ZAMJENA TEZA I MANIPULACIJE: Kako se u Srbiji uči o genocidu u Srebrenici

Dodaje i da vlasti u Srbiji i RS-u svakoga ko govori o genocidu automatski etiketiraju kao nekoga ko napada cijeli srpski narod.

Marko Milosavljević iz Inicijative mladih za ljudska prava Srbije kazao je u gostovanju na N1 kako u djetinjstvu i školovanju gotovo ništa nije učio o genocidu u Srebrenici, osim kroz tekstove koji su sadržavali netačne informacije i manipulacije.

Prvi tekst o zločinima u Srebrenici koje sam pročitao bio je feljton u Večernjim novostima iz 2004. godine. Taj tekst je prenosio poruku koju danas ponavljaju vlasti u RS-u i Srbiji – da oni komemoriraju isključivo više od 3.200 žrtava srpske nacionalnosti u Podrinju. Podaci se falsifikuju, navodi se da je 387 civila stradalo od Armije RBiH, ali se taj broj višestruko uvećava i manipuliše se identitetima žrtava – kazao je Milosavljević.

Takvo selektivno prikazivanje i falsifikovanje činjenica, ističe, predstavlja osnovni mehanizam poricanja koji je i danas prisutan.

Dodaje i da vlasti u Srbiji i RS-u svakoga ko govori o genocidu automatski etiketiraju kao nekoga ko napada cijeli srpski narod.

To je duboko pogrešan i opasan narativ. Riječ je o individualnoj i komandnoj odgovornosti, a ne kolektivnoj krivici naroda – poručio je.

Kao put ka izlasku iz spirale poricanja, Milosavljević vidi svjedočenja i priznanja počinilaca srednjeg ranga, poput Drage Obrenovića, Momira Nikolića i drugih, koji su dali direktne iskaze o genocidnoj operaciji.

Naglasio je važnost saradnje među mladima, istraživačima i memorijalnim institucijama:

Potrebna je inkluzivna kultura sjećanja i znanje temeljeno na činjenicama. Arhivi Haškog tribunala i saradnja s Memorijalnim centrom Srebrenica mogu postati osnova za potpuno novu obrazovnu politiku – zaključio je Milosavljević.

(N1)