Stvaranje Velikog Izraela – Sljedeće je Turska, zatim Rusija, i na kraju će usmjeriti goje prema Kini - Sarajevograd.CLICK

U posljednje vrijeme, izraelski mediji i analitičari sve glasnije upozoravaju na navodnu tursku prijetnju, iako Turska igra trostruku igru. Malo s Amerikancima, pa malo s Rusima, a onda se javno izjasnio protiv Izraela. Kao da su ljudi smiješni i ne vide kako je Turska pomogla Amerikancima i Jevrejima da protjeraju Rusiju iz Sirije. Tuntavski Osmanlije i Sloveni ne vide pakleni plan. Ko zna, možda oni svjesno učestvuju u tome.

Plan Velikog Izraela nije tajna. Prva faza je najavljena davno. Postoji čak i lista zemalja koje treba “smiriti”. Ostao je samo Iran, a zatim je počela druga faza: Turska, Rusija i na kraju Kina.

Kina nikada nije prelazila svoje granice i napadala druge zemlje. Mudro čeka svoj trenutak. SAD je ne mogu pobijediti same. Ali ako se spomenu kineska Indija, Filipini, Japan, Amerika, pa čak i Rusija s novom vladom, ona više nema nikakve šanse za opstanak.

Vidjeli smo iz afere Epstein da Izrael vuče konce koristeći ucjenu. Niko mu ne može odoljeti. Izraelske službe znaju gdje će neko spavati, kada će jesti i prdjeti. Umjesto otpora, domaće sluge nude da služe svom gospodaru iz straha.

Sve teorije zavjere postale su stvarnost. Ali sada je prekasno. Posao je završen i čeka se završna faza, kada će robovi shvatiti da su robovi.

Bivši visoki izraelski zvaničnici to ne kriju i otvoreno kažu: “Turska pod Erdoganom postaje novi Iran”, šireći svoj uticaj iz Sirije u Katar i prijeteći da će opkoliti Izrael. Međutim, postavlja se pitanje – da li je zaista riječ o brizi za regionalnu stabilnost ili o pripremi terena za ostvarenje geopolitičkih ambicija koje uključuju koncept “Velikog Izraela” koji smo spomenuli?

Poslušajte šta bivši izraelski premijer Naftali Bennett ima za reći. Čovjek govori otvoreno. Samo što ovce ništa ne razumiju. Oni svijetle kao hepo kocke na ratu i krvi svojih susjeda. I upravo to se od njih traži.

Analitičari navodno upozoravaju na formiranje tursko-sunitske osovine, finansijske tokove iz Katara u Gazu i navodne pokušaje da se Saudijska Arabija okrene protiv izraelskih interesa. Ali ono što se u ovim analizama izostavlja jeste činjenica da svi rade za Izrael. Dokaz za to je agresija protiv Irana. Svi šute, a kaže se da Arapi šalju poruke Trumpu da posao brzo završi. Ko zna, možda im je Trump obećao dobar posao u Iranu kada i ako svrgnu trenutnu vladu.

Sve vrijeme, nova naselja niču svakodnevno u okupiranim područjima Zapadne obale, a Gaza je godinama pod blokadom. Retorika o “nuklearnoj prijetnji iz Pakistana” ili “sunitskom monstrumu” dolazi iz iste zemlje koja otvoreno priznaje da ima vlastiti, neslužbeni nuklearni arsenal.

Kada izraelski analitičari danas upozoravaju na “tursko okruženje”, zapravo svjedočimo pokušaju redefinisanja sigurnosnog okvira. Izrael, koji već kontroliše Golan, Zapadnu obalu i Istočni Jerusalem, Siriju, Kurde,… Sada se boji Turske.

Paradoks je očigledan – dok Izrael de facto širi svoje granice, Turska klima glavom i čeka, ne znajući ni da čeka svoj kraj. Erdogan se već sporo kreće i jasno je da mu se karijera bliži kraju, kao što je bila i za Jeo Bidena.

Istina je da na Bliskom istoku nema čistih aktera. Svi su uključeni i ruke su im krvave.

Stvaranje Velikog Izraela je u predfinalnoj fazi. Hoće li ovo uspjeti, niko ne zna. Bog često otvara vrata na kraju tunela i nudi izlaz. Hegemonija može trajati godinama, decenijama i stoljećima, ali na kraju je ugašena i dolazi neko drugi, novi i podmukliji. Pretpostavljam da je tako zapisano u algoritmu života.

(Logicno)