Neprimjeren rječnik Nebojše Vukanovića
Lider Liste za pravdu i red i zastupnik u NSRS-u, Nebojša Vukanović, na svom blogu objavio je novi tekst u kojem koristi izuzetno zapaljivu i neprimjerenu retoriku. U pokušaju da skrene pažnju na sebe, Vukanović je iznio niz teških optužbi na račun medija iz Federacije BiH, optužujući ih za navodnu “antisrpsku histeriju”, dok je najoštrije i najličnije uvrede usmjerio prema potpredsjedniku entiteta RS, Ćamilu Durakoviću. Koristeći se oštrom polarizacijom i pokušajima historijskog etiketiranja, Vukanovićev tekst predstavlja još jedan u nizu huškačkih ispada koji ne doprinose smirivanju političkih tenzija.
Njegovu objavu u nastavku prenosimo u cjelosti:
“Iako sam apelirao na političare, medije i javne ličnosti da se suzdrže od jezika mržnje, nažalost, situacija je mnogo gora nego što sam očekivao. Posebno je odvratan jezik mržnje i antisrpska histerija pojedinih bošnjačkih medija iz Federacije, koji se utrkuju ko će više udariti po Srbima i etiketirati svakog poznatijeg Srbina – bilo da je političar, sportista ili profesor – misleći da je autošovinista Dragan Bursać mjerilo i uzor za „dobrog“ Srbina.
Svi glume legaliste, ali niko od tih velikih legalista u proteklih pet godina nije postavio pitanje gdje se krije general Sakib Mahmuljin, ratni komandant Četvrtog korpusa Armije RBiH, kojeg je Sud BiH 2021. godine pravosnažno osudio kao ratnog zločinca jer su pripadnici odreda El Mudžahid, koji se nalazio pod njegovom komandom, izmasakrirali 55 srpskih zarobljenika sa Ozrena, te za druge stravične ratne zločine?
Bošnjački mediji, a posebno političari, utrkuju se u antisrpskoj histeriji, gledajući da uzmu koji politički poen. Među najodvratnijima je Ćamil Duraković, potpredsjednik Republike Srpske. On glumi moralnog čistunca, podnosi krivične prijave, čak i protiv mene – što mi predstavlja čast i zadovoljstvo – kao i tužbe njegovog prijatelja Nasera Orića, s kojim se druži i pozira, slaveći ga kao heroja uprkos brojnim zločinima koje je počinio nad Srbima, ali i Bošnjacima. O tome su javno svjedočili oficiri Armije RBiH Huso Salihović, Ibran Mustafić, Hakija Meholjić…
Ćamil Duraković je osvjedočeni šovinista i srbomrzac koji svoju mržnju ne može prikriti, a očito s ponosom nosi ime svog djeda ustaše i zločinca Ćamila Durakovića. On je bio pripadnik Crne legije i ustaških jedinica Ante Pavelića, te je učestvovao u napadu na srpska sela Zalazje i Vitlovac u okolini Srebrenice 1943. godine, o čemu u arhivama postoje dokumenti i komande sačuvane u arhivi Nezavisne Države Hrvatske.
U knjizi stoji da, pored mnoštva hrvatskih imena ustaša koji su to izvršili, možete vidjeti i jedan broj muslimanskih. Među njima je svakako najvrjedniji pažnje muslimanski mladić pod imenom Ćamil Duraković (str. 256, red. br. 38), koji se vodi na spisku onih koji su išli na Zalazje i Vitlovce, mjesta u kojima je preživio samo onaj ko taj dan nije bio u selu. Svi stanovnici sela su pobijeni na najsuroviji način, a selo je popaljeno i opljačkano.
Taj Ćamil Duraković je, da još jednom podsjetimo, djed Ćamila Durakovića, današnjeg istaknutog bošnjačkog političara i nekadašnjeg načelnika općine Srebrenica. Ćamil ne može nositi krimen svog djeda i sve ovo, naravno, ne bi bio problem da se Ćamil Duraković mlađi ikada odrekao zlodjela svog djeda i da nije prvi u redu kada treba pričati o genocidnosti srpskog naroda. Svakim svojim potezom i izjavom, ne samo da se ne odriče svog djeda ustaše, već se čini da širenjem antisrpske histerije to nastavlja.”
(SB)










