Ove afere su slika sistema u kojem se javni novac dovodi u rizik, u kojem se institucije zloupotrebljavaju ili blokiraju, i u kojem se borba protiv korupcije vodi uprkos, a ne zahvaljujući vlasti

 

 

 

Godina iza nas ostat će upamćena i po okončanoj aferi ‘Viaduct’ koju su građani platili sa 120 miliona KM i onoj koja je još u toku. Pokušaju da se kumu Milorada Dodika, vlasniku Grand Trade-a isplati oko 100 miliona KM za zgradu u kojoj bi bila smještena zgrada UIOBiH na čijem je čelu Dodikov kadar Zoran Tegeltija.

 

 

Iako različite po formi, ove afere imaju zajedničke imenitelje. U ‘igri’ je ogroman javni novac, prate ih sumnjive radnje, u obje su umiješani kadorvi SNSD-a , prate ih institucionalne opstrukcije i pokušaji da se odgovornost prebaci, razvodni ili potpuno izbriše.

 

 

Potpuni slom sistema

 

 

Afera ‘Viaduct’ mjesecima je potresala Bosnu i Hercegovinu, ali je u fokus javnosti došla tek onda kada je već bilo kasno i kada je presuda Međunarodnog centra za rješavanje investicionih sporova (ICSID) u Washingtonu postala pravosnažna i izvršna.

 

 

Tada je postalo jasno da će država BiH morati platiti oko 120 miliona KM slovenskoj firmi „Viaduct“, iako dug uopće nije nastao djelovanjem države, već isključivo odlukama Vlade RS i kadrova SNSD-a.

 

 

Podsjećamo, ‘Viaduct’ je tužbu protiv BiH zasnovao na bilateralnom sporazumu o zaštiti investicija između BiH i Slovenije, jer se u međunarodnim sporovima ne može tužiti entitet , nego samo država.

 

 

Iako se Vlada RS sporazumom s Vijećem ministara BiH još 2017. godine obavezala da snosi sve troškove arbitraže i da plati svaki iznos koji bi po konačnoj odluci morao biti isplaćen tužiteljiama, ove godine smo vidjeli da je SNSD-ova vlast u RS i njihovi kadrovi na državnom nivou, naročito državni ministar finansija Srđan Amidžić pokušali učiniti sve da se taj dug plati iz dobiti Centralne banke BiH.

 

 

Međutim, ono što je uslijedilo pokazalo je potpun slom sistema u ovom slučaju i otkrilo nam da je umjesto da državu BiH u ovom arbitražnom postupku aktivno i suštinski brani Pravobranilaštvo BiH, vođenje postupka faktički bilo prepušteno strukturama iz entiteta RS-a koje su birala advokate, savjetnike i ‘eksperte’. Javnost nikada nije saznala ko je konkretno vodio postupak, koliko je novca potrošeno i kakva je strategija odbrane bila. Iz Pravobranilaštva BiH naknadno je rečeno da je ‘RS sve vodila i izgubila’.

 

 

U međuvremenu, svjedočili smo kako je ‘Viaduct’ ove godine pokrenuo mehanizme međunarodne naplate.

 

 

Prijetnja pljenidbom državne imovine postala je realna. Posebno su se na udaru našli BHANSA i Centralna banka BiH. Evropska organizacija za sigurnost zračne plovidbe (EUROCONTROL) obavijestila je BHANSA-u da su sudski izvršitelji iz Bruxellesa naložili zamrzavanje sredstava, čime je dovedeno u pitanje funkcionisanje zračnog saobraćaja.

 

 

Na kraju je visoki predstavnik Christian Schmidt nametnutom odlukom omogućio isplatu duga iz dijela sredstava od putarina koji pripada RS-u, čime je spriječena dalja šteta po državu.

 

 

Plan da kum dobije 100 miliona

 

 

Ipak,uprkos nastojanjima Komisije za borbu protiv korupcije i Predstavničkog doma PSBiH da istina izađe na vidjelo, ostala su ključna pitanja bez odgovora ko je odgovoran, kako je vođena odbrana BiH i gdje je tačno završilo 120 miliona KM.

 

 

Treba reći i da se Tužilaštvo BiH pokazalo potpuno pasivnim u ovom slučaju.

 

 

Donekle zasjenjena ‘Viaductom i napadima na ustavni poredak u aprilu se počela ‘rađati’ nova afera. Pokušaj kupovine zgrade Uprave za indirektno oporezivanje BiH za oko 100 miliona KM od firme „Grand Trade“, u vlasništvu Mile Radišića, kuma Milorada Dodika.

 

 

Otpočela je s raspisvanjem javnog poziva za kupovinu zgrade UIOBiH, 1.aprila , na koji se u konačnici javila samo firma u vlasništvu Dodikovog kuma koja je i odabrana za sklapanje ugovora o kupovini zgrade.

 

 

Nakon snažnog pritiska Komisije za borbu protiv korupcije Predstavničkog doma PSBiH, tog Doma i zastupnika i člana Komisije Jasmina Emrića u sumnjivu kupovinu se uključilo Pravobranilaštvo BiH.

 

 

Uprava za indirektno oporezivanje BiH, na čelu sa SNSD-ovim Zoranom Tegeltijom, pokušala je spriječiti Pravobranilaštvo da uopće učestvuje u postupku zaštite državnih interesa.

 

 

UIO je zaključkom odbacila žalbu Pravobranilaštva na odluku , tvrdeći da ono nema status stranke u postupku i tražeći da plati taksu od preko 10.000 KM kao da je Pravobrnailaštvo ponuđač, a ne institucija zadužena za zaštitu države.

 

 

Sud Bosne i Hercegovine je u upravnom sporu između Pravobranilaštva BiH i UIO sada poništio taj zaključak, potvrdivši da je Pravobranilaštvu nezakonito uskraćeno pravo na žalbu. Iako ovom presudom nije poništena odluka o izboru „Grand Trade-a“ kao najpovoljnijeg ponuđača, ona je otvorila vrata za nastavak upravnog spora i omogućila državi BiH da konačno institucionalno štiti svoje interese.

 

 

Tek ćemo vidjeti kako će se ovaj spor okončati.

 

 

Država pustila ‘mešetarima’ da je izigraju

 

 

Ove dvije afere, ‘Viaduct’ i kupovina zgrade UIO, pokazuju dvije strane istog problema. U prvom slučaju država se nije branila, pustila je ‘mešetarima’ da je izigraju i izgubila je 120 miliona KM.

 

 

U drugom slučaju država se, zahvaljujući pritisku Komisije za borbu protiv korupcije i Predstavničkom domu PSBiH, tek počela braniti prije nego što je izgubljeno dodatnih 100 miliona KM.

 

 

Zajedno, ove afere čine sliku sistema u kojem se javni novac dovodi u rizik, u kojem se institucije zloupotrebljavaju ili blokiraju, i u kojem se borba protiv korupcije vodi uprkos, a ne zahvaljujući vlasti.

 

 

I u kojima nema odgovornih, samo ima oštećenih. A, to su država BiH i njeni građani

 

(Raport)

UZ AMIN Predsjednika Afere s potpisom SNSD-a: Viaduct i ‘kumovska zgrada’ za UIOBiH paradigma uzimanja miliona od države BiH