Čini se da je američki sistem sankcija protiv Ruske Federacije, nekada smatran jednim od najjačih instrumenata ekonomskog pritiska na Kremlj, ušao u fazu u kojoj se otvoreno postavlja pitanje njegovih granica. Američki državni sekretar Marco Rubio poručio je da su Sjedinjene Države “gotovo ostale bez opcija” nakon što su prošlog mjeseca uvele sankcije ruskim energetskim gigantima Rosneftu i Lukoilu, piše Kyiv Post.
Nakon sastanka ministara vanjskih poslova G7, Rubio je priznao frustraciju.
“Nije nam ostalo mnogo toga za sankcionisati. Udarili smo na njihove glavne naftne kompanije – to je ono što su svi i tražili”, rekao je.
Nove mjere protiv Rosnefta, Lukoila i povezanih podružnica formalno stupaju na snagu naredne sedmice, ali izuzeci se već gomilaju. Mađarska je osigurala jednogodišnje odlaganje primjene, a i druge zemlje razmatraju isti potez. Time se već sada nazire pucanje jedinstva koje je trebalo biti ključna prednost ekonomskog pritiska na Moskvu.
Analitičari: “SAD ima još mnogo opcija – ovo je pitanje političke volje”
Iako Rubio tvrdi da je američki manevarski prostor iscrpljen, stručnjaci se sa tim stavom nimalo ne slažu.
Kimberly Donovan, direktorica Inicijative za ekonomsku državnost pri Atlantic Councilu, ističe:
“SAD može sankcionisati još mnogo toga kada je riječ o Rusiji. Ideja da smo ostali bez meta jednostavno nije tačna.”
Porast zahtjeva za licencama američkom Ministarstvu finansija – kojim kompanije traže dodatno vrijeme da prekinu saradnju s Rosneftom i Lukoilom – smatra pozitivnim indikatorom da sankcije djeluju.
Međutim, upozorava da tehničke granice nisu problem.
“Ovo je pitanje političke volje. Ako su ovi posljednji udarci sve što administracija planira, onda je potrebna agresivna provedba i snažan diplomatski pritisak.”
Donovan dodaje da je Zapad do sada gotovo u potpunosti izbjegavao sektore poput LNG-a, petrokemije i dijela ruskog bankarskog sistema – što su još uvijek neiskorištene opcije.
SAD optužuje Evropu zbog ruske “flote u sjeni”, analitičari odgovaraju
Rubio je naglasio da je borba protiv takozvane “flote u sjeni” – mreže stotina starih, neosiguranih tankera koji prevoze rusku naftu izvan međunarodnih pravila – prvenstveno zadatak Evrope.
Donovan se s tim ne slaže.
“Ovo je od početka bio multilateralni napor G7. SAD ima vlastiti interes, jer istu taktiku koriste i Iran i Venezuela.”
Dodaje da bi koordinirani pritisak G7 mogao istovremeno pogoditi sve tri države.
Kanada je predložila stvaranje multinacionalne radne grupe za razmjenu obavještajnih podataka, ali američka administracija, prema pisanju medija, oko toga još oklijeva.
“Flota u sjeni nije samo geopolitički problem – to je i ekološka katastrofa u najavi”, upozorava Donovan.
Kritična tačka: Razlike između SAD-a i EU sve očiglednije
Dok je Evropska unija već uvela 19 paketa sankcija protiv Rusije, ciljajući LNG, kriptovalute i banke, SAD je bio selektivniji i sporiji. Donovan naglašava da neusklađenost otvara prostor za zloupotrebe:
“Kada UK, EU i SAD djeluju zajedno – sankcije imaju ogroman efekat. Kada ne djeluju – zlonamjerni akteri iskorištavaju rupe u sistemu.”
Iako SAD i dalje ima najjači instrument moći – dolar – njegova snaga opada kada ne postoji sinhronizacija sa saveznicima.
Sljedeći test 21. novembra: Da li će sankcije ući u novu fazu ili će ostati na mrtvoj tački?
Analitičari smatraju da se naredni potezi neće svoditi na uvođenje novih meta, već na provođenje već postojećih mjera, kao i na stvaranje kreativnih, međunarodnih mehanizama koordinacije – uključujući i mogućnost korištenja pomorskog prava i UN-a za borbu protiv neprijavljenog transporta ruske nafte.
Konačan odgovor stiže 21. novembra, kada sankcije protiv Rosnefta i Lukoila zvanično stupaju na snagu. Tada će Bijela kuća morati odlučiti da li se američka kampanja završava mjerama iz oktobra – ili ulazi u novu, agresivniju fazu.
(Raport)









