DA, MOJA KĆI JE UMRLA OD HEROINA... Ali, moram vam reći nešto o njoj... - Sarajevograd.CLICK

Kada joj se kćer borila s ovisnošću o heroinu, Kathleen Errico je to tajila. No, nakon što je Kelsey Endicott umrla kada su joj bile samo 23 godine, ova majka iz Massachusettsa je odlučila podijeliti svoju priču u nadi da će ukazati ljudima na ovaj rastući problem.

“Mislim da je to kao epidemija i da se širi u tolikoj mjeri da ljudi zaboravljaju kako je riječ o nečijem djetetu”, kazala je Errico za LittleThings.

Od 2002. do 2013. godine, broj umrlih od predoziranja heroinom u SAD-u gotovo se učetverostručila, prema podacima Centara za kontrolu i prevenciju bolesti. Rast je primijećen kod oba spola, kod osoba raznih imovinskih statusa i dobnih skupina.

“Želim da ljudi znaju da je Kelsey bila osoba, bila je moja kćer, bila je majka, bila je sestra. Željela je živjeti i teško se borila iz dana u dan protiv ovisnosti”, kaže njezina majka.

Errico je objavila iskren status o svojoj kćeri na Facebooku, u nadi da što više ljudi vidi njezinu poruku i pomogne obiteljima koje prolaze kroz isti pakao.

“Moja lijepa Kelsey Grace … Nadam se kako s neba napokon vidiš koliko si voljena i koliko je ljudi pogođeno tvojim preranim odlaskom. To je pravi dokaz da si ostavila dojam na svakoga tko te upoznao. Nikada nisam mislila da će te Bog tako brzo pozvati. Posljednjih godina si bila pravi borac dok si vodila bitku s ovisnošću. Ovisnost je, međutim, dobila rat.

Za ljude koji ne razumiju što je to ovisnost, ti si samo još jedan statistički podatak koji je donio lošu odluku. Vrlo isprazna izjava, ali ipak to je ono što će oni reći. Ne obazirem se na takve, jer ljudi koji razumiju, znaju da si ti bila moje dijete, moje najmlađe dijete i moje sve. Ti si bila majka, sestra, teta, nećakinja, unuka, prijateljica, rođakinja, ljudsko biće i ovisnik.

Nikada ti nije bilo stalo do tuđih mišljenja. Nikada tim svojim prekrasnim očima nisi vidjela ono što smo vidjeli mi ostali. Vidjela si iskrivljeni odraz u ogledalu. O sebi si govorila da si nestabilna, neurotična, nesretna, usamljena… Ovisnost ti je govorila kako nisi vrijedna ničije pažnje ni divljenja.

Heroin ti je govorio kako može učiniti da se osjećaš prihvaćeno, dobro, normalno, voljeno… Ono što ti droga nije rekla je to da će razoriti tvoju obitelj i ostaviti je u suzama, da će ti uzeti posao i ostaviti te bez novca, kako će ti iz naručja uzeti sina, kako će ti uzeti dom, osmijeh, smisao za humor, a naposlijetku i život.

Dvije godine nisi živjela u kući i doslovno si išla od programa do programa rehabilitacije, kako bi vratila svoj život i svog sina. Naporno si radila na sebi i borila se u svojoj apstinenciji, ali demon je još uvijek vrebao.

Bila si 10 mjeseci ‘čista’, ali Bog je imao druge planove. Vidio je tvoju neprestanu borba i odlučio je podariti ti mir. Znao je da je tvoj sin voljen, a isto je želio i za tebe.

Roditelji koji su izgubili dijete zbog ove epidemije povezani su kao nitko drugi. Moja posveta tebi je podijeljena više od 50.000 puta i postala je viralna na internetu. Zvali su me i da tvoju priču ispričam u jednoj emisiji kako bi se proširila svijest ljudi. Moj plan je uspio, a ti, moja djevojčice, ne možeš biti ovdje fizički, ali s neba radiš čuda i kao majka ne mogu biti ponosnija.

Volim te, moja djevojčice. Sjaji odozgora prema svome sinu i svima nama i nastavi raditi ta čuda s neba. Volim te i uvijek ću te voljeti…”