POVEĆANjE SUKOBA međuetničkih ZAJEDNICA U FRANCUSKOJ ZNAČI DA JE CIVILNI RAT neizbježan!

 

Za francuskog predsjednika Francois Hollande pojam neprijatelja apstrakcija: to je ili “terorizam” ili “fanatici”.
Umjesto da gleda na situaciju u zemlji, francuski predsjednik potvrđuje svoju odlučnost da provodi vojne operacije u inozemstvu: “Mi ćemo pojačati naše vojne akcije u Siriji i Iraku”, iznio je predsjednik nakon napada u Nici.

I, pošto je nacija suočena s ovim neuspjehom svoje elite koja je, inače, izabrana da vodi državu preko domaćih i međunarodnih opasnosti, zar je sada zaprepašćujuće da se paravojne grupacije unutar zemlje organiziraju za odmazdu?

U Francuskoj, gobalno elite su napravile izbor. One su odlučile su u Francuskoj “loši” glasači nedokazani ljudi koji su previše glupi da vide sve ljepote jednog društva koje je otvoreno za prijem ljudi koji često ne žele se asimilišu, koji traže da se vi asimilišete prema njima, i koji prijete da će vas ubiti ako to i ne učiniti.

Elita se u Francuskoj okrenula protiv svojih starih i siromašnih, jer ovi ljudi više ne žele za njih glasuju. Elita je također donijela odluku da se ne bori protiv islamista, jer muslimani kolektivno glasuju za globalnu elitu.

“Mi smo na pragu civilnog rata”. Ovaj citat nije došao od nekog fanatika ili luđaka. Ne, on je došao od šefa francuske unutarnje sigurnosti, DGSI (Direction generale de la securite interieure), Patrick-a Calvar-a. On je, štoviše, bezbroj puta govorio o riziku civilnog rata – 12 srpnja, kada je upozorio komisiju parlamentaraca, zaduženu za analizu terorizma, svibnja mjeseca 2016, kada je isto upozorenje predočio drugoj parlamentarnom povjerenstvu, zaduženu za državnu obranu.

Iznio je sljedeće: “Europa je u opasnosti. Ekstremizam je svuda u porastu, i mi našu pozornost sada usmjeravamo prema nekim krajnje desničarskim pokretima koji se spremaju za sukob “.

Koja vrsta sukoba? “Međuetnički sukob”, glasi odgovor, što je učtiv izraz “za rat protiv muslimana”. “Još jedan ili dva teroristička napada”, dodao je, “i mi ćemo vjerojatno vidjeti civilni rat”.

Tijekom veljače 2016, pred komisijom Senata u čijoj nadležnosti su obavještajni podaci, on je opet iznio: “Mi sada gledamo ka krajnje desničarskim ekstremistima koji samo čekaju za dodatne terorističke napade kako bi ušli u nasilne sukobe.”

Nitko ne zna da li će “terorista kamiondžija”, koji je razorio promatrače u Nici tijekom proslave blagdana 14 srpnja, tj. pada Bastilje, ubivši više od 80 ljudi, aktivirati francuski civilni rat, ali bi pomoglo ako bi pogledali što u Francuskoj, kao i drugim zemljama kao što su Njemačka i Švedska, stvara rizik jednog takvog sukoba.
Glavni razlog je neuspjeh same države.

 

1. Francuska je u ratu, ali se neprijatelj nikada ne imenuje.

Francuska je glavna meta terorističkih napada, koji se ponavljaju. Važnija islamistička teroristička krvoprolića su se odigrala kod magazina “Charlie Hebdo” kao i kod samousluge Hypercacher u Vincenzi 2015 godine, kod Bataclan kazališta, kod obližnjih restorana kao i kod stadiona “Stade de France” 2015. Imamo neuspjeli napad na vlak kod Thalys-a , sječa Herve Cornaro 2015. godine, atentat na dva policajca u Magnanvilu 2016, i sada kamionsko razaranje u Nici, tijekom proslave Francuske revolucije iz 1789.

Većina ovih napada je izvršena od strane francuskih muslimana. Ubojica, kamiondžija iz Nice, je bio Tunižanin, ali oženjen francuskom ženom, s kojom je imao troje djece, mirno živeći u Nici dok nije odlučio da ubije više od 80 osoba, a ranivši na desetke.

Poslije svake od ovih tragičnih epizoda predsjednik Francois Hollande je odbio imenuje neprijatelja, odbivši imenuje islam, a specifično odbivši imenuje francuske islamiste – kao neprijatelje francuskih građana.

Za Hollande-a, neprijatelj je apstrakcija: to je “terorizam” ili “fanatici”. Čak i kada predsjednik uspije se usudi imenuje “islam” kao neprijatelja, on odbija iznijeti da će zatvoriti sve salafističke džamije, zabraniti Muslimansko bratstvo i salafističke organizacije u Francuskoj, ili zabraniti čador za žene na ulicama kao i na sveučilištima.

No, umjesto toga, francuski predsjednik potvrđuje svoju odlučnost za vojne akcije u inozemstvu: “Mi ćemo pojačati naše akcije u Siriji i Iraku”, istaknuo je predsjednik nakon napada u Nici.
Za francuskog predsjednika postavljenje vojnika u otadžbini je samo za obrambene akcije, politika odvraćanja, a ne ofanzivno naoružavanje Republike protiv unutarnjeg neprijatelja.

I, suočeni s ovim neuspjesima naše elite – koja je izabrana da vodi državu preko domaćih i međunarodnih opasnosti – zar “nije” zapanjujuće da se sada paravojne grupacije organiziraju za odmazdu?
Kao što je u Le Figaro iznio francusko-kanadski sociolog Mathieu Bock-Côte,
“Zapadne elite, sa samoubilačkom tvrdoglavošću, se protive da imenuju neprijatelja. Suočeni s napadima u Brislu ili Parizu, one više vole filozofski maštaju o borbi između demokracije i terorizma, između otvorenog društva i fanatizma, između civilizacije i barbarstva. ”

 

2. Civilni rat je već počeo i nitko ne želi da ga takvog i imenuje.

Civilni rat je otpočeo prije 16 godina s početkom druge Intifade. Kada su Palestinci izvršili samoubilačke napade u Tel Avivu i Jeruzalemu, francuski muslimani su počeli terorizirati Židove koji su mirno živjeli u Francuskoj. Tijekom proteklih 16 godina Židovi – u Francuskoj – su bili klani, napadani, mučeni i izbodeni od strane francuskih muslimanskih građana, navodno radi osvete u korist palestinskog naroda koji živi na Zapadnoj Obali.

Kada jedna grupa francuskih građana, koji su muslimani, objavi rat drugoj skupini francuskih građana, koji su Židovi, kako se to onda naziva? Za francuski establišment, to nije civilni rat, već samo nesporazum dviju etničkih zajednica, koji je za žaljenje.
Sve do sada, nitko nije htio uspostaviti vezu između ovih napada i ubitačnog napada u Nici protiv ljudi koji jednostavno nisu morali biti Židovi, i da to nazove onako kako bi trebalo biti nazvano – civilnim ratom.

Za francuski estabišment, koji je s političke strane jako korektan, opasnost civilnog rata će nastati tek onda kada se neko bude osvetio protiv francuskih muslimana; ukoliko bi se, međutim, svi jednostavno povinovali njihovim zahtjevima, onda će sve biti kako treba.

Sve do sada, nitko nije pomislio da su teroristički napadi protiv Židova od strane francuskih muslimana, protiv novinara Charlie Hebdo od strane muslimana, protiv školske djece u Tolusu od strane francuskih muslimana, protiv nevinih ljudi u Nici od strane jednog polu-francuskog muslimana, zapravo simptomi civilnog rata. Ova krvoprolića ostaju, sve do današnjeg dana, kao tragični “nesporazumi”.

 

3. Francuski establišment smatra za neprijatelje siromašne, stare i one koji su razočarani.

U Francuskoj, tko se najviše žali na muslimansku invaziju zemlje? Tko najviše pati od lokalnog islama? Tko najviše voli popiti čašu vina ili pojesti sendvič od maslaca i šunke? Oni koji su siromašni i koji žive najbliže muslimanskim zajednicama, i to zato što nemaju novca da se presele na neko drugo mjesto.

Danas, kao rezultat, milijuni siromašnih i starih u Francuskoj je spremno da izabere Marine Le Pen, predsjednicu desničarskog Nacionalnog Fronta, kao sljedećeg predsjednika Republike, i to iz jednostavnog razloga što jednina politička stranka koja želi boriti protiv nezakonite imigracije je Nacionalni Front.

Međutim, pošto ovi stari i siromašni Francuzi žele glasovati za Nacionalni Front, oni su postali neprijatelj francuskog establišmenta, i to desničara i ljevičara. Što to Nacionalni Front priča ovim ljudima? “Mi ćemo Francusku da povratimo, i to kao naciju francuskog naroda”. A stari i siromašni to i vjeruju, jer nemaju drugog izbora.

Također, stari i siromašni u Britaniji nemaju drugog izbora već da glasuju za BREXIT (referendum o izlasku Britanije iz Europske unije). Oni su uzeli prvo oruđe koje im je dano da izraze svoje razočarenje što žive u društvu koje više ne vole. Oni nisu glasovali kako bi rekli “ubite one muslimane koji transformiraju moju zemlju, koji kradu naša radna mjesta i koji uvećavaju moje poreze”.

Oni jednostavno iznose prosvjed na društvo koje je globalna elita počela transformira bez njihove suglasnosti.
U Francuskoj, globalna elita je napravila izbor. Oni su odlučili da su “loši” glasači u Francuskoj nerazumni ljudi koji su previše glupi, previše rasistički nastrojeni kako bi vidjeli ljepote društva koje je otvoreno ljudima koji često ne žele da se asimiliraju, a koji žele da se vi asimilirate ka njima, i koji prijete da će vas ubiti ukoliko tako i ne učinite.

Globalne elita je napravila još jedan izbor: ona je uzela stranu protiv svojih starih i siromašnih, jer ovi ljudi više ne žele glasovati za njih. Globalne elita je također odlučila da se ne bori protiv islamizma, jer muslimani na globalnoj razini glasuju za globalnu elitu. Također, muslimani u Europi nude i veću “mrkvu” samoj globalnoj eliti, jer glasuju kolektivno.

U Francuskoj 93 posto muslimana je 2012. glasalo za sadašnjeg predsjednika Francois Hollande-a, u Švedskoj su Socijal Demokrati iznijele da je 75% švedskih muslimana glasalo za njih tijekom općih izbora 2006. godine, a analize sada pokazuju da “crveno-zeleni” politički blok dobiva 80-90% muslimanskih glasova.

 

4. Da li je civilni rat neizbježan?

Ukoliko establišment ne želi vidjeti da je civilni rat već objavljen od strane muslimanskih ekstremista – njih kao prvih – ukoliko ne žele vidjeti da neprijatelj nije Nacionalni Front u Francuskoj, AFD u Njemačkoj, ili Švedski Demokrati u Švedskoj, već islamizam u Francuskoj, u Belgiji, u Velikoj Britaniji, u Švedskoj – onda će do civilnog rata zaista i doći.

Francuska, kao Njemačka i Švedska, imaju i vojsku i policiju koja je dovoljno jaka da bi se borila protiv unutarnjeg islamskog neprijatelja. Međutim, oni prvo moraju tog neprijatelja imenuju i da protiv njega poduzmu korake. Ukoliko to ne urade, ukoliko ostave svoje matične građane u stanju očaja, bez drugih mogućnosti osim da sami sebe naoružavaju i uzvrate, onda DA, civilni rat je neizbježan.

FRANCUSKI ESKPERTI UPOZORAVAJU NA TRAGEDIJU KOJA DOLAZI: Civilni rat između desnice i muslimana je neizbježan, čeka se samo još jedan ili dva teroristička napada!

Intervju, Slider, Vijesti |
About The Author
-