Russia Today potvrđuje da Merkel i sadašnji finski predsjednik Alexander Stubb nisu željeni. RT o bivšoj njemačkoj kancelarki piše loše (“Merkel varalica”), ali to bi mogao biti propagandni trik radi stvaranja podrške njezinoj kandidaturi u Europi. Pokušaj bez izgleda za uspjeh. Ne odgovara im ni bivši italijanski premijer Mario Draghi.
“Krajnje je vrijeme za diplomatiju”, rekao je u ponedjeljak u Berlinu novi bugarski premijer Rumen Radev, bivši predsjednik. Dodao je da Kijev, Moskva, Washington i Bruxelles trebaju što prije organizirati pregovore o završetku rata u Ukrajini.
“Žalim zato što, po mom mišljenju, Evropa ne koristi dovoljno svoj diplomatski potencijal”, rekla je u ponedjeljak u Berlinu bivša njemačka kancelarka Angela Merkel.
Interes budi istovjetnost izjava. Radev je general, pilot, a u bugarskoj vojsci je živio, a i dalje živi snažan prosovjetski, sada proruski, sentiment koji on nije skrivao, što je potvrdio, između ostalog, i primanjem hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića (koji je posjetio i Gruziju, prorusku utvrdu). Merkel je proruske politike opredmetila u plinovod Sjeverni tok, koji je zaobilazio Ukrajinu i Poljsku. Pretjerano bi bilo tražiti povezanost u istovremenosti izjava, ali i to intrigira.
Ako ta dva istupa stavimo u kontekst Putinovih riječi nakon propale parade povodom Dana pobjede 9. maja da je vrijeme “prekinuti tu stvar”, misleći na rusku agresiju na Ukrajinu, pa televizijskog nastupa Dmitrija Peskova, glasnogovornika Kremlja, 17. maja, kad je poručio da bi “Moskva mogla ponovno pokrenuti dijalog s Evropom o ruskom ratu u Ukrajini”, nazire se okvir ruskog interesa da vrati Evropu u pregovore. Merkel i Radev mogli bi biti promotori tog plana s evropske strane. Moskovski interes potaknut je, između ostalog, i zato što je SAD trenutno preokupiran agresijom na Iran, kojoj nije u stanju pronaći zadovoljavajući završetak, pa je Ukrajinu ostavio po strani.
Radev, kako prenosi Euractiv, naglašava da “rat satiranja iscrpljuje sve koji učestvuju i koji ih podržavaju”. Legitimno je pitanje brine li ga više iscrpljivanje Rusije ili Ukrajine.
Njemački kancelar Friedrich Merz nije pokazao domaćinsku suzdržanost koja ga ne krasi, nego mu je odbrusio da diplomatija može napredovati ako Rusija prvo prestane napadati civilne ciljeve. “Kremlj je”, rekao je, “na svaku dosadašnju mirovnu inicijativu odgovorio jačim udarima.”
Putin je pokrenuo agresiju na Ukrajinu uvjeren da će za dva, tri dana biti u Kijevu, računajući da će se Njemačka ponašati neutralno kako bi sačuvala rusne energente uz koje ju je vezala Merkel. Neposredno prije napada primio je u Moskvi tadašnjeg njemačkog kancelara Olafa Scholza i francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, ponizivši ih razgovorom za komično, kad ne bi bilo tragično, dugačkim stolom.
Ratne ciljeve morao je reducirati zbog nesposobnosti svoje vojske i uspješne ukrajinske odbrane, pa se uzdao u Trumpa da će mu u pregovaračkom procesu omogućiti da preuzme cijeli Donbas. To sada propada. Od prošle godine polako propada i ruska ekonomija, a posljedice rata osjećaju se i u velikim gradovima – udari ukrajinskih besposadnih letjelica na Moskvu svakodnevna su pojava, kao i na energetska postrojenja. Putin je oslabljen iako to skriva, ali smjena guvernera dviju s Ukrajinom graničnih oblasti, Belgorod i Brijansk, pokazuje nezadovoljstvo. Ruska vojska gubi teritorij u Ukrajini.
Europski Politico u ponedjeljak je, prije izjava Merkel i Radeva, spekulirao imenima koja bi mogla u ime Europe pregovarati s Rusijom. Russia Today to je pretvorila u studiju, što signalizira interes Kremlja za tu temu. Prije nekoliko dana predložen je posrednikom Gerhard Schröder, bivši njemački kancelar, koji je zatim preuzeo upravljanje ruskim energetskim kompanijama, što su Berlin i Bruxelles glatko odbili.
Euractiv je javio da se Estonija protivi pregovorima, ali Finska smatra da je sada pravi čas. Osoba iz Helsinkija bila bi idealan pregovarač, ali prije nego što je zemlja postala članicom NATO-a. Možda bi izbor mogao biti bivši finski predsjednik Sauli Niinistö, s Putinom je igrao hokej?
Russia Today potvrđuje da Merkel i sadašnji finski predsjednik Alexander Stubb nisu željeni. RT o bivšoj njemačkoj kancelarki piše loše (“Merkel varalica”), ali to bi mogao biti propagandni trik radi stvaranja podrške njezinoj kandidaturi u Europi. Pokušaj bez izgleda za uspjeh. Ne odgovara im ni bivši italijanski premijer Mario Draghi.
Merkel odbacuje mogućnost uključivanja u pregovore – i bolje – ali dobro usmjerava navodeći da su vjerodostojni pregovarači osobe sada na pozicijama moći. I tu bi Rusija bila izbirljiva. Metoda eliminacije, imajući na umu ruske kriterije, odbacuje brojne: Macron je slab kod kuće i prati ga slika dugog stola, italijanska premijerka Giorgia Meloni je izdajica jer je prorusku politiku Rima prometnula u proukrajinsku, u stvari proevropsku; španski premijer Pedro Sánchez je ljevičar i predaleko, u obzir ne dolazi niko s Baltika, Skandinavije i Ujedinjene Kraljevine, a i Prag je suspektan; Poljska u očima Rusije nije država.
Historijske, ne uvijek ugodne veze
Budući da pregovarač mora biti iz velike države, ostajemo pred neumitnim zaključkom: Merz. Lider najveće države EU-a, Rusi vole s Nijemcima pregovarati o Europi iako je Putin na paradi rekao da se nacistička Njemačka ponijela vjerolomno prema Sovjetskom Savezu – da, referirao se na sporazum Molotov–Ribbentrop čijim tajnim protokolom su s nacistima podijelili sfere interesa.
Merz bi im odgovarao jer je atipičan evropski političar, relativno nedavno se vratio iz biznisa, suočava se s brojnim teškoćama na domaćem planu, ekonomskim prije svega, pa bi možda bio sklon nekim dogovorima na tom planu. Trenutno Merz veći ugled ima kao Außenkanzler, kancelar koji se bavi vanjskim poslovima, a neki dogovor s Moskvom dodatno bi mu podigao ugled u Evropi.
Evropa bi mogla biti zadovoljna tim rješenjem i dati mu pregovarački mandat jer je rješenje tog rata egzistencijalno važno i zbog Trumpove nemoći da zaustavi iranski, koji diže inflaciju. Nažalost, teško je očekivati ikakav pomak jer Putin ne kani odustati od zahtjeva za cijelim Donbasom, na što Ukrajina ne može i ne smije pristati i za to ima punu podršku Evrope. Određenu nadu budi želja Rusije za ukidanjem sankcija EU-a.
Poslati Merza na sastanak s Putinom na neutralni teren, nikako u Moskvu. Da vidimo što će biti.
(SB)
Related posts:
SAD čeka arapski plan za Gazu, Trumpov plan ostaje “jedina opcija”
SERWER UPOZORAVA NA NAJGORI SCENARIJ: “Ako bi do toga došlo, Bosanci bi morali odgovoriti…”
EVO ZAŠTO TRUMP NE PODNOSI ZELENSKOG: Sve je počelo kada je Trump tražio kompomitirajuće podatke za Bidenovom sina Huntera…
Mijatović pozvao udruženja ratnih veterana ‘sve tri strane’ da održe sastanak: Pošaljite poruku mira
VELIKA ANALIZA CNN-a: Ko je JD Vance, ambiciozni potpredsjednik SAD-a na kojeg se Trump sve više oslanja
‘Puj pike, ne važi’: Srbija u UN-u promijenila glas za rezoluciju o Ukrajini, sad je suzdržana!
KARAN SE OSILIO, PRIJETI I SRBIMA: “Svi koji su zaposleni u državnim institucijama, a dolaze iz RS, čine…!”
VOŽD IZ LAKTAŠA UHVAĆEN NA DJELU: Vasković objavio dokaze -“Dodiku nema ko da piše…”
MAHIR MEŠALIĆ, ZASTUPNIK U FEDERALNOM PARLAMENTU: Konaković i Hurtić su na sjednici Vijeća ministara apsolutno igrali za Dodika, ali pazite šta se sada sprema…
Zašto SAD ponovo pada u istu zamku: Putin je nadmudrio nekoliko američkih predsjednika. Trump je samo posljednji
Powered by YARPP.
