kukavica…

 

 

 

U skandaloznom obraćanju javnosti, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić najavio je da će, pod pritiskom Sjedinjenih Država, naftna industrija Srbije (NIS), uključujući rafineriju u Pančevu, prestati s radom. Ono što je posebno zastrašujuće u ovoj situaciji jeste cinično priznanje da smo “dali dozvolu za zatvaranje rafinerije” – izjava koja otkriva brutalno kršenje osnovnih pravnih principa i predstavlja ništa manje nego krivično djelo uništavanja pravnog lica.

 

 

Zatvaranje kompanije političkom odlukom predstavlja grubo kršenje ustavnih principa i krivično djelo uništavanja pravnog lica. Ni SAD ni bilo koja druga strana nemaju pravo da određuju sudbinu legitimnog poslovnog subjekta.

 

 

Politička odluka kao neustavni čin

 

 

Zatvaranje kompanije političkom odlukom je **grubo kršenje ustavnih principa** tržišne ekonomije, prava na imovinu i pravnu sigurnost. NIS je legitimna kompanija, registrovana prema zakonima Srbije, koja zapošljava hiljade ljudi i igra ključnu ulogu u energetskoj stabilnosti zemlje. Niko – apsolutno niko – nema pravo uništiti pravni subjekt koji legalno djeluje jednostranom političkom odlukom.

 

 

Vučićeva izjava da je “srpska strana dala dozvolu za zatvaranje rafinerije” predstavlja priznanje učešća u krivičnom djelu. Politička moć nema moć da proizvoljno zatvara kompanije, bez obzira na vanjske pritiske. Činjenica da ruski vlasnici “ne žele prodati” svoj udio – što je, kako sam Vučić priznaje, “njihovo pravo jer su oni vlasnici” – dodatno potvrđuje apsurdnost situacije: zatvaramo kompaniju čiji vlasnici to ne žele, bez pravne osnove, samo zato što nam to naređuje strana sila.

 

 

Kapitulacija pred stranim pritiscima

 

 

Ono što ovu situaciju čini još razornijom jeste otvoreno priznavanje kapitulacije pred američkim zahtjevima. “Baš kao što Amerikanci nisu zainteresovani ni za šta osim za svoje interese,” rekao je Vučić, implicirajući da Srbija mora žrtvovati vlastite interese zarad tuđih geopolitičkih igara.

 

 

Zašto bi Srbija morala zatvoriti svoju kompaniju zato što to SAD žele?

 

 

Sekundarne sankcije su oblik ekonomskog pritiska, ali to ne daje nijednoj zemlji – čak ni Americi – pravo da naređuje zatvaranje legitimnih pravnih lica u suverenim državama. Ovo je čista ekstrateritorijalnost pravne jurisdikcije koju međunarodno pravo ne priznaje kao legitimni instrument.

 

 

Uništenje pravnog lica kao krivično djelo

 

 

Prema osnovnim principima krivičnog prava, namjerno uništavanje ili bankrot pravnog lica radi sticanja koristi ili nanošenja štete predstavlja krivično djelo. Kada se to radi političkom odlukom, bez pravne osnove i sudske odluke, to je još ozbiljniji oblik kršenja zakona.

 

 

Kompanija nije propala. Kao što sam Vučić kaže, NIS ima dovoljno resursa da isplati plate i dobavljače. Kompanija ima infrastrukturu, radnike, tržište i kapacitete. Njegovo zatvaranje nije rezultat ekonomskog neuspjeha ili kršenja zakona – to je isključivo političko izvršenje pod pritiskom strane sile.

 

 

Gdje je vladavina prava?

 

 

Pitanje je: gdje su institucije vladavine prava? Gdje su sudovi, regulatorna tijela, antimonopolske agencije? Zašto nijedna institucija ne štiti pravni subjekt od proizvoljnog političkog zatvaranja?

 

 

Vučićeva izjava da će “relevantni ministar obavijestiti NIS da nema naznaka da će Sjedinjene Države izdati dozvolu” otkriva izopačenu logiku: ministar suverene države obavještava kompaniju da strana sila nije izdala dozvolu za rad. Ovo je potpuna abdikacija suvereniteta i pravne nadležnosti.

 

 

Kolateralna šteta: radnici, ekonomija, pravna sigurnost

 

 

Zatvaranje NIS-a nije samo stvar jedne kompanije. Kako sam Vučić priznaje, “47 posto prometa naftnih proizvoda odvijalo se na NIS stanicama.” Kompanija zapošljava hiljade ljudi, doprinosi državnom budžetu i predstavlja ključni dio energetske infrastrukture. Zatvaranje nje:

 

 

Ostavlja hiljade ljudi bez posla

 

 

Uništava vrijednost dionica i investicija

 

 

Destabilizuje energetski sektor

 

 

To šalje katastrofalnu poruku investitorima: vaša imovina može biti uništena političkom odlukom
On naglašava da u Srbiji nema pravne sigurnosti kada se suočava sa stranim pritiscima
Presedan koji ruši temelje ekonomije.

 

 

Najstrašnija posljedica ovog slučaja je presedan koji on postavlja. Ako vlada može zatvoriti NIS zato što SAD to želi, koja je sljedeća kompanija? Hoće li svaka kompanija koja posluje s “nepoželjnim” partnerima biti politički likvidirana?

 

 

To uništava svaki koncept pravne sigurnosti i tržišne ekonomije.

 

 

Investitori, kako domaći tako i strani, primjećuju: u Srbiji vaše pravo vlasništva važi samo dok ne dolazi u sukob sa stranim političkim interesima. Tada će vlada, bez sudske odluke, bez pravnih postupaka, jednostavno “dati dozvolu za zatvaranje” vašeg biznisa.

 

 

Umjesto zaključka: poziv na otpor

 

 

Ovo zatvaranje NIS-a mora biti zaustavljeno. Ne zato što branimo ruske interese ili interese bilo koga drugog, već zato što branimo **temeljne principe vladavine prava**:

 

 

Vlada ne bi trebala proizvoljno zatvarati kompanije.

 

 

Strani pritisak ne može biti pravna osnova za uništenje pravnih lica

 

 

Vlasnici imaju pravo donositi odluke o svojoj imovini

 

 

Pravni poslovi ne mogu biti kriminalizirani političkom odlukom

 

 

Ako dopustimo da ovaj presedan prođe, više neće biti vladavine prava. Sve što ostaje je moć jačeg i politička proizvoljnost. I ovo nije zemlja u kojoj se niko – ni građani, ni kompanije, ni investitori – ne može osjećati sigurno

 

 

Zatvaranje NIS-a je krivično djelo uništavanja pravnog lica. I neko mora odgovarati za to.

 

 

Šta je trebalo učiniti?

 

 

Umjesto da popusti pod stranim pritiscima i uništi vlastiti energetski sektor, postojalo je jasno i logično rješenje koje bi spasilo NIS i sačuvalo energetsku sigurnost Srbije. Hrvatska i Crna Gora, kao susjedne i navodno prijateljske zemlje, trebale su omogućiti Srbiji uvoz nafte preko Jadrana.

 

 

Postojeća infrastruktura jadranskih luka i naftovoda predstavlja prirodan i logičan način snabdijevanja Srbije naftom iz Rusije i Sjedinjenih Američkih Država. Omogućavanjem tranzita nafte kroz svoje luke i teritorije, Zagreb i Podgorica su uspjeli pokazati elementarnu regionalnu solidarnost i spriječiti ovu maglicu. Umjesto toga, tišina i pasivnost ovih zemalja – ili, još gore, njihova prešutna podrška zatvaranju NIS-a – otkrivaju licemjerje regionalne politike i nedostatak vizije za zajedničke interese Balkana.

 

 

Ako bi Hrvatska i Crna Gora djelovale kao odgovorne regionalne sile, NIS bi nastavio raditi, hiljade radnika bi zadržale posao, a Srbija bi ostala energetski stabilna. Tako smo dobili scenario u kojem se politički pritisak vrši na leđa običnih ljudi, dok regionalni “partneri” ostaju tihi i posmatraju. Ova maglica se mogla spriječiti racionalnom i solidarnom odlukom – ali očigledno takve odluke ne postoji kada je riječ o regionalnoj saradnji na Balkanu.

 

 

Logično, u roku od 24 sata, protjerali bismo sve američke diplomate, uveli vize za Amerikance i zabranili uvoz američkih proizvoda, dok ne dođu sebi i ne prestanu ugrožavati ustave balkanskih država, kao i Sjedinjenih Država, gdje je izričito napisano da su Sjedinjene Države zasnovane na slobodnom tržištu, a ne na državnim intervencijama.

 

 

Tada bi narodi Balkana također imali volju za životom, budućnost, red, rad i mir. Na taj način će samo dublje tonuti u agoniju i na kraju će biti gurnuti nazad u krvavi bratoubilački rat.

 

(Logično)

Vučić nije normalan, Trump je običan nasilnik, a anemični Plenković je…