Danas se Bosna i Hercegovina predstavlja kao zemlja koja izlazi iz ruskog energetskog monopola i ulazi u eru “energetske suverenosti”. Ta priča zvuči privlačno, gotovo kao da spašava život. Ali kada se propagandni celofan ukloni, ostaje neugodno pitanje: da li napuštamo jedan monopol samo da bismo ušli u drugi – ovaj put zapadni, američki i korporativni?
Projekat Southern Interconnection više se ne provodi kao unutrašnje političko pitanje, već kao američki strateški imperativ. To samo po sebi govori mnogo. Kada strana sila definiše šta je “nacionalni interes” države, to više nije suverenitet, već tutelstvo.
Jeftini ruski gas postaje nepoželjan, ali ne zato što BiH ima jasnu energetsku strategiju, već zato što se uklapa u širu geopolitičku kalkulaciju Washingtona. Ventil se upravo seli – iz Moskve u neke američke korporativne sjedište.
Glavni mediji, uredno finansirani i disciplinovani od strane lobija, prodaju ovaj proces kao civilizacijski proboj. Kritička pitanja gotovo da ne postoje. Ko će upravljati infrastrukturom? Pod kojim uslovima? Koliko će to koštati građane na duže staze? Umjesto analize, dobijamo bajku o “sigurnosnom kišobranu” i “stabilnosti”, kao da su cijevi i ustupci garancija demokratije.
Međutim, historija nas uči suprotno: velike sile ne ulažu da bi nekome učinile uslugu, već da osiguraju vlastite interese.
Sarajevo, Mostar i Banja Luka
Uloga lokalnih političkih elita je posebno cinična. Milorad Dodik godinama igra ulogu ruskog saveznika i zaštitnika Republike Srpske, dok istovremeno pretvara Republiku Srpsku u robu za politički opstanak. Ako sutra Washington ili Tel Aviv ponude jaču garanciju opstanka svoje moći, ruska retorika će nestati preko noći. Ideologija je ovdje samo dekoracija; Pravi cilj je ostati na vlasti po svaku cijenu.
S druge strane, Dragan Čović radi isto u Hercegovini. Insistiranje na “južnoj” gasnoj kompaniji i posebnom modelu upravljanja nije borba za hrvatske interese, već klasična trgovina. Teritorija i resursi u zamjenu za međunarodnu zaštitu i ličnu političku sigurnost. Hercegovina se prodaje tiho, tehnički, sa osmijesima i sastancima sa korporativnim delegacijama.
Ako dodamo uticaj cionističke sile koju je predvodio Kabiri iz Mostara, slika je jasna. Dodik i Ković su gotovo sve stavili na pomoć trenutnog kriminalnog režima iz Tel Aviva na čelu sa Benjaminom Netanyahuom, osobom za koju je izdat međunarodni nalog za hapšenje.
Prvi plače i cvili u Tel Avivu, a drugi organizuje razne bankete s Kabirijem.
A treća bošnjačka ekipa, ništa nije bolje od prve dvije. Njima upravljaju ljudi koje su imenovale zapadne ambasade. Neki su dovedeni, neki obučeni, a drugi pažljivo odabrani jer imaju kriminalni profil. Nije im dozvoljeno da pišu dok ne dobiju odobrenje britanske ili američke ambasade. To nije ono što naš portal kaže, ali oni to javno navode svaki put kada treba glasati o novom zakonu “u korist naroda”.
Vjerujte nam, ne šalimo se, ali samo je pitanje vremena kada će se prvi kibuc pojaviti u Hercegovini ili Republici Srpskoj, negdje blizu Bošnjaka, kako bi se mogli izazvati sukobi. Prije toga, sve mora biti prodano i ljudi moraju biti stavljeni pod čizmu stranih kolonizatora.
Teritorija BiH je dobro ispražnjena i uskoro ćemo svjedočiti kupovini nekretnina, preduzeća i resursa – onoga što je ostalo.
Ko plaća cijenu?
U cijeloj ovoj priči, obični ljudi su najtragičniji. Srbi, Hrvati i Bošnjaci ginuli su u ratovima uvjereni da se bore za slobodu, dostojanstvo i budućnost. Danas gledaju kako ti isti “nacionalni interesi” bivaju pretvoreni u ustupke, ugovore i geopolitičke simbole od strane njihovih lidera. Krv je prolivena, a zemlja se i dalje prodaje – samo sofisticiranija nego prije.
Južna međusobna povezanost tako prestaje biti energetski projekat i postaje simbol kontinuiteta kolonijalne logike. Nemam snage ni volje da definišem svoju budućnost. Jedina razlika je u zastavici koja vijori iznad bagera. Ruski ili američki – građanima nije važno ako nemaju kontrolu, transparentnost i stvarnu političku odgovornost.
Ako je ovo “zapadna sigurnosna arhitektura”, onda je barem nazovimo pravim imenom: stabilnost za elite, profit za korporacije i tišina za medije. A nacija? To je, kao i mnogo puta ranije, samo fusnota u tuđim strateškim planovima.
(Logicno)
Related posts:
PERO PREVIŠIĆ NIKAD DIREKTNIJI: “Čović će do zadnjeg čuvati Dodika, hrvatski narod će tako…”
MINISTAR DIZDAR POKLOPIO VOŽDA IZ LAKTAŠA: Dodik u sljepilu svoje mržnje ne može da razazna činjenice!
NEBOJŠA VUKANOVIĆ: “Pokušaj hapšenja Dodika je predstava za javnost, svima je jasno da da nekoliko inspektora SIPA…”
EKONOMIST ZORAN PAVLOVIĆ ZVONI NA UZBUNU: „Stanje je loše, 900.000 tona uglja smo izvezli u Srbiju…“
CHRISTIAN SCHMIDT SA KONGRESA PUČKE STRANKE: “Pregovori o ulasku BiH u EU mogli bi početi ukoliko se…”
HELEZ ISMIJAO VUČIĆA: “Izgleda da je svoje laži mogao ispričati samo na recepciji Trumpove rezidencije”
UGLEDNI AMERIČKI LIST THE NEW YORK TIMES PIŠE: Goraždanske kompanije strahuju od Trumpovih tarifa
Raport saznaje: Osuđeni Fadil Novalić traži od Suda BiH ponavljanje krivičnog postupka u aferi ‘Respiratori’!
Miličević optužuje lidera SNSD-a za političku trgovinu: Dodik rasprodaje RS za lični spas
RAMIZ SALKIĆ O POLITIČKOJ KRIZI U BiH: “Od Dodika se pokušava napraviti heroja, paćenika, mučenika za srpski svet, Srbe”
Powered by YARPP.
