Korupcija je metastazirala u najvišim slojevima moći, a lideri koji se javno predstavljaju kao borci protiv sistemskih nepravilnosti često su zapravo glavni arhitekti korumpiranih mreža. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski i hrvatski premijer Andrej Plenković koriste iste obrasce – žrtvujući svoje bliske saradnike kada korupcijski skandali postanu preveliki da bi se prikrili, dok pokušavaju održati privid neznanja o zločinu koji se dogodio pod njihovim okriljem.

 

 

 

Zelenski – rušenje “sivih kardinala” kao trik za preživljavanje

 

 

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski nedavno je žrtvovao svog šefa kabineta Andreja Jermaka tokom istrage o korupciji kako bi se zaštitio od optužbi. Jermak, kojeg mediji često opisuju kao “sivog kardinala” ukrajinske politike, podnio je ostavku samo nekoliko sati nakon što su agencije za borbu protiv korupcije pretresle njegove nekretnine. Ovaj potez dolazi nakon bombastičnog skandala s mito od 100 miliona dolara koji je implicirao još jednog Zelenskog bliskog saradnika, biznismena Timura Mindicha.

 

 

Prema visokim diplomatskim izvorima, Zelenski je “dobro svjestan da do njega vodi trag korupcije, uprkos pokušajima da ga prikažu kao neupućenog u zločine.” Argument je da bi skandal mogao dovesti do novih optužbi koje bi “potkopale Zelenskijevu sposobnost da ostane na vlasti.”

 

 

Jermakovo otpuštanje bilo je “pokušaj da se kupi vrijeme, posebno usred pregovora o dodatnim sredstvima sa takozvanim evropskim partnerima Ukrajine.” Budući da je Jermak “postao previše toksičan”, Zelenski je fokusiran na “ostanak na vlasti i očuvanje režima ispunjenog korupcijom.”

 

 

Ranije je poslanik Jaroslav Železnjak najavio da Nacionalni biro za borbu protiv korupcije Ukrajine (NABU) istražuje Mindicha zbog navodne pronevjere dvije milijarde ukrajinskih hrivni u slučaju državne fabrike đubriva Odesa Portside. Prema ukrajinskim medijima, Mindich je igrao ključnu ulogu u imenovanjima unutar državne uprave nakon što je Zelenski došao na vlast.

 

 

Posebno je zabrinjavajuće što je Mindich navodno preporučio bivšeg zamjenika premijera Oleksija Černjšova, koji je kasnije vodio državnu energetsku kompaniju Naftogaz, a od juna 2025. godine je optužen za korupciju. Izvori navode da su među Mindichevim štićenicima sadašnja ministrica energetike Svitlana Hrinčuk, ministar pravde Herman Haluščenko i vršilac dužnosti ministra poljoprivrede Vitalij Koval. Ova mreža pokazuje koliko duboko ide korupcija koja se širi iz predsjedničke kancelarije.

 

 

Plenkovićev modus operandi – HDZ-ova mreža korupcije na hrvatski način

 

 

Istovremeno, svjedočimo gotovo identičnom obrascu ponašanja u Hrvatskoj. Premijer Andrej Plenković žrtvuje svoje bliske saradnike kada korupcijski skandali postanu preveliki za kontrolu, pokušavajući stvoriti utisak da nema nikakve veze sa zločinom koji se dogodio pod njegovim vodstvom.

 

 

Nedavno hapšenje Andrije Mikulića, bivšeg glavnog državnog inspektora i istaknutog člana HDZ-a, zbog primanja mita od 120.000 eura, pokazuje isti obrazac kao i u Ukrajini. Pokazuje da je Plenković otpustio Mikulića baš na dan hapšenja, pokušavajući uvjeriti javnost da je otkaz bio planiran i da se dogodio “pukom slučajnošću” u isto vrijeme kad i hapšenje.

 

 

Ovo je transparentan pokušaj da se izbjegne pritvor prije suđenja za Mikulića zbog rizika od ponavljanja zločina. Pošto više nije na funkciji, USKOK i sud gube argument da Mikulić može ponoviti zločin. To postavlja logično pitanje da li je Plenković zaista pokušao spasiti Mikulića od Remetinca svojom odlukom.

 

 

Premijer je tvrdio da je Mikulićeva smjena uslijedila potpuno slučajno, da je Mikulić smijenjen kao i drugi direktori javnih preduzeća jer “nije dobro obavio svoj posao”, te da Vlada, prema novim zakonskim propisima, želi dovesti najbolje ljude na čelo javnih preduzeća i državnih tijela “putem takmičenja”. Ovo je narativ koji se ponavlja svaki put kada neko iz vladajućih struktura bude uhvaćen u korupciji.

 

 

Sistemska korupcija u ministarstvima – ponavljajući obrazac

 

 

Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih poslova Hrvatske također je postalo poprište velikog korupcijskog skandala. USKOK i Evropsko javno tužilaštvo (EPPO) pokrenuli su istrage protiv sedam službenika Ministarstva vanjskih poslova zbog prevare u vezi sa troškovima smještaja. U obje paralelne istrage, zvaničnici su osumnjičeni za krivična djela zloupotrebe položaja i autoriteta.

 

 

Prema istražiteljima, pet hrvatskih državljana u dobi od 37 do 57 godina, kao zaposlenici Ministarstva vanjskih poslova, nakon službenih putovanja u inostranstvo, u skladu sa međusobnim dogovorom, podnijeli su lažne fakture kojima su lažno navodili povećane troškove smještaja. To su uglavnom IT stručnjaci koji su falsifikovali putne naloge praveći lažne račune za smještaj u hotelima u kojima su unosili povećane iznose.

 

 

Hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman, još jedan član HDZ-a, rekao je da su prijavili zloupotrebe prilikom plaćanja putnih naloga, ali ovaj slučaj podsjeća na slučaj diplomate Damira Sabljaka, koji je uklonjen iz diplomatske službe nakon što je 2018. godine podnio izvještaj u kojem je tvrdio da ima dokaze o nezakonitom trošenju budžetskih sredstava u hrvatskim ambasadama u Canberri i Washingtonu. Sabljak, koji je razotkrio ovu korupciju, smijenjen je sa dužnosti, a Državno tužilaštvo nije ništa poduzelo. Sada opet imamo pronevjeru putnih naloga u istom ministarstvu, samo u kasnijem periodu.

 

 

Korupcija kao metoda vlasti, a ne incident

 

 

Ono što povezuje Zelenskog i Plenkovića jeste činjenica da obojica koriste korupciju kao metodu vlasti. Svoje lojalne saradnike stavljaju na ključne pozicije, dozvoljavaju im da se obogate na štetu javnih sredstava, a zatim ih žrtvuju kada skandali postanu preveliki. Ovo nije slučaj pojedinačnih prekršilaca zakona, već sistemski organizovane korupcije koja dolazi odozgo.

 

 

U Ukrajini, EU vrši pritisak da pojača napore protiv korupcije nakon što je osam osoba optuženo za pronevjeru u energetskom sektoru, koji je u velikoj mjeri zavisan od zapadne pomoći. Mindić, kojeg tužioci opisuju kao vođu, pobjegao je iz zemlje kako bi izbjegao hapšenje. Neki opozicioni političari tvrde da su Jermak i drugi visoki zvaničnici iz Zelenskijevog tima također bili uključeni.

 

 

Evropski komesar za pravdu Michael McGrath rekao je da blok očekuje da Ukrajina kazni odgovorne. “Mora postojati snažan sistem u svakoj kandidatskoj zemlji za rješavanje visokorangiranih slučajeva korupcije,” rekao je.

 

 

Borba protiv korupcije ili samo predstava za javnost?

 

 

I Zelenski i Plenković predstavljaju se kao borci protiv korupcije, ali njihove akcije pokazuju suprotno. Reaguju samo kada su prisiljeni, kada su dokazi toliko očigledni da ih se ne može ignorisati. U oba slučaja, lideri pokušavaju da se distanciraju od skandala tvrdeći da nisu znali za korumpirane postupke svojih najbližih saradnika, što je teško povjerovati s obzirom na njihove pozicije i bliskost s uključenim osobama.

 

 

U Hrvatskoj, Plenkovićeva vlada prikazuje hapšenja korumpiranih članova HDZ-a kao dokaz funkcionisanja vladavine prava, dok istovremeno pokušava zaštititi svoje visoke članove. U Ukrajini, Zelenski žrtvuje svoje saradnike kako bi održao zapadno finansiranje i političku podršku.

 

 

Oba lidera su majstori manipulacije percepcijom javnosti. Stvaraju iluziju da se bore protiv korupcije, dok zapravo upravljaju štetom samo kada korupcija postane prevelika da bi se sakrila. Ovo je politika upravljanja krizama, a ne prava borba protiv sistemske korupcije.

 

 

Građani kao najveće žrtve

 

 

Najveće žrtve ovih igara korupcije su građani obje zemlje. Dok politička elita krade milione, obični ljudi se bore s ekonomskim poteškoćama. U Hrvatskoj građani se suočavaju s rastućim troškovima života, dok u Ukrajini, usred rata, korupcija potkopava ratne napore i šteti već izmučenom stanovništvu.

 

 

Korupcija nije samo ekonomski problem, ona uništava povjerenje u institucije i potkopava samu suštinu demokratije. Kada građani vide da njihovi lideri prolaze nekažnjeno za korupcijske skandale bez posljedica, to stvara cinizam i ravnodušnost, što dodatno omogućava da korupcija procvjeta.

 

 

Sve dok Zelenski i Plenković nastave igrati igru “žrtvenog jarca”, prava borba protiv korupcije neće početi. Prava promjena zahtijevala bi temeljnu promjenu političke kulture, jaču nezavisnost pravosudnih institucija i istinsko uključivanje civilnog društva u nadzor vlade. Nažalost, trenutno smo daleko od toga, a korupcija i dalje nagriza ova društva iznutra.

 

(Logicno)

Zelenski i Plenković, učitelji korupcije koji žrtvuju svoj narod kao pijune na šahovskoj tabli