Vraćamo se na kontekst 1943. godine jer je tada, od svih varijanti koje su bile ‘na stolu’ kao moguće rješenje za Bosnu i Hercegovinu, opcija da ona bude ravnopravna federalna jedinica bila najmanje vjerovatna, a uspjela je – kaže prof. Duranović

Amir Duranović, profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu – Odsjek za historiju, povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine pojašnjava u razgovoru za agenciju Fena širi kontekst obilježavanja 25. novembra kao praznika od državne važnosti.

Prvo zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH), održano 25. i 26. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu, treba razumijevati s jedne strane u kontekstu narodno-oslobodilačkog rata i izgradnje jugoslovenske federacije, kako se tada govorilo i kasnije afirmiralo.

Bosna i Hercegovina, kao politički entitet praktično nije postojala kad je počeo Drugi svjetski rat, podsjeća profesor Duranović, jer je teritorij Bosne i Hercegovine odnosno bosanskohercegovačko društvo bilo dio države podijeljene na različite administrativne oblasti koje su se mijenjale – nekada su bile baš oblasti, nekada banovine, zatim 1939. godine je bio novi pokušaj preustroja jugoslovenske države pred sami početak Drugog svjetskog rata.

U svakom slučaju, Bosna i Hercegovina nije postojala kao zaseban politički entitet, ali je zahvaljujući prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a, a u okviru priprema drugog zasjedanja Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) organiziran sastanak reprezentativnih ljudi, danas bismo kazali skupština, koji su odlučili da na drugačiji način treba pozicionirati Bosnu i Hercegovinu u budućoj jugoslovenskoj federaciji. I tu je najznačajnija tačka vrijednosti ZAVNOBiH-a; politički akt, Rezolucija donesena u složenim ratnim uvjetima u kojima se narodno-oslobodilačka vojske kreće od Bihaća prema Jajcu, a u okviru priprema za drugo zasjedanje AVNOJ-a, daje zaista krupne političke odluke – od toga da Bosna i Hercegovina mora biti zbratimljena zemlja Srba, Hrvata i Muslimana odnosno da nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska nego i srpska i hrvatska i muslimanska; dakle zemlja koja mora biti inkluzivna prema sebi kao takvoj, ali ravnopravna u budućoj jugoslovenskoj federaciji jer je opredjeljenje političkih aktera koji su donosili takve odluke bilo da BiH bude ravnopravna federalna jedinica. Ona je to zaista i bila kad je rat završen i kad je usvojen prvi poslijeratni ustav – rekao je Duranović.

Iznutra je naravno nastavljen rad na razvoju bosanskohercegovačke državnosti budući da su odluke sadržane u Rezoluciji Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a kasnije nadograđene na drugom zasjedanju u Sanskom Mostu, pa i u federalnoj Jugoslaviji. Bosna i Hercegovina je imala najviše političko tijelo, republičku skupštinu, sve do ustavnih izmjena iz kasnih šezdesetih – sedamdesetih godina, kada je uvedena institucija predsjedništva, podsjeća on.

Ali, to tijelo bilo je najreprezentativnije za donošenje odluka i što je bitno – da donosi revolucionarne odluke koje su zaista mijenjale stvari u sasvim novom pravcu jer je u uvjetima rata takve odluke jedino i bilo moguće donositi. Sve drugo što je bilo ‘na stolu’ zapravo nije išlo u pravcu afirmacije Bosne i Hercegovine kao posebnog političkog entiteta.

Kada danas promatramo ZAVNOBiH, osamdeset i više godina poslije, evidentno je da imamo dva odnosa prema njegovim vrijednostima – jedan dominantno kreiran u socijalističkoj Jugoslaviji odnosno Bosni i Hercegovini do devedesetih godina, a drugi, od devedeseth godina naovamo, s podijeljenim stavovima i pogledima prema ukupnoj bosanskohercegovačkoj prošlosti pa tako i prema ZAVNOBiH-u, što je više posljedica konteksta devedesetih nego samog ZAVNOBiH-a. I to je zapravo pitanje s kojim se praktično suočavamo svake godine – zašto se, iako je 25. novembar državni praznik, ne obilježava u svakom dijelu Bosne i Hercegovine.

Zašto se ne tretira na ravnopravan način? Pa zato što političke elite ne prihvataju sve segmente bosanskohercegovačke prošlosti u njihovoj punini. Dakle imamo, iz političke perspektive promatrano, selektivan odnos prema prošlosti, vrlo često etnički ekskluzivan – samo iz perspektive vlastite etničke zajednice; nemamo uvid u cjelinu i ponekad ne želimo da ga imamo, što je takođe veliki problem jer se to onda reflektuje i na društvo. Dakle, nekada nešto treba promatrati i iz perspektive da se ZAVNOBiH vrlo često promovirao i afirmirao kao praznik, kao datum zajedničkih vrijednosti, a danas nažalost ovo društvo nije na nivou tih vrijednosti, podijeljeno je društvo – ističe profesor Duranović.

Promišljajući da li je ipak moguće mijenjati tu paradigmu, on kaže da uvijek želi vjerovati da je ipak moguće, a takvo uvjerenje temelji prije svega na bosanskohercegovačkom povijesnom iskustvu.

Zašto je to važno? Vraćamo se na kontekst 1943. godine jer je tada, od svih varijanti koje su bile ‘na stolu’ kao moguće rješenje za Bosnu i Hercegovinu, opcija da ona bude ravnopravna federalna jedinica bila najmanje vjerovatna, a uspjela je – kaže Duranović.

To je jedno bitno povijesno iskustvo i povijesna spoznaja u razumijevanju dinamike istorijskog razvoja Bosne i Hercegovine jer pokazuje da nekada i ideje, odnosno programi i projekti koji imaju malo šanse na početku, vremenom mogu dobiti odgovarajuću poziciju. Naravno, taj dobitak zavisi o našem društvenom pa i političkom odnosu prema datumu konkretnom, odnosno prema prazniku kao simbolu države, ističe on.

Vrlo često raspravljamo o tome zašto se 25. novembar ne obilježava kao Dan državnosti na cijelom prostoru BiH, zašto smo toliko podijeljeni. Zato što su nam neprihvatljivi – ili jednom dijelu ovoga društva su neprihvatljivi – zajednički i državni simboli a ako su i prihvatljivi, to je na minimalnim osnovama.

Trenutno je stanje takvo, međutim, nekako vjerujem da dinamika odnosa koja će uslijediti u Bosni i Hercegovini u narednom periodu, koja može biti vrlo turbulentna i složena u smislu donošenja krupnih političkih odluka, naročito u kontekstu onoga što zovemo euroatlantske integracije, podrazumijeva zaista donošenje odluka koje će biti teške, bolne i koje će strukturalno mijenjati društvene odnose, dugoročno promatrano. Da u takvom kontekstu je moguće izgraditi drugačiji ‘kalendar sjećanja’, da tako kažem, koji ne treba i ne smije isključiti bilo koji segment bosanskohercegovačke prošlosti koji je u nekom ranijem periodu bio inkluzivan – zaključio je profesor Duranović.

Jer ZAVNOBiH je bio inkluzivan, ističe on, u smislu da promatra sve aktere bosanskohercegovačkog društva i da misli o svim članovima tog društva.

To je formula koja je vrlo često kasnije eksploatirana kao jedina moguća i potrebna Bosni i Hercegovini, pa i danas kada se raspravlja o ZAVNOBiH-u, vrlo često politolozi pa čak i neki politički akteri kažu kako je zapravo ono što je rečeno na ZAVNOBiH-u 1943., a to je poznati naslov „Bosna je pronašla svoj put“, zapravo rješenje koje i danas može biti primijenjeno.

Da li će biti stvorena politička klima da takvo rješenje bude ponovno afirmirano, sasvim je drugo pitanje i tu je profesor Duranović manje optimist.

Ali nekada je potrebno biti realan pa sagledati i zapravo prepoznati da društvo u kojem danas živimo, kontekst u kojem živimo, jeste bitno drugačiji od onoga u kojem je prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a održano. Ipak ne treba ostati u beznadežnoj poziciji, duboko vjerujem da individualno ljudi u ovom društvu imaju kapacitet i snagu, možda malo manje volje sada ali u nekom periodu kasnije će biti više, da prevladaju trenutne probleme i poteškoće za dobrobit svih nas kao zajednice. Jer ako to ne uvidimo, ostaćemo u zakovanim pozicijama iz devedesetih godina koje nas neće dugoročno nigdje odvesti nego ćemo biti taoci prošlosti a zapravo moramo biti fokusirani na budućnost – rekao je za Fenu profesor Duranović povodom 25. novembra, Dana državnosti Bosne i Hercegovine.

(FENA/ad)

Related posts:

Čavara zajedno s Dodikom priča gluposti: Čak su i sudije bliske HDZ-u potvrdile da OHR može nametati zakone VALENTIN INZKO PREDLAŽE SLANJE TRUPA U BRČKO: “Ne smijemo ponoviti grešku s Dodikom” Pettigrew: Dayton je legitimizirao genocidnu tvorevinu, BiH hitno treba ustavnu reformu RADONČIĆ I IZETBEGOVIĆ – HRONIKA LJUBAVI, MRŽNJE I OBOSTRANOG NEPOVJERENJA: Privatnici u politici i medijsko blaćenje nakon “historijskog” pomirenja Kada bih imao moć, zabranio bih političarima da govore u Potočarima! Neka skrušenom šutnjom i klečeći svjedoče o nečovječnosti PLENKOVIĆ U SREBRENICI: Ispit naše savjesti i poštovanja prama žrtvama Heliodroma, Gabele, Silosa, Dretelja… RIJEČI FADILE EFENDIĆ, PREDSJEDNICE UDRUŽENJA “SREBRENIČKE MAJKE”, TREBA PROČITATI I ZAPAMTITI: “Teško onome ko nekog mrzi, on sam sa sobom…” VUKANOVIĆ UZDRMAO REPUBLIKU SRPSKU: “Željka Cvijanović ponovo provocira, a kad ode kod svojih u Vatikan, nikada ne pogriješi…!” LIDIJA BRADARA UZBURKALA JAVNOST: “Hrvati su izlaz našli kroz…” Stigao odgovor Vladi RS-a iz Haaga: Hoće li ratni zločinac Ratko Mladić privremeno izaći na slobodu?

Powered by YARPP.

ZAVNOBIH je imao male šanse… Opcija da BiH bude ravnopravna federalna jedinica bila je najmanje vjerovatna, a uspjela je!