Neće biti nikakvog Dejtona 2. Sjedinjene Američke Države stoje iza Dejtonskog mirovnog sporazuma koji se pokazao kao stabilna sigurnosna arhitektura ne samo Bosne i Hercegovine nego i Zapadnog Balkana.

 

 

 

“Ne priželjkujemo nikakvu destabilizaciju Srbije, a još manje eskalaciju nasilja koja je prijetila ili još uvijek možda prijeti s obzirom na aktuelne političke odnose u Srbiji jer bi to samo značilo dodatnu destabilizaciju regije“, kazao je u intervjuu za beogradski list Danas Željko Komšić, predsjedavajući Predsedništva Bosne i Hercegovine.

 

 

Sa Srbijom, dodaje, žele normalne komšijske odnose i saradnju, naročito ekonomsku, tamo gdje „obje države imaju svoj konkretan ali i zajednički interes“.

 

 

Ukazuje da je Milorad Dodik najvažniji čovjek Zagreba u BiH, te da je saradnja Plenkovića i Dodika duga i intenzivna i „na štetu i Bosne i Hercegovine, pa ako hoćete i na štetu dijela srpskog naroda u Bosni i Hercegovini“.

 

 

Kada je riječ o postojanju eventualnog raskola na relaciji Dodik-Vučić, Komšić je izričit: “Zna se ko je stariji u tom odnosu, bez obzira koliko se to poštuje jer doista pitanje je snage, a Vučić je tu snažniji”.

 

 

Da li je zvaničnom Beogradu i Zagrebu stalo do dobrih odnosa sa BiH?

 

 

Komšić: Cinik bi rekao da se Beograd sada više bavi sobom, pa nema vremena da se bavi Bosnom i Hercegovinom. Šalu na stranu, u posljednjih deset godina odnosi na relaciji Sarajevo – Beograd funkcionisali su na principu toplo – hladno. Bilo je tu i zatezanja, ali nikad krivicom bosanske strane jer nismo mi krivi što Srbija krije niz presuđenih ratnih zločinaca koji su pobjegli iz BiH od odsluženja kazne.

 

 

Bilo je, sa druge strane, i nekoliko gesti koje su ulijevale nadu u poboljšanje odnosa koje ne treba potcijenjivati, ali ipak to su samo geste.

 

 

Što se odnosa Sarajeva i Zagreba tiče, tu su odnosi dosta kompleksiji i prilično su zahladnili u zadnjih deset godina, a sve je krenulo još prije desetak godina neutemeljenim optužbama bivše predsjednice i njihovih sigurnosnih organa, da bi se odnosi vremenom zaoštravali. Zanimljivo je da je tada u Predsjedništvu BiH sjedio Dragan Čović.

 

 

Naravno, postoji još jedna dimenzija odnosa Sarajeva sa Zagrebom i ona se odnosi na nametnutu vlast u Federaciji BiH, a koja je nametnuta od stane Visokog predstavnika a po milosti Andreja Plenkovića. Ta vlada nema legitimitet od strane građana jer vlast nije osvojila na izborima nego suspendiranjem Ustava FBiH.

 

 

Ali sud o tome reći će građani na predstojećim izborima 2026. i to će također odrediti liniju odnosa prema Zagrebu. Linija koju sada drži sarajevska Trojka u odnosu prema Zagrebu ispod je dostojanstva.

 

 

Dodik stalno preti odvajanjem entiteta RS, Dragan Čović, takođe, iznosi secesionističku ideju o “trećem entitetu”. Kad se osvrnemo unazad, čini se da su upravo Srbi i Hrvati svoju političku snagu sačuvali opstankom BiH. Šta Vi mislite?

 

 

Komšić: Svi smo već odavno siti tih prijetnji koje nikoga ne impresioniraju niti ih se iko boji. One su više izraz želje nego realnosti i snage.

 

 

Ne znam tačno na koga mislite kada kažete Srbi i Hrvati jer nisu svi Srbi i Hrvati u Bosni i Hercegovini pristalice destruktivnih nacionalističkih politika, ali ako pretpostavim da mislite na ukupnost nacionalnog položaja Srba i Hrvata u BiH, onda se može reći da je on u političkom smislu takav da bosanskohercegovački Srbi i Hrvati ni u jednoj drugoj državi do u ovoj i ovakvoj Bosni i Hercegovini ne bi imali ovako dobar status, pri čemu su još svoji na svom, što uopće nije sporno niti treba da bude sporno.

 

 

Ono što je sporno je ta stalna intencija srpskih i hrvatskih nacionalističkih političkih opcija da i pored tog dobrog statusa Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini, istu razvale i stave pod kontrolu susjednih zemalja. Ma koliko to zvučalo bizarno po same interese Srba i Hrvata u BiH, jasno je da su to višestoljetni napori.

 

 

Nadam se da će budućnost donijeti razrješenje tog protivriječja, a u najboljem interesu Bosne i Hercegovine i svih njenih građana bez obzira na njiihovu nacionalnu pripadnost.

 

 

Za Andreja Plenkovića ste neprihvatljivi i kada obilazi BiH, zaobilazi zvanično Sarajevo i ignoriše institucije BiH. Nedavno je tokom „svečanog“ prelaska neotvorenog prelaza Gradiška imao druženje sa Dodikom u RS koje je, recimo, i Vučiću zasmetalo, pa je ironično komentarisao: „Želim im sve najbolje! Blago njima!“ Kako gledate na tu simbiozu HDZ i SNZD i postoji li, prema Vašem mišljenju, raskol na relaciji Vučić-Dodik?

 

 

Komšić: Ne vjerujem u naročitu dubinu tog, kako kažete, raskola, ali vjerujem da postoje različiti politički interesi, pa se upravo zbog interesa i te razlike prevazilaze onda kad treba. Zna se ko je stariji u tom odnosu, bez obzira koliko se to poštuje, jer doista pitanje je snage, a Vučić je tu snažniji.

 

 

Što se Plenkovića i Dodika tiče, njima sam, rekao bih, gotovo podjednako neprihvatljiv jer interese Bosne i Hercegovine nikad ne bih podredio interesima Zagreba. Ta njihova saradnja je duga i intenzivna. Ona je na štetu i Bosne i Hercegovine, pa ako hoćete i na štetu djela srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, posebno onog dijela koji ne iskazuje političku lojalnost Miloradu Dodiku, onog dijela srpskog naroda koji želi saradnju sa Sarajevom koja toliko smeta Dodiku.

 

 

Mogli smo  nedavno svjedočiti  njegovim bijesnim i odvratnim porukama zbog dobre saradnje građana Istočnog Sarajeva i Sarajeva. To njemu izrazito smeta jer stalno želi producirati sukob na toj osnovi, sukob između Sarajeva i građana RS, ali mu u posljednje vrijeme nikako ne uspijeva. Jer ljudi neće sukob i mržnju da prihvate kao nužan način života.

 

 

Dodik i njegovi partneri iz HDZ-a nisu sretni zbog tog mira koji vlada, mira koji je vrlo produktivan, čak i u ekonomskom smislu jer su ljudi upućeni jedni na druge.

 

 

Dodika i njegovu partiju u toj mržnji i produciranju sukoba sa Sarajevom zdušno podržavaju i Zagreb, i oba HDZ-a, i ovaj u BiH i onaj u Zagrebu. Oni stalno preko Dodika upućuju bosanskohercegovačke Srbe, posebno Srbe iz entiteta RS, na politički sukob sa Sarajevom, kako bi oni u Zagrebu i u njihovom HDZ filijalama u BiH profitirali.

 

 

U tome Dodik i Zagreb vide zajednički politički interes. Stalna obostrana denuncijacija Sarajeva raznim neformalnim i formalnim kanalima ono je na čemu neprestano rade, a sve kako bi tim intenzivnim pritiskom na Sarajevo, sa jedne strane, Zagreb izdejstvovao svoje političke zahtjeve, a sa druge, kako bi Dodik i SNSD također dobili ono što oni traže. Može se sa sigurnošću reći da na momente to izgleda potpuno koordinirano.

 

 

Naravno, neko može otvoreno reći da Dodik i Plenković vide opasnost u normalizaciji odnosa između Srba i Bošnjaka i to također uopće neće biti daleko od istine.

 

 

Tu onda dolazimo do jedne zanimljive situacije, da ljudi na terenu, evo, recimo, u Istočnom Sarajevu, ne žele probleme sa svojim susjedima u Sarajevu, nego baš naprotiv, žele saradnju, dok s druge strane Dodik, od Istočnog Sarajeva dalekoj Banja Luci, sa svojim bliskim susjedima u Zagrebu čini sve da do toga dođe. Milorad Dodik je najvažniji čovjek Zagreba u BiH, neuporedivno važniji od Dragana Čovića.

 

 

Na Oksfordu ste se nedavno obratili kao prvi bosanskohercegovački zvaničnik nakon Alije Izetbegovića. Tom prilikom izneli ste tri glavna pravca vizije BiH nakon Dejtona, između ostalog, i da je “država onoliko snažna koliko su snažni njeni sigurnosni i odbrambeni kapaciteti“. Koliko je država BiH snažna danas u tom smislu?

 

 

Komšić: Ne onoliko koliko bih ja želio, ali ipak dovoljno. Aktuelna vladajuća većina oslabila je Bosnu i Hercegovinu u institicionalnom smislu. Već godinu dana nisu u stanju imenovati novog ministra sigurnosti, a stari je završio u zatvoru. Međutim, Bosna i Hercegovina posjeduje sigurnosno odbrambene kapacitete, potrebne da se odbrani u slučaju napada na istu.

 

 

Podsjetiti ću vas da se Republika BiH 1992. odbranila posjedujući samo 1/3 republičkog MUP-a, da smo u odbranu od agresije ušli kao država bez vojske (pa smo je u toku rata gradili), što je gotovo presedan u međunarodnim sukobima. Sada imamo puno više od toga, u svakom materijalnom smislu. O svijesti građana o položaju BiH da ne govorim.

 

 

Kao treće, naveli ste ideju “platforme meritokratije, ili, jednostavnije rečeno, vladavine znanja”. Imate li utisak da su danas na vlasti, ne samo u BiH, ima toga u Srbiji, u Crnoj Gori naročito, ljudi sa manjkom znanja, a viškom samopouzdanja i kao takvi lako potkupljivi, štaviše, štetni po državu kojom upravljaju?

 

 

Komšić: Može se steći takav utisak, a to je dijelom posljedica toga što živimo u nekom, rekao bih, postčinjeničnom vremenu, gdje su dojmovi puno važniji od činjenica, gdje je impresija važnija od istine, pa je tako i znanje postalo relativno. Zato je meritokratija koju sam pomenuo važna jer i pored sve galame i zbrke, vjerujem da u ključnim trenucima, u trenucima krize, kada treba preuzeti odgovornost, znanje i hrabrost će doći od izražaja.

 

 

U atomosferi kakva sada jeste naravno da lakše do izražaja dolaze oni koji, kako kažete, imaju višak samopouzdanja a manjak znanja i elementarne pismenosti. Ne bih da navodnim loše primjere. Ionako su prepoznatljivi.

 

 

Kakav je stav Evrope, a šta kažu Amerikanci u pogledu Dejtona? Da li ideja o nekakvom „Dejtonu 2“ koju čujemo od predstavnika HDZ BiH “pije vodu” kod stranaca?

 

 

Komšić: Neće biti nikakvog  Dejtona 2 . Sjedinjene Američke Države stoje iza Dejtonskog mirovnog sporazuma koji se pokazao kao stabilna sigurnosna arhitektura ne samo Bosne i Hercegovine nego i Zapadnog Balkana.

 

 

Taj okvir ne isplati se rasklapati zbog parcijalnog nezadovoljstva jedne politike. I mi bi, također, voljeli da Dejtonski sporazum shodno Ustavu i presudama Evropskog suda za ljudska prava nadogradimo u demokratskom smislu, ali to zahtjeva rasklapanje cijele konstrukcije oko čega nema ni unutarnjeg, ni međunarodnog konsenzusa. Prema tome, imamo okvir koji imamo. On još uvijek nudi prostor za napredak na brojnim poljima. Oni koji bi unilateralno nešto mijenjali nisu realni.

 

 

Promjena na papiru, to jeste promjena Ustava, može se dogoditi samo ukoliko se društveni odnosi unutar Bosne i Hercegovine vremenom utoliko radikalno promjene u nečiju korist da pokušaj promjene na papiru ne bi proizveo turbulencije na terenu. Takvu promjenu bi podržali i Amerikanci.

 

 

Sve što bi moglo izazvati turbulencije mislim da neće imati podršku SAD-a koje su sada više zainteresovane za realizaciju projekata poput Južne interkonekcije (što u potpunosti podržavam) nego što su zainteresovane za mučne rasprave o kompleksnosti našeg ustavnog uređenja.

 

 

Izborna komisija BiH poništila je prevremene izbore za predsednika RS u 17 izbornih jedinica na 136 biračkih mesta. Matematički je moguće da dođe do preokreta u korist kandidata SDS-a Branka Blanuše. Šta nam govore rezultati izbora u RS i eventualni preokret na štetu SNSD-a?

 

 

Komšić: Nezahvalno je u ovom trenutku govoriti o ishodu tih izbora. Očito je da su postojale neprivilnosti i neregularnosti tokom samog procesa. Međutim, vjerujem da će ponovljeni izbori na tim biračkim mjestima pružiti realniji uvid u izbornu volju građana. Na osnovu trenutnog stanja može se samo zaključiti da dolazi do jedne ozbiljne polarizacije političke volje građana, a što u prethodnim godinama nije bilo slučaj.

 

 

Vaša stranka Demokratska fronta kandidovala je Slavena Kovačevića za člana Predsedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda. Do juče ste vi bili “trn u oku” kao nepodoban Hrvat u Predsedništvu, sada je hajka na gospodina Slavena Kovačevića, i to ne samo iz redova HDZ, već i vladajuće Trojke, istih onih koji su se u Strazburu trudili da dokažu da je Hrvat. Čega se plaše?

 

 

Komšić: Ne plaše se oni ni mene, ni Slavena Kovačevića nego koncepta građanske države Bosne i Hercegovine iako se ni njega niko nema razloga plašiti jer taj koncept nije uperen ni protiv jednog naroda, niti pojedinca nego baš nasuprot.

 

 

Zapravo, plaše se toga da se koncept građanske države ne isprječi na putu velikohrvatskim pretenzijama po kojima Zagreb upravlja ne samo sa Federacijom BiH nego sa cijelom Bosnom i Hercegovinom. Obzirom na to da vidimo kako se utjecaj Zagreba rasprostire ne samo preko servilnih predstavnika takozvane Trojke u Sarajevu nego i preko SNDS-a i Milorada Dodika u Banja Luci. Taj utjecaj ide do te mjere da je Dodik spreman tolerisati deponovanje nuklearnog otpada iz Hrvatske na sjeverozapadnu granicu BiH, gdje su podjednako ugroženi ljudi i priroda iz RS i FBiH. Izvođači takve politike žele slomiti otpor toj politici u BiH koji mi pružamo i nastavit ćemo da pružamo jer se borimo za svoju zemlju, i od toga nećemo odustati ma šta neko u Zagrebu mislio o tome.

 

 

“Za Srbiju se nije desilo ono što smo očekivali dolaskom Trampa na vlast“, reče nedavno Vučić. A tu su i dokazi – odluka SAD da uvede trgovinske mere protiv kineske kompanije Linglong, čime je zabranjen uvoz guma proizvedenih u Srbiji. Ovome je prethodilo povlačenje investicija vezano za projekat izgradnje luksuznog kompleksa na lokaciji bivšeg Generalštaba. S druge strane, tu su Rusi koji ga drže u šaci oko NIS-a. Da li Vučić gubi tlo pod nogama i da li verujete da je smena vlasti u Srbiji moguća na izborima, imajući u vidu da prema oceni Fridom hausa, Srbija nije demokratija već „tranzicioni i hribridni režim“?

 

 

Komšić: Nisam baš siguran da se desilo ono što su u Srbiji očekivali. Čini mi se da su očekivanja bila puno veća.

 

 

No, ne želim na ovome mjestu ulaziti u očekivanja srbijanskih vlasti, kao ni u pitanje smjene vlasti. To je unutarnje pitanje Republike Srbije i na građanima Srbije je da odluče i razrješe odnose na relaciji društvo – država.

 

 

Na nama kao zvaničnicima susjedne države je da poštujemo i građane Republike Srbije, i njene demokratski izabrane predstavnike. To isto, ni manje ni više od toga, očekujemo kada je u pitanju Bosna i Hercegovina i odnos Srbije prema Bosni i Hercegovini.

 

 

Ne priželjkujemo nikakvu destabilizaciju Srbije, a još manje eskalaciju nasilja koja je prijetila ili još uvijek možda prijeti s obzirom na aktuelne političke odnose u Srbiji jer bi to samo značilo dodatnu destabilizaciju regije.

 

 

Ono što želimo jesu normalni komšijski odnosi između dvije države i saradnja, naročito ekonomska, tamo gdje obje države imaju svoj konkretan ali i zajednički interes, ma ko danas ili sutra bio na vlasti u Republici Srbiji.

 

(SB)

ŽELJKO KOMŠIĆ ZA BEOGRADSKI LIST “DANAS”: “Vlast u FBiH je nametnuta po želji Plenkovića. Milorad Dodik je najvažniji čovjek Zagreba u BiH!”