Turski šah-mat za Izrael

Ovakav domet omogućava Turskoj da uspostavi kredibilan kapacitet odvraćanja koji obuhvata čitav Bliski istok i šire područje sa posebnim akcentom na Izrael.

Razvoj interkontinentalnog balističkog projektila Yildirimhan, predstavljenog na sajmu SAHA 2026, otvara novu dimenziju vojno-strateških mogućnosti Turska, prije svega kroz njegove tehničko-operativne karakteristike. Deklarisani domet od oko 6.000 kilometara svrstava ovaj sistem u kategoriju projektila sposobnih za dubinsko strateško djelovanje, što znači da može pokrivati ne samo regionalne već i šire interkontinentalne ciljeve. Ovakav domet omogućava Turskoj da uspostavi kredibilan kapacitet odvraćanja koji obuhvata čitav Bliski istok i šire područje sa posebnim akcentom na Izrael.

Uvođenjem ovakvih sposobnosti Turska signalizira namjeru da smanji oslanjanje na kolektivne sigurnosne mehanizme poput NATO-a i razvije vlastiti, suvereni kapacitet strateškog udara. Time se mijenja dosadašnja ravnoteža u regionu u kojoj je Izrael imao izraženiju prednost u segmentu dalekometnih balističkih sistema poput raketa Jherico.

Međutim pojava Yildirimhana uvodi novu dimenziju prijetnje i otklanja mogućnost brzog uvlačenja Turske u duži sukob radi slabljenja ekonomskih i socijalnih kapaciteta što bi za posljedicu imalo svrgavanje režima.

Izrael idalje zadržava prednost nuklearnog oružja i tehnološku superiornost u oblastima poput protivraketne odbrane i integrisanih komandno-informacionih sistema. U tom kontekstu jedna od ključnih prednosti sistema je deklarisana brzina u rasponu od Mach 9 do Mach 25, što ga svrstava u hipersoničnu kategoriju u terminalnim fazama leta. Takve brzine značajno smanjuju vrijeme reakcije protivničkih sistema i otežavaju presretanje, čak i za napredne protivraketne štitove. U praktičnom smislu, to znači da bi ovakav projektil mogao probiti slojevitu protivraketnu odbranu ili barem saturirati njene kapacitete u slučaju koordinisanog udara.

Dodatno, Yildirimhan koristi konfiguraciju sa četiri tečna raketna motora, što upućuje na mogućnost finog upravljanja potiskom i potencijalno veću preciznost u fazi ubrzanja i balističke putanje. Upotreba tečnih propelanta, uključujući dušikov tetroksid, daje sistemu važnu operativnu prednost: dugotrajno skladištenje u spremnom stanju i trenutno paljenje bez kompleksnih sistema inicijacije. To povećava brzinu reakcije i smanjuje logističku složenost u kriznim situacijama.

Inače dušikov tetroksid (N₂O₄) je tečni oksidator koji se koristi u raketnoj propulziji kod visoko razvijenih zemalja. On sam po sebi nije gorivo, već dio pogonskog sistema koji obezbjeđuje kiseonik kako bi gorivo moglo sagorijevati u vakuumu svemira. Vrlo ga je teško skladištiti i koristiti potrebni su posebni materijali za to, jer je ovaj hemijski sastav izuzetno korozivan i otrovan. Sama činjenica da je ovaj hemijski sastav upotrebljen pokazuje na kojoj tehnološkoj razini se nalazi Turska danas.

Posebno značajan element je deklarisani borbeni teret od oko 3.000 kg, što je iznad standarda mnogih savremenih balističkih sistema. Takav kapacitet omogućava, upotrebu konvencionalnih visokoeksplozivnih bojevih glava velikog razornog efekta, potencijalnu integraciju više bojevih glava ili penetracijskih sistema za uništavanje utvrđenih ciljeva I fleksibilnost u izboru vrsta municije, u zavisnosti od misije.

Ova kombinacija dometa, brzine i nosivosti čini projektil pogodnim za gađanje strateških ciljeva visoke vrijednosti, kao što su vojne baze, komandni centri ili infrastrukturni objekti. Njegov deklarisani domet obuhvata čitav Bliski istok, što ga čini relevantnim instrumentom strateške komunikacije i jačanja pregovaračke pozicije Turske.

Ono što brine potencijalne turske neprijatelje poput Izraela je činjenica da nisu objavljeni ključni parametri poput preciznosti (CEP), sistema navođenja, otpornosti na elektronsko ometanje ili sposobnosti manevrisanja u završnoj fazi. Također, nepoznato je da li projektil podržava napredne tehnologije poput višestrukih nezavisno usmjerenih bojevih glava (MIRV).

U konačnici, Yildirimhan predstavlja potencijalno snažan instrument strateške projekcije moći, čija se vrijednost zasniva na kombinaciji velikog dometa, hipersonične brzine i visoke nosivosti. Ako se ove deklarisane sposobnosti potvrde u operativnoj upotrebi, Turska bi time značajno unaprijedila svoj kapacitet odvraćanja i sposobnost izvođenja preciznih udara na velikim udaljenostima, čime bi se dodatno usložnila sigurnosna dinamika u odnosu na Izrael i širi region.

Sa apsketa mukotrpnog i često osporavanog razvoja turske industrije dronova, važno je istaći da ovakva geopolitička i geostrategijska postavka turske vanjske politike nije bila moguća dok je u sistemu odlučivanja bila parazitska duboka država u organizaciji FETO-a. Zahvaljujući oslobađanju od svih kočnica razvoja i tehnološkom progresu sada geopolitički posmatrano, Yildirimhan funkcioniše i kao sredstvo političke šah mat pozicije u odnosu na Tel Aviv koja se može postići zahvaljujući razvoju spostvenih kapaciteta.

(Stav)