Ta dvojica, američki predsjednik Donald Trump i izraelski premijer Benjamin Netanyahu, neće dobiti rat koji su objavili Iranu. Ne zato što je Iran moćniji ili zato što zaista posjeduje te tajne “projektile iz pakla” o kojima bruje, već zato što su Trumpovi promjenjivi ciljevi u tom napadu na Iran učinili ogromnu moć američke vojske beskorisnom.
Samo dvije zemlje – zapravo ne, ne “zemlje”, već samo dva čovjeka – gaje iluziju da mogu napasti bilo koga izmišljajući priče o prijetnjama sopstvenoj ili drugim državama. Oni ne vjeruju u međunarodno pravo, niti u suverenitet i imunitet nacija. Možda bismo trebali dodati da imaju i slijepo povjerenje u svoju vojnu moć i nuklearni arsenal. Ali njihova fantazija se ruši pred drugom zemljom, koja je i sama bila nevjernica u svetost nacija, teritorijalni integritet i međunarodne pravne mehanizme za rješavanje pritužbi, neslaganja i nezadovoljstva s drugim državama.
Ta dvojica, američki predsjednik Donald Trump i izraelski premijer Benjamin Netanyahu, neće dobiti rat koji su objavili Iranu. Ne zato što je Iran moćniji ili zato što zaista posjeduje te tajne “projektile iz pakla” o kojima bruje, već zato što su Trumpovi promjenjivi ciljevi u tom napadu na Iran učinili ogromnu moć američke vojske beskorisnom. “Uglavnom beskorisnom”, rekao bih, jer je bila vrlo efikasna u ubijanju 170 osnovnoškolaca u prvom plotunu tog rata. U svakom slučaju, Trumpova vojna pronicljivost ne doseže do samog vrha, piše turski novinar Hakkı Öcal u svojoj kolumni objavljenoj u listu Daily Sabah.
S druge strane, Netanyahu, umišljajući da će ostvariti svoje političke ciljeve spašavajući se od izraelskih sudova i istovremeno pobijediti na postratnim izborima, uvukao je SAD u ovo besciljno, besmisleno i neplanirano, ali nesumnjivo nezakonito i podmuklo kršenje međunarodnog prava. Ipak, Izrael se suočava s izborima koji će odlučiti hoće li se vratiti demokratiji ili će ostati diktatura.
Stvari nisu išle po planu
Niko normalan ne bi mogao podržati bilo koji aspekt ovog tzv. rata. Niko ne može imati koristi od onoga što iz njega proizlazi. Pojedini američki mediji objavljuju naslove i komentare koji počinju s “Nakon 47 godina ugnjetavanja” ili “Iranci se nadaju ovome ili se boje onoga”.
Oni ne poznaju Irance. Perzijski, azerbejdžanski i kurdski narod Irana ne može predstavljati nikakav “sin šaha”.
Sin Reza je hranjen i opskrbljen milionima dolara koje je prokrijumčarila monarhistička mafija, osnovana i vođena od CIA-e još od puča 1953. godine, kojim je svrgnut premijer Mohammad Mosaddegh, a otac Reza postao monarh. Niti je to bilo u interesu Amerike, niti je ovo bio očekivani iranski građanski rat.
Trump se nadao da će se različite etničke zajednice u Iranu međusobno poklati čim izraelske snage sruše režim mula. Vjerovao je onome što su mu servirali bivši iranski generali koji danas vode prodavnice mješovite robe u McLeanu u Virginiji, te direktor CIA-e John L. Ratcliffe i direktor FBI-a Kashyap Pramod (poznat i kao Kash Patel), koji je postao redovan gost “seansi kamera i molitvi” u Ovalnom uredu, baš poput Netanyahua.
Ovaj put na terenu nema separatističkih militanata koji rade za SAD. Vođe iračkih Kurda neće biti pijuni u rukama Amerikanaca. Shanaz Ahmed, iračko-kurdska političarka i trenutna prva dama Iraka, prošle sedmice je izjavila: “Oni nisu plaćenici Izraela ili Amerike.”
Možda resetovanje kod kuće?
Kao što je rekao John Mearsheimer, američki politikolog i stručnjak za međunarodne odnose, bez kopnenih operacija nijedna zemlja ne može nametnuti promjenu režima u drugoj državi. Ovaj put, SAD bi morale koristiti sopstvenu vojsku i marince kao kopnene snage.
Dakle, prema Mearsheimerovoj teoriji, teško je očekivati promjenu režima u Iranu, ali je, naprotiv, mnogo vjerovatnije da će SAD i Izrael svoje režime vratiti na stanje kakvo je bilo prije Trumpa i Netanyahua.
Ne mislim da je ijedna od ovih zemalja bila raj demokratije, ali prije Busha starijeg i mlađeg, SAD bi se obraćale Ujedinjenim nacijama, koje su same pomogle stvoriti, u vrijeme kada je ideja međunarodnog poretka zasnovanog na pravilima bila vrlo popularna i moderna.
Također, u cionističkom ekspanzionističkom raju poznatom kao Eretz Yisrael, još od 1870-ih postojao je trenutak nade koji je donio Yitzhak Rabin, izraelski državnik i general koji je bio premijer Izraela od 1974. do 1977. te od 1992. do atentata 1995. godine.
Trumpov i Netanyahuov “plan” za gomilanje “masovne armade” i obezglavljivanje režima u Iranu, nakon čega bi uslijedilo besciljno razaranje zemlje, rezultira svime osim promjenom režima u Iranu. Ali utvare globalne naftne i plinske krize, uz prizore kovčega njihovih vojnika i vojnikinja prekrivenih zastavama, dovoljno su jezive u SAD-u, naročito pred nadolazeće međuizbore. Ako “Dobra stara stranka” (GOP) izgubi, to bi moglo značiti opoziv, pa čak i uklanjanje Trumpa s predsjedničke dužnosti.
Prema Naftaliju Bennettu, izraelskom premijeru od 2021. do 2022. i bivšem vođi stranke Nova desnica, ako taj potencijalni građanski rat ne započne u Iranu, Netanyahuova vlada će izgubiti “građanski rat koji je pokrenula protiv polovine sopstvene nacije”. Ne samo Bennett, već gotovo svi opozicioni lideri smatraju da je Netanyahuov cilj iskoristiti rat kako bi potpuno uništio polovinu zemlje koja ga ne podržava i proglasio ih nelegitimnima. “Građanski rat” o kojem izraelska opozicija govori odnosi se na donošenje dva zakona kojima bi se ukinula uloga državnog tužioca i oslabili slobodni mediji.
Ko će zaustaviti ovo ludilo?
Lideri EU, izuzev španskog premijera Pedra Sancheza, koji se jasno protivi ratu Trumpa i Netanyahua protiv Irana, imali su malo utjecaja na početku sukoba, ali čini se da se lagano bude kako vrijeme odmiče. Svjesni su da bi Evropa bila direktno pogođena posljedicama raspada Irana, ali mogu li reći “stop” Trumpu ili Netanyahuu? Teško!
Mearsheimer također spominje “Götterdämmerung” – pojam iz njemačke mitologije o “sumraku i uništenju bogova i svega postojećeg u konačnoj bici sa silama zla”. On trenutnu situaciju naziva “Momentom Götterdämmerunga”.
Sada kada je Paula Michelle White-Cain, američka pastorica, autorica i duhovna savjetnica, započela svoje redovne seanse molitve u Ovalnom uredu, uz učešće čelnika CIA-e, FBI-a i svih ostalih obavještajaca, možda bismo je svi mogli zamoliti da se ne moli za odgodu sumraka bogova, već za ubrzanje sumraka Dona i Bibija. Ona prima molitvene zahtjeve, obećavajući ljudima da će im pomoći da zakorače u svoju “božansku sudbinu s Bogom”.
Zaista, s Trumpom i Netanyahuom, samo nam Bog može pomoći.
(Stav)









