Spriječili smo Srbiju da raspiše crvene potjernice za "Dobrovoljačku" - Sarajevograd.CLICK

Na osnovu dokumentacije i dokaza koje je dostavio Ured za saradnju Republike srpske sa Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju donio je zvanične pravne ocjene: da je naoružana kolona JNA nije bila civilna kolona, nego je predstavljala legitimnu vojnu metu tokom borbenih dejstava, pa je napad u vojnom smislu bio zakonit.

Nekadašnja glavna tužiteljica Haškog tribunala (MKSJ) Carla Del Ponte, u vezi slučaja “Dobrovoljačka” je 2003-e, nakon “vaganja” svih dokaza i argumenata, ispravno odlučila da nema osnova za krivično gonjenje tadašnjeg vojnog i političkog vrha Republike Bosne i Hercegovine. Pravni tim pod njenim vodstvom razmatrao je ovaj predmet u okviru procesnih “Pravila puta”. Na osnovu dokumentacije i dokaza koje je dostavio Ured za saradnju Republike srpske sa Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju donio je zvanične pravne ocjene: da je naoružana kolona JNA nije bila civilna kolona, nego je predstavljala legitimnu vojnu metu tokom borbenih dejstava, pa je napad u vojnom smislu bio zakonit. Takođe, u pismu koje je Carla Del Ponte uputila pravosuđu BiH je navedeno da predočeni dokazi nisu dovoljni za podizanje optužnice za ratne zločine protiv osumnjičenih zvaničnika. U pravnoj analizi slučaja značajnu ulogu je imalo zarobljavanje predsjednika Predsjedništva R BiH Alije Izetbegovića koji je bio talac JNA, zbog čega nije mogao garantovati siguran prolaz vojnih snaga prema Lukavici.

U Centrali Interpola

Drugog juna 2009-e otputovao sam u Lyon. Sa glasnogovornicom ministarstva Miladom Drecom prethodno sam dogovorio neku vrstu media plana. Ako bi mediji saznali ovu informaciju preuranjeno, u trci za ekskluzivom, postojala je opasnost da proizvedu znatnu štetu. Osim toga Srbija je u Centrali Interpola u Lyonu imala stalnog predstavnika za razliku od BiH. Njegovo djelovanje moglo je biti otežavajuća okolnost za uspjeh moga poduhvata. Milada je trebala poslati saopćenje o sastanku u Lyonu odmah po završetku sastanka. Učinila je to precizno po dogovoru. Od toga trenutka mobitel mi nije prestajao zvoniti. Sve do ponoći. Nisam se nikome javio, jer sam to obećao Generalnom sekretaru Nobleu.

Sastanku sa Ronaldom Nobleom u centrali Interpola su prisustvovali šef njegovog pravnog odjela i naša Mirela Znaor zamjenica direktora NCB Interpola Sarajevo. Mirela je poliglota, odličan poznavalac međunarodne organizacije kriminalističke policije-Interpola, vrlo profesionalna i korektna saradnica. Ja sam se za sastanak odlično pripremio. Uspio sam nekako iz Tužilaštva BiH pribaviti akte Carle Del Ponte na engleskom jeziku koje je ona proslijedila Tužilaštvu BiH. Na sastanku sam iznio naše stavove u predmetu “Dobrovoljačka”. Nadležnost za procesuiranje za navodne zločine koji su počinjeni u Bosni i Hercegovini, od strane državljana BiH, pripada neosporno pravosuđu BiH, a nipošto Srbije. Srbija je zloupotrijebila članstvo u Interpolu i prekršila član 3. Statuta, jer su potjernice politički motivirane, a time i pravno neutemeljene. Član 3. Statuta zabranjuje toj organizaciji preduzimanje bilo kakvih aktivnosti vojnog, političkog, vjerskog ili rasnog karaktera. Osim očigledne politizacije Srbija je ignorirala zahtjeve bosanskohercegovačkog pravosuđa koje je zvanično tražilo ustupanje krivičnog postupka i pratećih dokaza za slučaj “Dobrovoljačka”. Poslije mene Generalni sekretar je govorio o nadležnostima Interpolima, složenosti cijelog sistema i organizacije u kojoj participiraju skoro sve zemlje u svijetu. Dok je on govorio stekao sam utisak da stvari idu u pogrešnom smjeru. Džaba sam dolazio, proletilo mi je kroz glavu. No nisam se se predavao.

Kec iz rukava

Kad je on završio ja sam ponovo uzeo riječ i izvadio keca iz rukava. Rekao sam Nobleu da je NCB Interpol Beograd zloupotrijebio Statut Interpola, jer je raspisao potjernice zbog navodnih ratnih zločina počinjenih u BiH u slučajevima koje je Haško tužilaštvo vratilo našem pravosuđu pod oznakom B, odnosno C, što znači da nema dovoljno dokaza ili da dokaze tek treba prikupiti. Izvadio sam iz fascikle pismo Carle Del Ponte na engleskom jeziku koje je uputila našem tužilaštvu i predao mu u ruke neoborive dokaze da je Haški tribunal vratio ove predmete Tužilaštvu BiH. Kad je Noble pročitao pismo nastao je potpuni preokret. Poslije kraćih konsultacija sa šefom pravnog odjela predložio mi je u najkraćem sljedeće:

Interpol će raspisivati crvene potjernice za počiniteljima krivičnih djela genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti ukoliko to od njega zahtijevaju (1) međunarodna sudska tijela (npr. MKSJ u Haagu), (2) država članica za svojim državljaninom i (3) država članica za državljaninom druge države ukoliko se ta država čiji je on državljanin ne usprotivi u roku od 30 dana (sic). Ova zadnja odredba obuhvata slučaj “Dobrovoljačka” zato što je Srbija raspisala potjernice za državljanima BiH. Noble me je pogledao i upitao: “Je li ovo u redu? Da li vam odgovara?” Bio sam kao na žeravici. Šta da kažem o pravnoj formulaciji bez pažljive analize? Bio sam dugo zastupnik, pa sam znao da u pravnim aktima samo jedan veznik može promijeniti smisao norme. Zamolio sam ga da mi opet sporije ponovi prijedlog. To je učinio. Morao sam brzo odlučiti i preuzeti odgovornost. Prelomio sam između ostalog i zato što sam vjerovao da je Noble pošten i dobronamjeran.

Crvene potjernice u slučaju “Dobrovoljačka” neće biti raspisane

Upitao sam da li ovo znači da crvene potjernice u slučaju Dobrovoljačka neće biti raspisane. Noble je odgovorio da NEĆE ! Obavještenje o tome bit će odmah poslano svim državama članicama kroz sistem. Onda sam rekao da nam prijedlog odgovara. Pao mi je kamen sa srca. Noble me je šeretski pogledao i rekao: “Ti ćeš ovo odmah razglasiti svim medijima?” Generalni sekretaru, znate da ja ne mogu pobjeći od medija posebno o ovoj važnoj temi. Vi predložite kako da postupimo i ja ću to poštovati. On je rekao da do sutra u 10 sati ništa ne izjavljujem dok Interpol ne objavi zvanično saopćenje. Tako je bilo. Tek po povratku u Sarajevo glasnogovornica Milada Dreca je izvrsno organizirala pres konferenciju u mome kabinetu. Nikada nije bila posjećenija. Bilo je neugodnih pitanja novinara iz Rs i dopisnika. Obavijestio sam medije da je Generalni sekretarijat Interpola svim državama, članicama ove organizacije, uputio hitan dopis u kojem se kaže da informacije o bh-državljanima koje je uputio NCB Interpol Beograd, neće biti registrovane u bazama Interpola, niti će biti izdate crvene potjernice, niti će Interpol procesuirati ove informacije preko svojih kanala, sve dok se ne okonča revizija pred Pravnim odjelom Interpola.

Ovaj dogovor sa generalnim sekretarom Ronaldom Nobleom je ubrzo doslovno pretočen u tzv. interna (privremena) pravila o saradnji i raspisivanju obavijesti (potjernica) u predmetima ratnih zločina koja je Izvršni komitet Interpola usvojio. Privremena pravila je Generalna skupština Interpola održana 2010-e u Dohi potvrdila usvajajući rezoluciju čime su pravila postala trajna. Interpol je na ovaj način stvorio pouzdan kontrolni mehanizam protiv zloupotreba pojedinih država članica u slučajevima raspisivanja crvenih potjernica za počiniteljina ratnih zločina kao što je to pokušala Srbija.

Diplomatska pobjeda

Nesumnjivo, bio je ovo blistavi politički i diplomatski uspjeh. Propao je pokušaj Srbije da slučaj “Dobrovoljačka” internacionalizira na užasan način. Uradio sam pravu stvar, ali se nisam smio pohvaliti radi negativnih reakcija čak i zahtjeva za mojom smjenom. Samo 7 dana poslije sastanka sa generalnim sekretarom Ronaldom Nobleom u centrali Interpola u Lyonu, tamo su stigli Ivica Dačić, ministar unutrašnjih poslova i zamjenik premijera Srbije, Ministrica pravde Malović i šef NCB Interpola Srbije, da pokušaju sanirati ‘rezultate i posljedice’ moga sastanka sa Nobleom, ali ništa nisu uspjeli promijeniti. Gotova stvar. Crvene potjernice su jako opasne. Niko od osoba sa spiska “Dobrovoljačka” ne bi smio nosa promoliti izvan Bosne i Hercegovine, jer bi bio uhapšen i isporučen Srbiji. Treba razlikovati tzv. “difuzne” potjernice koje država članica može raspisati mimo Generalnog sekretarijata Interpola, čak i bez znanja države čijeg državljana potražuje, a u cilju realizacije svojih političkih interesa. Nije neobično da se države koje su aktivno sudjelovale u međunarodnim oružanim sukobima, u kojima su počinjena najteža krivična djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom nastave “prepucavati” preko Interpola.

Zloupotreba difuznih potjernica

Difuzne obavijesti (potjernice) su bile glavno sredstvo zloupotreba sistema međunarodnih potraga putem Interpola. Znajući za ovu mogućnost ja sam u jednoj izjavi koju je prenijelo sarajevsko “Oslobođenje” diskretno upozorio osobe sa spiska “Dobrovoljačka” da mogu biti izloženi pritajenoj opasnosti prilikom putovanja u neke države. Vjerovao sam da će oni razumjeti da je vrlo teško spriječiti državu članicu Interpola ako ona želi zloupotrebljavati sistem i procedure Interpola. Na moje veliko iznenađenje i razočarenje pročitao sam nakon izvjesnog vremena izjavu pokojnog generala Jovana Divjaka u smislu da ih Ministar sigurnosti tj. ja, upozoravam da ne putuju vani, ali eto on se ne boji, pa će putovati. Hrabrost bez opreza preraste u glupost. Njegovo putovanje u Beč 2011-e je završilo lišavanjem slobode, jer je Srbija raspisala za njim difuznu potjernicu. Ova mučna storija završila je poslije diplomatsko-pravne bitke nakon koje ga je austrijsko pravosuđe odbilo izručiti Srbiji. Iscrpljujućem i mučnom procesu je bio izložen i Ejup Ganić koji je priveden u Londonu 2010-e. Dok sam ja požrtvovano branio interese države BiH i njenih uglednih patriota u Sarajevu su zapečatili moju političku karijeru. Možete li zamisliti koliko su se Dodik i njegovi hajduci obradovali kad je stranka zatražila moju smjenu u Vijeću ministara samo mjesec dana poslije sjajno odigrane utakmice u Lyonu ?

(Stav)