Kako posljednji tankeri s fosilnim gorivima iz Perzijskog zaljeva uplovljavaju u evropske luke, razmjere nadolazećeg udara tek počinju dopirati do evropskih lidera.

 

 

 

Dok rat u Iranu prijeti dugotrajnim prekidom energetskih tokova, Evropa se suočava sa šokom u opskrbi koji bi mogao paralizirati industriju, prizemljiti zračni promet, poskupjeti hranu, povećati troškove zaduživanja i ponovno gurnuti inflaciju prema kriznim razinama, piše POLITICO.

 

 

Kako posljednji tankeri s fosilnim gorivima iz Perzijskog zaljeva uplovljavaju u evropske luke, razmjere nadolazećeg udara tek počinju dopirati do evropskih lidera.

 

 

Ako se rat oduži, opterećenje za evropsku ekonomiju bit će “jednako teško kao tokom pandemije Covida ili na početku rata u Ukrajini”, izjavio je njemački kancelar Friedrich Merz.

 

 

“Živim s ovom stvarnošću 24 sata dnevno”, rekao je italijanski ministar odbrane Guido Crosetto. “Prisiljen sam znati stvari koje mi ne daju spavati.” Sukob bi mogao potrajati “godinama”, upozorila je Christine Lagarde, predsjednica Evropske centralne banke, dodajući da su dugoročne posljedice “vjerovatno izvan onoga što u ovom trenutku možemo i zamisliti”.

 

 

Oko 20 posto svjetske nafte i plina prolazi kroz Hormuški moreuz. Američki predsjednik Donald Trump poručio je državama pogođenima nestašicom goriva: “Morat ćete naučiti boriti se za sebe… teži dio posla u Iranu je završen – sada nađite vlastitu naftu!”

 

 

Nafta i plin ključni su za transport i grijanje, ali i temelj čitavog industrijskog lanca – od hrane i plastike do hemijske industrije i poljoprivrede. Uz to dolaze i nestašice drugih resursa poput gnojiva i helija, važnog za proizvodnju mikročipova.

 

 

Zasad su evropski potrošači najviše osjetili udar na cijene goriva, ali analitičari upozoravaju da je to tek početak.

 

 

Nestašice

 

 

Za razliku od prijašnjih energetskih kriza, kako piše POLITICO, ova pogađa sve izvore energije – od sirove nafte i plina do rafiniranih derivata poput dizela i avionskog goriva. Zatvaranje Hormuškog moreuza utječe na čak 20 posto globalne opskrbe.

 

 

Kako rat ulazi u petu sedmicu, azijske zemlje – koje su ovisnije o zaljevskim energentima – agresivno podižu cijene kako bi osigurale opskrbu, preusmjeravajući pošiljke iz Europe. Tankeri s američkim LNG-om već su skrenuli prema Aziji, a uskoro stižu i posljednje isporuke iz Katara.

 

 

Evropski lideri sve više shvaćaju da očekivane količine plina možda uopće neće stići. “Nema sigurnosne mreže”, upozoravaju analitičari, procjenjujući da će Evropa posljedice početi osjećati već kroz nekoliko sedmica.

 

 

Smanjenje potrošnje

 

 

Prvi i najvidljiviji efekt već je tu – rast cijena goriva. Euro Super 95 poskupio je oko 15 posto u mjesec dana.

 

 

Vlade pokušavaju ublažiti udar smanjenjem poreza, ali ako opskrba ne bude obnovljena, morat će posegnuti za nepopularnim mjerama: ograničavanjem potrošnje. U opticaju su ideje poput zabrane vožnje nedjeljom i racionalizacije goriva, što podsjeća na krize iz 1970-ih.

 

 

Zračni promet posebno je pogođen – cijene avionskog goriva su se udvostručile, a aviokompanije već dižu cijene karata i razmatraju smanjenje broja letova.

 

 

Industrijski pad

 

 

Kriza se već prelijeva na europsku industriju, osobito energetski intenzivne sektore poput kemijske i čelične industrije. Rast cijena sirovina, logistike i energije prisiljava kompanije na poskupljenja.

 

 

Rastu i troškovi ključnih derivata poput plastike i gnojiva, što dodatno pritišće poljoprivredu i proizvodnju hrane.

 

 

Stagflacija

 

 

Kombinacija rasta cijena i usporavanja ekonomije prijeti povratkom stagflacije – opasne mješavine visoke inflacije i slabog rasta.

 

 

Evropska komisija procjenjuje da će rast ekonomije pasti na oko 1 posto, dok bi inflacija mogla ponovno rasti, što bi moglo natjerati Evropsku centralnu banku na povećanje kamatnih stopa.

 

 

To znači skuplje kredite, veće rate za građane i dodatni pritisak na već zadužene države, koje bi mogle biti prisiljene rezati javnu potrošnju.

 

 

Čak i ako rat odmah završi, oporavak će trajati najmanje godinu dana. A što sukob bude dulje trajao, posljedice će biti teže.

 

 

Za Evropu, vrijeme više ne curi u mjesecima – nego u sedmicama.

 

(POLITICO)

 

TALAS JE KRENUO I NEĆE SE ZAUSTAVITI: “Evropa nije u stanju ni zamisliti šta je čeka. Već za par sedmica…!”