Kolumna Bakira Hadžiomerovića: Kad se zariče na šuplje priče

Tokom ovog ramazana SDA glavešine neuobičajeno su politički aktivni. Onu staru narodnu da je svaki dan nova nafaka, Bakir Izetbegović i njegova vesela družina pretvorili su u stranački igrokaz prema kojem je “svaki novi iftar nova prilika za predizborni skup”.

I umjesto da se (kako valjda i dolikuje istinskim vjernicima) tokom najsvetijeg mjeseca u islamu predano posvete potpuno marginaliziranim temama poput izgradnje države, hitnog rješavanja dramatičnog nepostojanja parlamentarnih većina, privlačenju stranih investicija ili ispunjavanju one predizborne ublehe o 100 hiljada radnih mjesta, SDA-ovci su sebe u ramazanu pozicionirali za obračun s političkim protivnicima, te za generiranje novih podjela u ionako kontaminiranom bosanskohercegovačkom društvu. Tokom ovih stranačko-iftarskih druženja organiziranih širom BiH, uglednici su uživali u probranim jelima pripremljenim po tradicionalnim recepturama, a tu i tamo, moguće je, punog se stomaka znalo i zapjevati. Šta drugo nego neku od “zavlakača” iz takozvanog sevdahlijskog asortimana. Neka, lijepo je da se ljudi druže. U ramazanu naročito.

Balkanska turbo-folk zvijezda, interpretator čiju baš nijednu pjesmu ne znam, Aca Lukas dakle, svoje koncertne turneje plakatira kao “Najveću žurku na Balkanu”. Ne znam na šta te “žurke” liče, ali ne sumnjam da bi mi takav muzičko-scenski događaj izazvao nelagodu čak i kad bih mu svjedočio pred “malim ekranom”. Poučeni valjda “lucidnim” sloganom Lukasove turneje, pojedini mediji bliski SDA jučer su kao glavnu vijest objavili tekst naslovljen s “Najveći iftar na Balkanu”.

“Potrudit ćemo se da ovaj iftar bude upamćen kao jedan novi početak u povratku”, izjavio je, javljaju nam mediji, šef SDA u Konjević Polju pred 7 hiljada postača. Izetbegović je dodao i to da mu Podrinje danas liči na džennet, “iako je prije 25 godina na tom mjestu bilo drugačije”, kazao je. “Mnogi narodi nemaju državu, a narod bez države je kao familija bez kuće i krova nad glavom. Mi imamo državu. Mi imamo mir. Dvije milijarde ljudi na zemlji nemaju pitku vodu. Mi imamo vodu, mi imamo rijeke, mi imamo jezera, mi imamo šume, mi imamo rude, mi imamo bogatstva. Ova zemlja može hraniti trostruko više ljudi nego što sada u njoj živi… Zaričem se večeras na to i svi se mi ovdje večeras zaričemo da ćemo sa novim entuzijazmom krenuti u povratak”, riknuo je lavovski Izetbegović i, prirodno, zaradio gromoglasni aplauz.

Komercijalizacija i politička estradizacija jednog duboko privatnog čina, što ramazanski post za svakog muslimana uistinu jeste, nije tek ovogodišnji ad hoc izum SDA-ovih stratega. Iz godine u godinu ta se priča širila, kao što se povećavao i broj pozvanih ljudi na javne iftare u SDA režiji. Ništa, međutim, u tome ne bi smjelo biti sporno! Jer svako ima neotuđivo ljudsko i vjersko pravo da svoj iftar podijeli s kim god želi i na mjestu koje sam izabere. Ovdje se, naime, problem pojavljuje zbog činjenice da se ta okupljanja često zloupotrebljavaju i pretvaraju u političke tribine na kojim se ni u naznakama jasno ne govori o poslovima koje bi svaka ozbiljna vlast trebalo da radi. Naprotiv! Okupljenim vjernicima, ali i karijernim stranačkim vojnicima koji su tu došli po svoj komad manifestacijske odanosti stranačkom rukovodstvu, dijele se akšamske doze propagande od koje niko nikad neće imati konkretne koristi osim onih koji tu propagandu i kreiraju. Šta, uostalom, znači kad Izetbegović poruči da “imamo državu, mir, vodu, rijeke, rude, šume, bogatstva…”? Siguran sam da je i bez njegovog senzacionalnog otkrića (za koje on osobno nema nikakve realne zasluge), svakom to odranije bilo poznato. Ili, kako objasniti da se čelnik vječito vladajuće stranke više od dvije decenije nakon uspostave mira u našoj domovini “zariče da će sa novim entuzijazmom krenuti u povratak”? Povratak u šta? U nove SDA prevare s građevinskim materijalom, živom stokom i pronevjerama finansijskih donacija za bošnjačke povratnike u Republiku Srpsku? Ili u izdaju svih ideala u Srebrenici, organizirane fizičke obračune sa stranačkim dužnosnicima koji o toj izdaji javno progovore…? Je li se na to Izetbegović, kako reče, “zariče”, ili se ipak morao, ljudski moralno i politički odgovorno, osvrnuti na vlastite greške i počinjene grijehove u ovom svetom mjesecu, u tom, za svakog ko voli i živi Bosnu i Hercegovinu, svetom Podrinju?

“Sve zavisi od nas, od naše sloge, od našeg jedinstva. Večeras ću se pred vama obavezati. Vrijeme je za veće projekte u Podrinju i diljem BiH. Osmislite projekte povratka i zapošljavanja ljudi. Imat ćete nas uz njih”, zaključio je egzaltirano Izetbegović. Zvuči poznato! Kao još jedna, onako “ofrlje”, izgovorena predizborna parola. Propagandni trik lišen suštine i čvrstog obećanja. Javite se s idejama, pa ćemo se čuti, suštinski je poručio čelnik SDA prije nego što se pozicionirao u svoj službeni automobil razgulivši daleko od podrinjskog “dženneta”. U kojem jedva preživljava raja, svi ti hrabri i čestiti povratnici na Drinu. Oni zbilja rijetki entuzijasti odani svom zavičaju, sa njihovim svakodnevnim izazovima i tlapnjama, čijoj se djeci uskraćuje školovanje na maternjem, a kamoli na engleskom jeziku… Tamo, u tom “džennetu”, nema javnih kompanija namijenjenih za drski kriminal i stranačko zapošljavanje bliže rodbine. Nema telekoma ni elektroprivreda, razvojnih banaka, agencija i zavoda. Nema tu ni poljina, al-šidija, bibiajeva, biznis foruma, akciza, službenih putovanja, dnevnica, paušala, repretentacija, bogatih kumova i familijarnih tajkuna stasalih na pljački sirotinje…

Tu, dakle, gdje ničeg nema osim časnih povratnika, njihovih ljudskih nada i teške muke, Izetbegović je javno prodao još jednu marketinšku laž. U kojoj se ovog puta i “zariče”. U sklopu svog višegodišnjeg političkog projekta šuplje priče…

Autor: Bakir Hadžiomerović