjera snaga u Senatu i Kongresu.
Time će biti još dodatno otežano Donaldu Trumpu da se ponaša kao kralj i autokrat. Ono što svi su zabrinuti, a nedavno sam pričao s jednim diplomatom u Hrvatskoj, da ne odajem kojim, ali iz jedne vrlo ugledne europske zemlje. On je rekao da su oni zabrinuti jer da njihovi pokazatelji govore, da strahuju da i nakon Trumpa, odnos službenog Washingtona i Amerike generalno, prema Europi, prema svijetu, nikada više neće biti isti.
Da se jednostavno mainstream pomaknuo u smjeru nekakvog trumpizma, da tkogod novi došao, a s druge strane Europa se sada osvijestila, ne samo Europa, nego su i zaljevske zemlje, arapske – muslimanske zemlje, koje su se nadale u nedodirljivost samom činjenicom da su dobre sa Sjedinjenim Američkim Državama, sad im se obilo o glavu.
Sad su svi vidjeli da u ekonomskom, političkom i sigurnostnom smislu nisu nedodirljivi, tako da mi se čini da će do preslagivanja sigurno nekakvih doći, ali naravno ovisi i od tome tko će biti sljedeći američki predsjednik. Sve se to može bitno promijeniti s pobjedom nekog demokratskog političara, ali sigurno ni Europa ni Arapi više neće baš tako bez zadrške vidjeti u Sjedinjenim Američkim Državama svog suradnika, saveznika pa i zaštitnika.
(SB)










