Ovaj sedmica je protekla u nadmetanju Irana i SAD-a po pitanju zaustavljanja brodova u široj okolici Hormuza.

 

 

 

Piše: vojni analitičar Igor Tabak

 

 

Petak, 24. travnja, ujedno je 56. dan intervencije SAD-a i Izraela u Iranu (kraj osmog tjedna operacija), a većinom pojedinačnih bojišta ovoga sukoba vladaju zategnuta primirja. Konkretno, primirje u samom Iranu američki predsjednik Donald Trump proglasio je krajem 7. travnja na dva tjedna, da bi ga onda, nakon brojnih preokreta, dodatno produžio u kasnim večernjim satima utorka, 21. travnja, ali ovoga puta bez zadanog roka trajanja. Ipak, pojedini izvori pretpostavljaju da bi mjera za njegovo trajanje mogao biti dolazak nosača zrakoplova USS George H. W. Bush (CVN-77) u zonu operacija – pa budući da su taj brod i njegova prateća skupina aktualno locirani sjeverno od Madagaskara, time bi i primirje trajalo do kraja ovoga tjedna. Naravno, uz nepredvidivost američkog predsjednika, to je nemoguće sigurnije tvrditi, što je razlog da sami Iranci i ovo primirje (kao i naznake pregovora) uvelike vide tek kao još jednu ratnu varku SAD-a i Izraela – budući da su napadi na Iran i u lipnju 2025. i krajem veljače 2026. bili započeti baš tijekom najavljenih/tekućih pregovora. Slično je neizvjesno i vezano primirje u Libanonu, sklopljeno prošli tjedan, u četvrtak, 16. travnja, koje bi trebalo trajati deset dana – do pred kraj nedjelje, 26. travnja. Nisu tu mnogo razloga za optimizam dali zabilježeni incidenti (poput napada koji je u subotu, 18. travnja, života koštao francuskog pripadnika UN-ove misije UNIFIL u Libanonu), ni izraelsko proglašenje „žute crte“ kojom se od ostatka Libanona odijelila izraelska „sigurnosna zona“ uspostavljena unutar 10 km od međunarodne granice – iako je Trump u kasnim satima četvrtka, 23. travnja, već najavio produženje ovog primirja za dodatna tri tjedna.

 

 

Američki nosač zrakoplova USS Abraham Lincoln Foto: AFP

 

 

Ipak, spomenuta primirja zapravo nisu nimalo pomogla pregovorima SAD-a i Irana, a još manje ikakvom ozbiljnijem otvaranju strateški bitnog Hormuškog tjesnaca za međunarodni promet. Za sada su jedini izravni pregovori visokih delegacija SAD-a i Irana održani u subotu, 11. travnja, no bez ikakvih bitnijih rezultata. Iako je tijekom zadnjih tjedan dana višekratno izgledalo da bi se mogla dogoditi iduća runda takvih razgovora – do toga ipak nije došlo. Tu treba spomenuti kako postoje naznake da bi do pregovora moglo doći nadolazećeg vikenda ili u ponedjeljak, 27. travnja.

 

 

Haus u tjesnacu

 

 

Spomenuti kaos prevladavao je u zadnjih tjedan dana i po pitanju otvaranja za promet tjesnaca Hormuz. Kao prvo, pitanje primirja u Libanonu bilo je problematično još od utorka, 7. travnja, kada su Iran i posrednici iz Pakistana tvrdili da je Libanon uključen u primirje, dok se Izrael tome opirao te nastavljao ondje aktivno ratovati. Budući da se ta dilema postavila kao veliki problem, izgleda da je Donald Trump izravno s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom dogovorio rješenje – proglašenje već spomenutog naknadnog primirja u Libanonu, u četvrtak, 16. travnja. Rješavanje ovog problema otvorilo je prostor za iduću gestu dobre volje iz Irana, koja je stigla oko 15 sati po hrvatskom vremenu u petak, 17. travnja, s objavom iranskog ministra vanjskih poslova Abbasa Araghchija: „U skladu s primirjem u Libanonu, proglašen je potpuno slobodan prolaz za sva komercijalna plovila kroz tjesnac Hormuz tijekom preostalog trajanja primirja, na koordiniranoj ruti koja je već ranije bila objavljena od Organizacije za pomorstvo i luke Islamske Republike Iran“. Ova je objava izazvala pravu lavinu objava Donalda Trumpa na njegovoj društvenoj mreži Truth Social, gdje je niz od 12 objava tog dana započeo samo nekoliko minuta nakon spomenute iranske geste.

 

 

 

Trump je tada velikim slovima konstatirao: „Iran je upravo objavio da je Iranski tjesnac potpuno otvoren i slobodan za puni prolaz. Hvala!“. Ipak, samo malo više od 20 minuta kasnije to je i dopunio, opet sve velikim slovima: „Tjesnac Hormuz je potpuno otvoren i spreman za poslovanje i puni prolaz, ali pomorska blokada ostat će u punom opsegu i efektu što se tiče Irana, sve do onog vremena kad naša transakcija s Iranom ne bude 100 posto dovršena. Taj proces trebao bi ići vrlo brzo budući da je većina točaka već ispregovarana. Hvala na pažnji po ovom pitanju! Predsjednik Donald J. Trump“. Kako izgleda, upravo se kao posebno problematično pokazalo pitanje nastavka američke blokade Irana (i Hormuza) – koju su SAD proglasile s početkom u ponedjeljak, 13. travnja, u 10 ujutro po američkom vremenu (16 sati po hrvatskom vremenu) – budući da su Iranci tu mjeru smatrali suprotnom primirju, te očekivali njezino ukidanje kao iduću američku gestu dobre volje u pregovorima.

 

 

U tako zategnutoj atmosferi zapravo nije bilo bitno (ali definitivno nije ni pomoglo) što je Trump, nakon objave nastavka blokade, tijekom sat vremena nastavio bjesomučnim ritmom objavljivati postove – prvo najavu dodatnih američkih mjera protiv Irana (uzimanje sve „nuklearne prašine“, izostanak ikakve predaje sankcijama blokiranih iranskih novčanih sredstava iz SAD-a), ali i izuzimanja Libanona iz okvira sporazuma s Iranom (uz najavu „rada s Hezbollahom“, dok je Izraelu „zabranjeno od SAD-a“ daljnje bombardiranje Libanona) – a onda i niz vidljivo trijumfalnih, gotovo postratnih objava.

 

 

Tako se Trump opet otresao na NATO kao na beskorisnog „tigra od papira“ koji bi pomagao tek nakon što je posao obavljen – da bi nastavio s čestitkama Saudijskoj Arabiji, UAE-u, Kataru i Pakistanu na suradnji i savezništvu. Uz to je objavio i da je Iran (uz pomoć SAD-a) navodno „uklonio, ili uklanja, sve pomorske mine“, valjda iz područja Hormuza – što se za samo koji dan pokazalo kao potpuna neistina. Dapače, do srijede, 22. travnja, u američkim se medijima moglo čuti da su koji dan ranije američki vojni predstavnici pred Kongresom svjedočili da Pentagon pretpostavlja prisutnost do 20 mina u i oko Hormuza, čije će uklanjanje započeti nakon konflikta ili početka dugotrajnog primirja, te trajati možda i do šest mjeseci. No, nakon objave kako se Iran složio „da nikad više neće zatvoriti tjesnac Hormuz“ i da on „više neće biti korišten kao oružje protiv svijeta“ – Trump se za kraj opet obrušio i na američke medije „koji očajnički traže razlog za kritiziranje predsjednika Donalda J. Trumpa po pitanju Irana, ali ga ne nalaze“.

 

 

Naravno, ovu euforiju pratile su i terminske cijene nafte, koje su odmah pale radikalno (barel WTI nafte do 81,19 USD, a barel Brent nafte do 86,4 USD) – da bi uskoro opet krenule postupno rasti (i do početka petka, 24. travnja, opet dosegnule 97,3 USD za barel WTI nafte, te 106,7 USD za barel Brent nafte). Iako se do jutra idućeg dana, subote, 18. travnja, moglo registrirati pojačani promet brodova kroz Hormuz (prema nekim izvorima, 17. je prošlo 8, a početkom subote, 18. travnja, možda i rekordnih 47 raznih brodova) – kritika Trumpa stigla je iz Irana.

 

 

Prvo se ujutro, 18. travnja, odmah iza ponoći, na društvenoj mreži X moglo čitati izjave iranskog predsjednika parlamenta Ghalibafa o tome da je Trump „u sat vremena iznio sedam tvrdnji, i svih sedam bilo je lažno“, naglasivši kako će, uz američku pomorsku blokadu, i Hormuz ostati zatvoren – što su oko 10:30 po hrvatskom vremenu za agenciju Fars potvrdili i iranski izvori iz Revolucionarne garde. Tom je prilikom iz vojnih krugova bilo naglašeno da se tjesnac vraća „u svoje prethodno stanje“, uz optužbe da SAD svojom „takozvanom blokadom“ zapravo provode pomorsko razbojništvo. Time je i formalno bilo potvrđeno da su deseci plovila hitno odustali od izlaska iz Perzijskog zaljeva putem Hormuza, nakon što se čulo i o iranskom otvaranju vatre na tanker SANMAR HERALD i teretni brod JAG ARNAV (oba pod indijskom zastavom) – za koje, doduše, postoji mogućnost i da su svoj iznos u kriptovaluti za pravo prolaza kroz Hormuz umjesto u ruke iranske Revolucionarne garde zapravo platili nepoznatim prevarantima.

 

 

Kako bilo da bilo, do tog subotnjeg popodneva Hormuz je opet bio poprilično zatvoren, a iz Washingtona je Trump samo kratko poručio da SAD zadržavaju svoj čvrsti stav i „neće se dati ucjenjivati“ od Irana. Naravno, promet svih vrsta brodova kroz Hormuz odmah je radikalno pao, tako da se neslužbeno navodio prolaz njih tek 3 u nedjelju, 19. travnja, 7 u ponedjeljak, 20. travnja, i 13 u utorak, 21. travnja.

 

 

U očekivanju pregovora SAD-a i Irana

 

 

Početak ovoga tjedna protekao je u nadmetanju Irana i SAD-a po pitanju zaustavljanja brodova u široj okolici Hormuza, dok su se iz Sjedinjenih Država najavljivali pregovori, a iz Irana ih se odbijalo. Čitavo to vrijeme međunarodni promet kroz Hormuz ostajao je pretežito zatvoren – pojačavajući dalje pritisak na svjetsko gospodarstvo, koje sada broji preko 550 milijuna barela nafte manje na tržištu (oko 10 – 15 milijuna manjka dnevno, pa tako preko 55 dana) – na čemu nije mnogo promijenila ni odluka Donalda Trumpa da 16. travnja preglasa svog ministra financija Scotta Bessenta, te ipak do 16. svibnja nanovo produži rusko oslobođenje od sankcija za međunarodnu prodaju nafte.

 

 

Dok se do ponedjeljka, 20. travnja, čulo da su Sjedinjene Države na svojoj blokadi od prolaza odvratile 27 brodova (što je do poslijepodneva u četvrtak, 23. travnja, poraslo do 33 broda, uz još preko 34 broda za koje se neslužbeno čulo o prolazu kroz američku blokadu – 19 u izlazu i 15 u ulazu) – treba posebno spomenuti i niz zapljena pojedinih plovila. Ta je pojava započela u nedjelju, 19. travnja, američkim hvatanjem u Omanskom zaljevu iranskog motornog broda Touska, već otprije sankcioniranog iranskog kontejnerskog plovila za koje se čulo da prema Iranu dolazi iz luke Zhuhai na jugu Kine – uz pretpostavku prijevoza natrij-perklorata, sirovine za proizvodnju oksidatora u krutim gorivima za balističke rakete. Jednako tako, u noći na utorak, 21. travnja, SAD su izvele iskrcavanje i na sankcionirani tanker TIFANI (pod zastavom Bocvane) usred Indijskog oceana, u Bengalskom zaljevu, na pola puta od Šri Lanke prema Molučkom tjesnacu i Singapuru – da bi u idućim satima uhvatile i tanker Dorena zapadno od juga Indije, te manji tanker (Suezmax) Sevin na samom ulazu u Molučki tjesnac.

 

 

Sva su ta događanja ustrajno zaoštravala stanje između SAD-a na jednoj i Irana na drugoj strani uoči večeri u utorak, 21. travnja, kada se očekivao istek američkog dvotjednog primirja. No, dok je tijekom dana Trump objavljivao kako neće produžiti primirje („jer Iranci moraju pregovarati“), u samom Iranu se javno najavljivao nastavak otpora, a usred Teherana je predvečer održana i javna parada s pokazivanjem raketa Qiam-1 i Khorramshahr-3 na vozilima-lanserima. Ipak, stanje se preokrenulo oko četiri sata prije isteka dotadašnjeg primirja, malo iza 4 poslijepodne po američkom istočnom vremenu ili iza 10 navečer po hrvatskom vremenu – i to opet objavom Donalda Trumpa na njegovoj društvenoj mreži Truth Social.

 

 

U njoj je on napisao: „Temeljem činjenice da je Vlada Irana ozbiljno razlomljena, što nije neočekivano, a na zahtjev maršala Asima Munira i premijera Shehbaza Sharifa iz Pakistana, zamoljeni smo da zadržimo naše napade na državu Iran sve dok njihovi vođe i predstavnici uspiju sastaviti ujedinjeni prijedlog. Zato sam uputio našu vojsku da nastavi blokadu i, u svim drugim aspektima, ostane spremna i sposobna – i zato će nastaviti primirje do trenutka kada bude predan i njihov podnesak i razgovori budu zaključeni, na ovaj ili onaj način“.

 

 

Nakon svega ovoga, u srijedu, 22. travnja, čulo se o iranskoj zapljeni dva teretna broda (grčkog Epaminondasa te izraelskog MSC Francesce, na kojem su i 2 hrvatska te 4 crnogorska pomorca) u pokušaju izlaska kroz Hormuški tjesnac – što je navodno izvedeno eskadrom od preko 30 brzih plovila koja se i sa satelita moglo vidjeti u plovidbi na spoju Hormuza i Omanskog zaljeva. Dok već sama njihova prisutnost pokazuje kako američki navodi o potapanju barem 159 iranskih brodova ne znače ujedno i gubitak pomorskih sposobnosti za vlasti Irana, riječ je tu o demonstraciji sile vrlo sličnoj i zrakoplovnim vježbama koje su iznad samog Teherana u četvrtak, 23. travnja, izvodila barem dva iranska borbena aviona MiG-29.

 

 

Svemu tome treba dodati i iranske prijetnje izrečene ovog tjedna o presijecanju barem sedam linija optičkih vlakana koja iz Zaljeva vode kroz Hormuz, ako dođe do daljnjeg zaoštravanja stanja i potencijalne obnove ratovanja. No, početkom četvrtka, 23. travnja, Sjedinjene Države zaustavile su tanker MAJESTIC X (pod zastavom Gvajane), čime je nastavljena igra zapljene brodova – dok se u večernjim satima istoga dana širom Irana bilježio i niz vijesti o djelovanjima protuzračne obrane protiv manjih dronova nepoznatog podrijetla – što je još jedna mjera aktivnog oprobavanja stanja tamošnje obrane.

 

 

Dok su se danima iščekivali pregovori, od njih nije bilo ništa ni do početka petka, 23. travnja – iako je nadu ustrajno podgrijavao i sam Donald Trump brojnim kratkim telefonskim intervjuima za razne medije – iranske su vlasti ustrajno smanjivale očekivanja, naglašavajući kako pregovora neće biti dok traje blokada, te ostavljajući ipak dojam određene koherentnosti stavova. To je posebno bitno u svjetlu niza zapadnih napisa o podjelama u iranskim redovima, navodno između „umjerenih“ političara (predvođenih predsjedavateljem parlamenta Ghalibafom i ministrom vanjskih poslova Araghchijem), nasuprot „tvrdolinijaša“ iz Revolucionarne garde, predvođenih generalom Ahmadom Vahidijem (koji navodno kontrolira i pristup teško ranjenom Vrhovnom vođi Modžtabi Hameneiju, usprkos paralelnim glasinama da o njemu ujedno brine i predsjednik države Masoud Pezeshkian, političar, ali i kardiokirurg).

 

 

Naravno, kada su jednom te glasine o podjelama postale stvarno široko dijeljene na američkoj i izraelskoj strani – toliko da ih je 23. travnja ujutro u zasebnoj objavi spominjao i sam Donald Trump – uzvrat je obuhvatio jasno zbijanje redova na iranskoj strani te koordinirane objave na društvenoj mreži X i predsjednika parlamenta Ghalibafa i predsjednika države Pezeshkiana o tome kako u Iranu postoje samo „Iranci“ i „revolucionari“, koji će „željeznim jedinstvom nacije i vlasti, s potpunom poslušnošću Vrhovnom vođi revolucije, postići da agresorski kriminalci požale svoje akcije“. U svjetlu takvih izjava, ali i vijesti o radu spomenutih iranskih političara, teško da ima mnogo istine u glasinama iz pojedinih izraelskih i arapskih izvora da je Revolucionarna garda u Teheranu izvela svojevrsni državni udar te sve tamošnje „umjerene“ političare stavila u kućni pritvor.

 

 

U takvom okolišu zapravo je teško pretpostaviti potencijalni tijek daljnjih mirovnih pregovora – koje bi s jedne strane vodila sada nanovo osnažena iranska delegacija, dok bi im nasuprot opet stajali politički izuzetno slabi američki potpredsjednik JD Vance, praćen osobnim izaslanikom Donalda Trumpa Steveom Witkoffom i predsjedničkim zetom Jaredom Kushnerom. Pri tome posebno treba napomenuti i često zapostavljanu činjenicu da i Witkoff i Kushner tu ne nastupaju bilo kao ozbiljni pregovarači, bilo kao financijski nezainteresirani državni predstavnici. Naime, dok Witkoff ima velika ulaganja iz arapskih država u svoja poduzeća za poslovanje kriptovalutama, za Kushnera nije nikakva tajna da je u svoj investicijski fond do kraja 2021. godine primio oko 2 milijarde USD investicija iz Saudijske Arabije, da bi američki mediji početkom ove godine spominjali i njegov pokušaj pribavljanja dodatnih 5 milijardi USD iz sličnih izvora. Sve to itekako dovodi u pitanje za koga ta dvojica zapravo pregovaraju s Iranom – za SAD, ili prvenstveno ipak za pojedine države sa zapada Perzijskog zaljeva.

 

 

Naravno, ovakve se sumnje samo nadovezuju na već dobro dokumentirane (ali ne i pravosudno istraživane) slučajeve velikih američkih investicija što na burzama, što na internetskim platformama za klađenje – gdje su nepoznate osobe zarađivale velike novce ciljanim ulaganjima tik pred bitne međunarodne odluke američkog predsjednika Donalda Trumpa vezane uz Iran. Tu posebno govorimo o situacijama od 27. veljače (zarade na okladama o početku rata u Iranu i smrti iranskog Vrhovnog vođe Alija Hameneija), od 23. ožujka (investiranje 580 milijuna USD na pad cijena samo 15 minuta prije Trumpove objave o uspješnom pregovaranju), pa opet 27. ožujka (oko 760 milijuna USD uloženih samo 20 minuta prije iranske objave o otvaranju Hormuza), i još 7. travnja (taman prije objave primirja, investicija od oko 950 milijuna USD da će nafta pojeftiniti), a onda opet i 21. travnja (430 milijuna USD uloženo oko 15 minuta prije Trumpove objave o produženju primirja). Dakle, još jedna misterija – bilo radi puno sreće u prognoziranju razvoja međunarodnih događaja, ili pak radi zlouporabe privilegiranih informacija iz dubina američkog političkog sustava.

 

 

Gliser Iranske revolucionarne garde

 

 

Okupljanje dodatnih vojnih snaga

 

 

Čitavo vrijeme jedna je stvar ipak konstantna – Sjedinjene Američke Države neprekidno dopremaju dodatne vojne snage prema Iranu, a njihovi transportni avioni punom parom dopremaju i dodatni materijal i ljudstvo na Bliski istok. Tako se 19. travnja moglo čuti o prebacivanju još 12 borbenih aviona EA-18G Growler (specijaliziranih za elektroničko ratovanje) preko Atlantika pa u Izrael (baza Nevatim), dok se u četvrtak, 23. travnja, istim putem moglo pratiti i još 12 marinskih borbenih aviona F/A-18C Hornet – što je bio samo dio aktivnog okupljanja raznih specijaliziranih zrakoplovnih efektiva. No, to je samo dio snaga u dolasku.

 

 

Tako se u utorak, 21. travnja, čulo o ponovnom ulasku američkog nosača zrakoplova USS Gerald Ford (CVN-78) iz Mediterana u Crveno more, zajedno s dva razarača klase Arleigh Burke i jednim logističkim brodom. Od njih se očekuje podrška operacijama nad Iranom, kao i potpora brodovima koji prolaze južnije kroz strateški važan međunarodni tjesnac Bab al-Mandab. Jednako tako, u četvrtak, 23. travnja, u šire područje operacija konačno je stigla i borbena skupina okupljena oko američkog nuklearnog nosača zrakoplova USS George H. W. Bush (CVN-77) koja, među ostalim, obuhvaća i razarače USS Ross (DDG-71), USS Donald Cook (DDG-75) i USS Mason (DDG-87). Uz to, iz Japana su put Bliskog istoka poslana dva od ukupno četiri još aktivna specijalizirana protuminska broda klase Avenger (USS Chief (MCM-14) i USS Pioneer (MCM-9), koji su 13. travnja napustili Japan, a 22. travnja produžili sa Šri Lanke) – oni bi se u području nadležnosti američkog Centralnog zapovjedništva trebali pridružiti obalnom borbenom brodu (Littoral Combat Ship – LCS) klase Independence USS Canberra (LCS-30), što je „utrostručavanje protuminskih sposobnosti“ koje je Donald Trump spominjao na svojoj društvenoj mreži Truth Social tijekom četvrtka, 23. travnja. Ujedno, očekuje se i skori dolazak preostala dva LCS broda stacionirana u regiji (USS Tulsa (LCS-16) i USS Santa Barbara (LCS-32), koji su nedavno uočeni u prolazu natrag kroz Molučki tjesnac, nakon boravka u Singapuru).

 

 

Time bi se dodatno ojačale američke sposobnosti za čišćenje mina u Hormuzu, iako uopće nije jasno je li to dovoljno da iole skrati rok od šest mjeseci posla o kojem se nedavno čulo iz američke Ratne mornarice. Zanimljivo je napomenuti i da se borbena skupina okupljena oko desantnog nosača USS Boxer (LHD-4) – koju se prije nekoliko tjedana također spominjalo u dolasku prema Arapskom moru – do 20. travnja pojavila kod Guama, svjedočeći namjeri da za sada ipak ostane na Pacifiku, zajedno s marincima koje je nosila. To bi, barem prividno, smanjilo lokalno raspoložive kapacitete kopnenih snaga koje se očekivalo oko Irana, iako nije jasno kako bi ta promjena zapravo mogla utjecati na planiranje potencijalnih američkih kopnenih operacija (ako tako nečeg uopće bude).

 

 

Za kraj napomenimo da je administracija Donalda Trumpa o svojem ratovanju u Iranu još 2. ožujka pismeno obavijestila američki Kongres, čime je aktivirala rok od 60 dana za slobodno predsjedničko provođenje vojne operacije u interesu SAD-a. Taj rok istječe 1. svibnja, kada će Donald Trump o „izletu u Iran“ ipak morati pred američke zakonodavce – ili mu ostaje još samo 30 dana bez posebne dozvole, uz uvjet da to vrijeme iskoristi za okončavanje postojećih djelovanja. Dakle, još jedan rok tu otkucava, uz mnoge druge koje već pratimo po pitanju aktualne intervencije SAD-a i Izraela u Iranu.

 

(Jutarnji list)

VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA: Iran priprema novu veliku diverziju u Hormuzu, Trumpu sat otkucava, rok mu istječe 1. maja!