Potreban je reformski pristup: jača nezavisnost, bolja koordinacija s entitetskim tužilaštvima i fokus na visokoprofilne slučajeve kako bi se vratilo povjerenje građana u institucije BiH. U suprotnom, riskiramo daljnju eroziju vladavine prava, kazao je Trlin.
Davor Trlin, profesor ustavnog prava, komentirao je za „Slobodnu Bosnu“ najnovija kršenjima Ustava Bosne i Hercegovine od strane vlasti u bh. entitetu Republika Srpska.
Osvrnuli smo se na odluke Tužilaštva BiH o odbacivanju predmeta povezanih s političkim rukovodstvom bh. entiteta Republika Srpska, te generalno na rad Tužilaštva BiH pod vodstvom Glavnog tužitelja Milanka Kajganića.
Iako je nekoliko puta presudama Ustavnog suda BiH 9. januar kao Dan Republike Srpske proglašen neustavnim, a za kršenje presuda Ustavnog suda BiH predviđene su i zatvorske kazne, to ne sprečava političke čelnike da krše presude Ustavnog suda BiH i derogiraju državu. Koga vidite kao glavnog krivca za kršenje odluka Ustavnog suda BiH i podliježu li i te osobe kaznenoj odgovornosti?
-Iako su odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine konačne i obavezujuće, njihovo sistematsko nepoštivanje ukazuje na duboku institucionalnu krizu vladavine prava. Glavni krivci nisu samo politički akteri koji otvoreno ignorišu ili osporavaju te odluke, nego i institucije koje su dužne da ih provedu, a to ne čine. Prije svega mislim na izvršnu vlast, ali i na pravosudne institucije koje selektivno ili nikako ne reagiraju.
Krivična odgovornost za neizvršavanje odluka Ustavnog suda BiH jasno je propisana Krivičnim zakonom Bosne i Hercegovine. Dakle, ne radi se o političkom pitanju, već o pitanju krivične odgovornosti. Problem je, međutim, u nedostatku političke volje i institucionalne hrabrosti da se zakon primijeni jednako prema svima, posebno kada su u pitanju najviši politički funkcioneri.
Ovi lideri derogiraju autoritet državnih institucija time što ignorišu presude, što dovodi do slabljenja pravne države i povećanja etničkih tenzija u Bosni i Hercegovini. Te osobe, uključujući visoke funkcionere, podliježu krivičnoj odgovornosti, jer zakon ne pravi izuzetke za političare, a postoje i krivične prijave podnesene Tužilaštvu BiH protiv Dodika i drugih (ali Tužilaštvo BiH može djelovati i po službenoj dužnosti jer opet dolazi do proslave neustavnog dana Republike Srpske i to putem javne manifestacije). Primjetno je i da je zadnjih godina organizacioni odbor te manifestacije sve veći i veći jer se vjerovatno želi spriječiti ili otežati istraživanje i procesuiranje odgovornih funkcionera, mada i kod tih mnogoljudnih organizacionih oblika uvijek je lako idenfitikovati ko je za šta bio nadležan, ko je preduzeo određenu radnju…
Odgovornost leži i na međunarodnoj zajednici, poput OHR-a i EU, koja nije primijenila dovoljne sankcije da prisili poštovanje sudskih odluka. Politička elita u RS koristi ovu situaciju za mobilizaciju biračkog tijela, stavljajući etnički identitet iznad ustavnog poretka BiH. Da bi se ovo riješilo, potrebno je jačanje nezavisnosti pravosuđa i primjena zakona bez političkih utjecaja. Na kraju, glavni krivac nije samo jedna osoba, već sistemski problem u kojem se politička volja suprotstavlja vladavini prava, što ugrožava stabilnost cijele države.
Ukoliko bi Tužilaštvo BiH procesuiralo nekoga od političara, poput Milorada Dodika, koji svako malo krši odluke Ustavnog suda BiH, je li realno da se u konačnici smanji broj negiranja presuda i derogiranja države?
Ukoliko bi Tužilaštvo BiH procesuiralo političare koji kontinuirano krše odluke Ustavnog suda BiH, uključujući i Milorada Dodika, to bi imalo snažan preventivni i simbolički efekat. Time bi se poslala jasna poruka da niko nije iznad Ustava i zakona.
Naravno, ne treba imati iluziju da bi jedno procesuiranje automatski riješilo problem političkog neustavnog djelovanja. Međutim, izostanak svake reakcije sigurno produbljuje osjećaj nekažnjivosti i ohrabruje dalje derogiranje države. Pravna država se ne gradi spektakularnim potezima, nego dosljednom i principijelnom primjenom zakona. Ovdje napominjem da se odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ne implementiraju samo u Republici Srpskoj, te da je čak F BiH i veći problem – ne samo zbog političkih elita nego zbog komplikovanije organizacije vlasti i velikog broja administrativnih sistema, gdje se često objektivno teško utvrđuje ko je u praksi za šta nadležan.
Tužilaštvo Bosne i Hercegovine donijelo je Naredbu o nesprovođenju istrage protiv gradonačelnika Istočnog Sarajeva Ljubiše Ćosića, predsjednika Boračke organizacije Istočno Novo Sarajevo Dragiše Tuševljaka i NN lica zbog krivičnog djela Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti, a u vezi sa postavljanjem spomen ploče na Vracama sa imenom ratnog zločinca Ratka Mladića. Kako komentirate ovakvu odluku Tužilaštva BiH i kakve bi posljedice ta odluka mogla izazvati u budućnosti?
Odluka Tužilaštva BiH da ne provodi istragu u slučaju postavljanja spomen-ploče Ratku Mladiću duboko je problematična, kako pravno, tako i društveno. Ratko Mladić je pravosnažno osuđen ratni zločinac, a njegovo javno veličanje ne može se posmatrati izvan konteksta postratnog društva obilježenog traumama, žrtvama i još uvijek krhkim međunacionalnim odnosima.
Ovakva odluka šalje poruku da je relativizacija ratnih zločina tolerisana, što dugoročno može voditi normalizaciji govora mržnje i produbljivanju društvenih podjela. Posebno je zabrinjavajuće što dolazi od institucije koja bi trebala biti brana takvim pojavama.
U medijima sam vidio da neće biti istrage jer je ploča postavljena prije nego je Mladić pravosnažnom sudskom presudom oglašen za ratnog zločinca. To je pravnički slab i reduktivan pristup, jer zanemaruje ključnu činjenicu da krivično djelo može biti trajno (kontinuirano). Ako se danas, nakon pravosnažne presude, ploča: održava, obnavlja, štiti od uklanjanja, ili se odbija ukloniti uprkos zahtjevima, onda se ne radi o istorijskom činu iz 2014., nego o sadašnjem, aktivnom propustu.
Je li se mogla pokrenuti istraga i kasnije podići optužnica baš za neuklanjanje nečinjenje, propust?
Teoretski – da. Praktično – teško, ali moguće. Optužnica bi bila realna ako bi se dokazalo da je određeno lice (gradonačelnik, opštinski organ, javna ustanova) imalo konkretnu nadležnost nad lokacijom; da je upozoreno (prijavama, odlukama, dopisima); da je svjesno odlučilo da ne ukloni ploču; i da je znalo da time održava javno veličanje pravosnažno osuđenog ratnog zločinca. To bi moglo ići u pravcu: izazivanja mržnje, odobravanju ili veličanju ratnih zločina, pa čak i zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja (u određenim konfiguracijama). Zašto do podizanja optužnice u ovakvim slučajevima ne dolazi? Ne zato što nije moguće, nego zato što Tužilaštvo izbjegava testirati granice zakona; pribjegava formalizmu; i svjesno ne ulazi u zonu kontinuiranog krivičnog djela. Teško da bi se to moglo opravdati nekom sferom pravosudne kaznene politike, a posebno ne pravnom nužnošću.
Odluke Državnog tužilaštva o neprovođenju istraga u predmetima negiranja genocida, veličanja ratnih zločinaca i širenja mržnje, uglavnom pokazuju da Tužilaštvo BiH nije cijenilo kontekst u kojem su izjave izrečene i njihov odjek u društvu, iako je taj element važan u procjeni radi li se o slobodi izražavanja ili govoru mržnje koji može potaknuti na nasilje ili mržnju. Kako ocjenjujete rad Tužilaštva BiH na čelu s glavnim tužiteljem Milankom Kajganićem?
Rad Tužilaštva BiH, naročito u predmetima negiranja genocida, veličanja ratnih zločinaca i govora mržnje, pokazuje zabrinjavajući formalizam i izbjegavanje suštinske analize konteksta. Evropski sud za ljudska prava jasno naglašava da sloboda izražavanja nije apsolutna, posebno kada se radi o govoru koji može podstaknuti mržnju, nasilje ili diskriminaciju.
Pod vodstvom glavnog tužitelja Milanka Kajganića, Tužilaštvo BiH ostavlja dojam institucije koja se povlači pred političkim pritiscima i osjetljivim predmetima. Takav pristup ne samo da slabi povjerenje građana u pravosuđe, nego i direktno ugrožava ustavni poredak i društvenu koheziju. U državi poput Bosne i Hercegovine, kontekst nije sporedan – on je ključan. Ignorisanjem tog konteksta, Tužilaštvo faktički odustaje od svoje uloge ustavobranioca.
Rad Tužilaštva BiH pod Milankom Kajganićem, koji je glavni tužilac od 2022. godine (prije toga je godinu dana obnašao funkciju vršioca dužnosti Glavnog tužioca), ocjenjujem kao nedovoljno efikasan i obilježen kontroverzama, što ugrožava povjerenje u pravosuđe. S jedne strane, Kajganić je prezentirao povećan broj optužnica za ratne zločine (npr. u 2024. godini, prema njegovom izvještaju, obuhvaćeno je oko 1.800 slučajeva ubistava), što je pozitivno u borbi protiv nekažnjivosti. Međutim, kritike su brojne: nedostatak procesuiranja ključnih slučajeva korupcije i organizovanog kriminala na visokom nivou, posebno onih povezanih s političarima iz Republike Srpske poput Milorada Dodika.
Na primjer, obustava istrage protiv Dodika u slučajevima gdje je bio prvobitno bio osumnjičen za napad na ustavni poredak, smjene tužilaca (kao Džermina Pašića) i optužbe za manipulacije u izboru Kajganića (npr. naknadno mijenjanje ocjena od strane VSTV-a) mogu baciti sumnju da je riječ o političkom uticaju i nedostatku nezavisnosti. Apsolutno nema procesuiranja u slučajevima koji bi ugrozili stabilnost vladajućeg režima u Republici Srpskoj, što dovodi do percepcije da Tužilaštvo služi političkim interesima umjesto pravdi. Potreban je reformski pristup: jača nezavisnost, bolja koordinacija s entitetskim tužilaštvima i fokus na visokoprofilne slučajeve kako bi se vratilo povjerenje građana u institucije BiH. U suprotnom, riskiramo daljnju eroziju vladavine prava.
(SB)
Related posts:
Novi skandal u Banjoj Luci: Proširenom kolegiju MUP-a RS sa Miloradom Dodikom prisustvovali direktor SIPA-e, zamjenik direktora OSA-e, direktor Službe za poslove sa strancima!
VUKOVIĆ KONTRA DODIKA: Poziv pripadnicima MUP-a RS na pređu u SIPA-u i GP BiH
Dodik i Stevandić došli do zida, sad otkrivaju svoje karte i traže izlaz. Niko s njima ne treba više ni o čemu pregovarati
SOKOL I BUNOZA PRIŽELJKUJU PODJELU DRŽAVE: “Ako potraje kriza, BiH čeka kiparski scenario”
ŠEF SRBIJANSKE DIPLOMATIJE NAPAO MINISTRA ODBRANE BiH: “Izjave Heleza su najgrublji oblik političke manipulacije!”
ZBOGOM, DRUŽE: Dodik ostaje bez ključnog partnera, prijetnje ne pomažu
NAJAVA REFERENDUMA OKO DODIKA: Oglasila se Trojka
ZGRADA ZA KUMA: Ministra finansija ne brine stav pravobranilaca
ZUHRIĆ ODGOVORIO KONAKOVIĆU: “Neće vas zvati samo izdajnicima, već KORUMPIRANIM, NESPOSOBNIM izdajnicima”
OŠTRA DEBATA PRED KAMERAMA: Zlatko Knežević i Kasim Trnka – oči u oči -“Jednostavno je da ova tri člana Predsjedništva, prvo, nemaju…”
Powered by YARPP.
