Schmidt odlazi, kolonijalni poredak ostaje, bošnjačka politika gleda i šuti

Christian Schmidt, dobitnik “odličja” “Red Ante Starčevića”, mandžurijski kandidat i hrvatski čovjek u OHR-u, srpska vreća za udaranje, Visoki predstavnik za Bošnjake i kolonijalni gauleiter koji je bio ključna karika u obespravljivanju bošnjačkog naroda putem jednodnevne suspenzije Ustava, zaobilaženja bošnjačkog potpredsjednika FBiH te nametanja koalicije stranka okupljene oko ideja i interesa Čovićevog Hrvatskog narodnog sabora – odlazi. Konačno.

Iako Bosna i Hercegovina već decenijama nema sreće s visokim predstavnicima, koji su redom bili politički evnusi, postavljani na tu poziciju jer su joj karakterom i temperamentom odgovarali, osobe koje nisu imale ništa protiv da potpisuju beskrvna saopćenja te glume prašnjave uredske fikuse, ipak nikada jedan visoki predstavnik nije pao tako nisko.

Schmidt je isto tako mrtvovao osim kada su u pitanju Bošnjaci čija je politička prava pogazio kako bi doveo na vlast najgore predstavnike koje su Bošnjaci imali još od Fikreta Abdića a sve kako bi velikohrvatskm faktoru dao ono što isti nije mogao izboriti ni oružjem ni politikom. Istina nešto se ko biva tužakao sa Dodikom po sudovima a krajnji rezultat toga je nikada jači Dodik i šup karta za Schmidta.

Jer Schmidta nisu smijenili Bošnjaci zato što ih je obespravio, njega su smjenili Srbi jer im nije dao dovoljno.

Kako prenose mediji, Schmidtova ostavka je dogovorena “na relaciji Banja Luka-Washington u okviru dogovora američkih vlasti sa Miloradom Dodikom i njegovim saradnicima kada je Washington ukinuo sankcije skoro svim zvaničnicima iz Republike Srpske”.

U bošnjačkoj javnosti sediranoj decenijskim uspavankama o Zapadu koji “nema alternativu” i o “našim zapadnim prijateljima” nije i ne postoji kritična masa koja bi bila skandalizovana gaženjem vlastitih ljudskih i političkih prava. U svakoj drugoj političkoj zajednici bi Schmidt postao i ostao persona non grata, omraženi imperijalista, izopćenik u društvu koje je politički obespravio, prezreni strani okupator. No ne i kod Bošnjaka koji će vjerovatno dočekati i da žale za Schmidtom ako, a što je vrlo moguće, dođe neko još i gori od njega.

Još se nije bila ni osušila tinta na potpisu odluke kojom je Schmidt legalizovao bošnjačko obespravljivanje, a Bošnjaci su već bili zaboravili šta im se desilo. Umjesto da protestuju, ili barem bojkotuju ono što je otvorena kolonijalna okupacija i imperijalni diktat bošnjačke političke elite su samo nastavile kao da se ništa nije desilo. Jer kolonijalni poredak “nema alternative”.

Sa druge strane bilo kakav znak života koji je Schmidt pokazivao spram velikosrpskog faktora dočekivan je zapomaganjem i naricenjem kakvo nije viđeno još kosovskog boja te je srpska politika, baš kao i hrvatska ranije, uspjela da internacionalizuju svoje interese i to tako što su nemogućnost mirne secesije i podjele Bosne i Hercegovine predstavili kao vlastitu ugroženost.

No kako jedan Milorad Dodik može “dogovoriti” ono što ne može recimo jedan ultrabogati Muhamed bin Zajed?

Zato što je prvi Milorad a drugi je Muhamed. Nije to puko poklapanje interesa već usklađivanje svjetonazora.

Jer šta su to tačno za svoje desetine lobističkih milijardi dobili Ujedinjeni ARAPSKI emirati osim sramotne historijske kapitulacije gdje su postali jedna od ćelija mutantskog cionističkog tumora na Bliskom Istoku a time i mete za iranske rakete. Zbog partikularnih interesa tamošnjeg režima postali su arapske sluge jevrejskim interesima, trećerazredni igrač koji se može namiriti ostatcima velikog Izraela. Ako šta preostane.

To je jedina uloga koju Veliki Zion ima za one Druge ako su poslušni. Upravo ono čemu se upravo i nadaju nametnuti Trojkaši, ta ambasadorska izdajnička reprezentacija koja reprezentuje samo svoje i interese onih koji su ih i nametnuli.

Sa druge strane Dodik, kao notorni islamofob i zagovaratelj “obnove kršćanske Evrope”, iako minorna politička pojava na globalnoj sceni, nakon dolaska Trumpa i nije morao posebno lobirati u Washingtonu jer su se američki, tačnije cionistički interesi, poklopili sa velikosrpskim. To naravno nije prvi put i kad-tad se jednostavno moralo desiti.

Dodikova retorika o “kršćanskim vrijednostima”, “civilizacijskim razlikama“ i “muslimanskom problemu” u Bosni i Hercegovini ima ne samo retoričke već vrijednosne pandane onome što dolazi iz Bijele kuće.

Odavno se upozoravalo da zapadni politički diskurs već godinama koketira sa idejom obnove “kršćanske Evrope” u kojoj muslimani nemaju mjesto te da je gotovo sigurno da Bosna i Hercegovina ponovo dolazi na meni geopolitičkih interesa čime postaje upitan i opstanak bošnjačkog naroda.

Upozoravalo se i da je to za Bošnjake egzistencijalno pitanje jer ih srpska i hrvatska propaganda već decenijama predstavlja kao “islamističku prijetnju” a kako bi dobila podršku za secesionizam.

No bošnjačka politika je prespavala decenije, poput nekog lošeg đaka iz zadnje klupe na času geopolitičke horologije, nije pratila šta se piše na tabli već je ostala zaokupljena čačkanjem političkog nosa i ljepljenjem slina po klupi vjerujući da neće doći do “provjere znanja” jer je učiteljev miljenik.

I sada takva kolosalna glupost dolazi na naplatu.

Umjesto da je jačala i spremala vlastiti narod za tektonske geopoličke promjene upravo ovakve vrste kakve danas gledamo, kako bi Bošnjaci konačno jednom takvu promjenu dočekali spremni umjesto da ih plaćaju ropstvom ili morem krvi, bošnjačka politika je “outsourcala” sve mehanizme i kapacitete u strane ruke koje sada već otvoreno rade za srpske i hrvatske interese i koji su već tri puta urnisali bošnjački narod: Alijansom, Platformom i sada Trojkom. A te strane ruke su birale Schmidta i biraće sljedeć Visokog predstavnika. Ako ga bude.

Od gotovog je napravljena veresija. Bošnjaci su vraćeni ne u 1992. već u 1941. ili 1918. godinu i sada gledaju slom čitavog postdaytonskog poretka bez ikakvog vanjskopolitičkog uticaja, bez mehanizama za zaštitu vlastitih pozicija, prava i interesa i sa nelegitimnom nametnutom vlašću čekajući novog kolonijalnog gubernatora, nadajući se da ih neće još gore poništavati.

(Stav)