Vrhovni sud Srbije utvrdio je da je Apelacioni sud povrijedio zakon kada je u februaru 2024. godine četvoricu bivših pripadnika Državne bezbjednosti (DB) Srbije pravosnažno oslobodio optužbi za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije, objavili su beogradski mediji.

 

 

 

Nekadašnjeg vlasnika Dnevnog telegrafa i nedeljnika Evropljanin Slavka Ćuruviju država Srbija ubila je 11. aprila 1999. u Beogradu.

 

 

Potpredsjednik Lige socijaldemokrata Vojvodine, advokat Aleksandar Olenik, za Vijesti.ba kaže da presuda Vrhovnog suda nema ozbiljniji pravni efekat s obzirom na to da su četvorica pripadnika DB-a Srbije pravosnažno oslobođeni, pa im se više ne može suditi za isto krivično djelo.

 

 

“Ipak, odluka Vrhovnog suda potvrđuje da su sudije Apelacionog suda koje su oslobodile optužene za ubistvo Slavka Ćuruvije prekršile zakon, i to u korist optuženih. Očekujem da Vrhovni savjet sudstva sada pokrene disciplinski postupak i utvrdi odgovornost sudija Apelacionog suda, a da onda, ako se ta odgovornost utvrdi, pokrene postupak njihovog razriješenja. I to je sve što možemo očekivati u ovom predmetu”, kaže Olenik.

 

 

To znači da za ubistvo Slavka Ćuruvije definitivno niko nije kriv?

 

 

OLENIK: Tako je.

 

 

Hoće li Vrhovni savjet sudstva pokrenuti pitanje odgovornosti sudija, šta mislite?

 

 

OLENIK: Nadam se. Bilo bi sramota da Vrhovni savjet sudstva prešuti ovaj skandal. Ako se to ipak dogodi, kao advokat, podnijeću disciplinsku prijavu protiv sudija Apelacionog suda koji su oslobodili otužene u predmetu ‘Ćuruvija’.

 

 

Je li Vuk Drašković imao pravo kada je, nakon presude za pokušaj njegovog ubistva i za ubistvo članova njegove stranke na Ibarskoj magistrali oktobra 1999. godine, upozoravao da službe iz vremena Slobodana Miloševića i dalje kontrolišu pravosuđe?

 

 

OLENIK: S pravom ste spomenuli Vuka Draškovića. Pojedine sudije koji su sudile u predmetu ‘Ibarska magistrala’ i za pokušaj atentata na Draškovića u Budvi 2000. godine, pojavljuju se i u ostalim predmetima političkih likvidacija iz devedesetih. Kada god je ugrožen interes Miloševićeve Državne bezbednosti ili Bezbednosno-informativna agencije (BIA), eto njih! Na to sam upozorio i 2024. godine, nakon izricanja oslobađajuće presude optuženima za Ćuruvijino ubistvo, zbog čega su oslobođeni pripadnici DB-a Srbije najavili tužbe protiv mene.

 

 

Nije tajna da je pravosuđe u Srbiji u totalnom rasulu i da je pod kontrolom izvršne vlasti. Stanje u tom sektoru nikada nije bilo gore, što potvrđuju i odgovori nekoliko sudija udruženih u neformalnu grupu, ali i Tužilaštva za organizovani kriminal režimu Aleksandra Vučića. Javno obraćanje sudija i tužilaca reakcija je sve brutalnije nasrtaje režima na pravosuđe.

 

 

Pamtite li da je neki predsjednik države ili premijer sudije i tužioce nazivao ološem, kriminalcima i slično?

 

 

OLENIK: U advokaturi sam od kraja prošlog vijeka i ne pamtim da je bilo koja vlast na ovaj način javno prozivala tužioce i sudije. Istovremeno, ni jedno tužilaštvo nikada nije tako otvoreno i javno ušlo u politički sukob sa režimom kao što to, odgovarajući na uvrede Aleksandra Vučića, sada čini Tužilaštvo za organizovani kriminal.

 

 

Tužilaštvo za organizovani kriminal, baš kao i tužioci u ostalim tužilaštvima, satjerani su uza zid i moraju da odluče hoće li ostati državni službenici, tj. poslušnici režima, ili će se konačno suprotstaviti. Slično je i sa sudijama, među kojima je sve više onih spremnih da pruže otpor.

 

 

Kada je došao na vlast, predsjednik Vučić je obećao da će biti riješen slučaj ubistva Slavka Ćuruvije. Jeste li očekivali ovakav sudski rasplet?

 

 

OLENIK: Jesam. Kao ministar informisanja Slobodana Miloševića, Vučić je te 1999. progonio Slavka Ćuruviju, a njegove novine kažnjavao drakonskim kaznama. Da li je, pored medijsko-propagandno-političkog progona, Vučić imao i neku drugu ulogu u stradanju Slavka Ćuruvije, još ne znamo. Odgovor na to pitanje mogli bismo dobiti tek nakon političkog pada njegovog režima. Dok je Vučić na vlasti, imamo to što imamo: niko nije odgovoran za ubistvo vlasnika Dnevnog telegrafa i nedeljnika Evropljanin.

 

 

U medijskom smislu, Srbija je danas u sličnoj situaciji u kakvoj je bila dok je Vučić bio ministar informisanja i dok su, u sudskim postupcima koji su trajali kraće od 24 sata, donošene odluke o progonu, kažnjavanju i pljačkanju imovine slobodnih medija. Danas svjedočimo tihom gašenju N1 i Nova S televizija, koje Vučić, pomoću državnog novca i Telekoma Srbije, uporno pokušava da preuzme. Tek ako i kada to i formalno učini, biće stvoreni uslovi da raspiše vanredne parlamentarne izbore. Dok god postoji bilo kakav slobodan glas, neće biti vanrednih izbora.

 

 

Šta to režim predsjednika Vučića želi da sakrije?

 

 

OLENIK: Sve! Već trinaest godina Vučić vlada pomoću propagandne mašinerije koju apsolutno kontroliše. Sada je propagandi dodao i silu, pa su pendrečenja, privođenja i hapšenja političkih protivnika tokom prethodne godine prerasla u otvoreni državni terorizam. Podsjećam da je prije trinaest godina Vučić na vlast došao obećavajući borbu protiv korupcije i put Srbije u EU. Prvu laž je bazirao na slučaju Miroslava Miškovića, koga je 2012. godine odmah uhapsio. Mi advokati znali smo da od toga nema ništa i da Vučić nema dokaze da je Mišković napravio bilo kakvo krivično djelo. Nakon sudskog procesa koji je trajao gotovo deceniju, Mišković je oslobođen. Istovremeno, građani Srbije plaćaju milionsku odštetu Vučićeve lažne borbe protiv korupcije, koja se brzo pretvorila u svoju suprotnost. Tragičan dokaz enormne korumpiranosti bio je i prošlogodišnji pad nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu.

 

 

Je li Srbija definitivno odustala od evropskog puta?

 

 

OLENIK: Evropski put Srbije druga je velika laž. Pokazalo se da je Vučić bio i ostao radikal, koji je uništio svaku nadu o članstvu Srbije u EU. Jer gdje je Srbija danas? U izolaciji, daleko od EU. Poslije trinaest godina, vratili smo se na početak: korupcija je sredstvo pomoću kojeg Vučić vlada, a Srbija, umjesto na evropskom putu, prati Kinu i Rusiju. Eto, to Vučić pokušava da sakrije. Preuzimanje Nove S televizije i N1 neophodno mu je i kako bi sakrio pobunu studenata i građana Srbije, koja ne bi mogla biti tako uspješna da nije bilo slobodnih medija. Društvene mreže su važne, ali mobilizacija građana ne bi bila moguća bez barem djelimično objektivnih medija. Uslov gašanja pobune je uspostavljanje potpunog medijskog mraka u Srbiji.

 

 

Koliko se pobuna o kojoj govorite zaista pokazala uspješnom?

 

 

OLENIK: U veoma velikoj mjeri. Da li je trenutno neki antivladin protest manje ili više masovan je jedno; drugo je podrška građana studenskoj borbi i odlučnost da se glasa za studentsku listu. Tokom poslednjih dvanaest mjeseci, sva istraživanja javnog mnijenja pokazuju konstantan rast podrške studentima.

 

 

Imate li podatak koliko građana podržava studente?

 

 

OLENIK: Na pitanje da li podržavate studente i studentsku listu, odnosno jeste li protiv Vučića, više od 50 procenata građana Srbije odgovara pozitivno. I taj procenat raste, dok podrška Vučiću konstantno opada. Istraživanja pokazuju da Vučića trenutno podržava tridesetak procenata građana, uz tendenciju pada. Budući da je proučavao tehniku vladanja i propagandne manipulacije, Vučić zna da pad svog rejtinga ne može zaustaviti bez gašenja preostalih malobrojnih slobodnih medija. Napadi na njih intenzivirani su nakon što je zvanični Beograd zaoštrio retoriku prema EU i SAD.

 

 

Dan nakon intervencije SAD u Venecueli, predsjednik Vučić sazvao je Savet za nacionalnu bezbjednost. Zašto? Kako se od ‘Trampe, Srbine’, došlo do ‘Trampe, ustašo’?

 

 

OLENIK: Tokom sat i po press konferencije održane nakon sjednice Saveta za nacionalnu bezbednost, Vučič je, otvorenije nego ikada, napao SAD i Donalda Trumpa. To do sada nije radio, naprotiv: prethodnih trinaest godina je ne samo izbjegavao sukob sa EU, posebno sa Amerikom, nego je pokušavao da im na svaki način ugodi. Često je u tome pretjerivao: primjer je skandal sa zgradom nekadašnjeg Generalštaba, što ga je očito skupo koštalo. Da ne govorim o tome koliko je Srbiju koštalo to što na Floridi umalo nije uhapšen zbog pokušaja da nelegalno uđe na proslavu Republikanske stranke.

 

 

Srpski kontrolisani mediji su prije samo godinu sa iznajmljenih bilborda američkom predsjedniku čestitali pobjedu, nazivajući ga Srbinom. Prateći predsjednika Srbije, koji se ponaša kao portparol Rusije i Kine, sada vode kontra kampanju. Zašto je Vučić održao sjednicu Saveta za nacionalnu bezbednost, zašto predsjednika SAD naziva imperijalistom koji krši međunarodno pravo? Takvo ponašanje je politički nerazumno i neracionalno. Mislim da je Vučić uplašen.

 

 

Zašto je uplašen?

 

 

OLENIK: Zato što je svestan da vlada kao Nikolas Maduro: krade izbore, korumpiran je, guši slobodne medije, sprovodi državni teror, njegovi ‘ćaciji’ slični su Madurovim ‘kolektivosima’, koji venecuelanskom predsjedniku ipak nisu mogli da pomognu. Uplašen za svoju političku budućnost, Vučić društvo i državu Srbiju uvlači u sukob sa Amerikom, vraćajući se polako na poziciju Šešeljevog radikala, sa koje je inače krenuo.

 

 

Zašto predsjednik Srbije ponovo prijeti regionu? Ko to hoće da napadne Srbiju?

 

 

OLENIK: Kao svaki radikal, desničar i radikalni nacionalista, Vučić izmišlja unutrašnje i spoljne neprijatelje, pokušavajući da na taj način mobiliše svoje pristalice ili ono što je od njih preostalo. Istovremeno, tim lažima plaši građane Srbije, podmećući im šešeljevsko, radikalsko kukavičje jaje: svi zli susjedi su protiv vas, jedini mogu da vas zaštitim od njih. O tome je Vučić ove nedelje govorio u Trebinju, i to na dosta grub i vulgaran način. On je i žrtva i zaštitnik. Zvuči sumanuto, ali u Srbiji, na žalost, još ima onih koji u te laži vjeruju.

 

 

Očekujete li da Skupština Srbije izglasa zakon kojim se ponovno uvodi obavezno služenje vojnog roka? Šta će Srbiji tolika vojska?

 

 

OLENIK: Srbija, ponavljam, nije ugrožena ni spolja ni iznutra. Nema ‘obojene revolucije’ unutra, niti se bilo ko spolja priprema da je vojno napadne. Hoću da kažem da, dakle, nema nikakvog razloga da Srbija toliko novca ulaže u problematičnu vojnu tehnologiju sa Istoka, niti da ponovo uvodi obavezno služenje vojnog roka. Iako se, od dolaska Srpske radikalne stranke na vlast, to periodično najavljuje, ne vjerujem da će im proći.

 

 

Zašto?

 

 

OLENIK: Zato što puno košta. Evo, čak i da uspiju, to bi imalo ograničen opseg. Režim gleda da sav novac iz budžeta ubaci u svoje džepove, a od uvođenja obaveznog vojnog roka je mala korist: tu se teško mogu ‘ugraditi’. Drugo je kupovina zastarjele vojne tehnologije iz Rusije i Kine, gdje se tačno zna ko kupuje, ko prodaje, kome idu procenti od velikih kupovina i nabavki naoružanja. Najzad, pitanje je koliko bi mladića uopšte pristalo da bude mobilisano na taj način.

 

 

Predsjednika Vučića je, pored ostalih, u Trebinju sačekao i Milorad Dodik. Je li i Vam taj susret djelovao manje srdačan nego prethodnih godina?

 

 

OLENIK: To je bilo i vidljivo i logično.

 

 

Zašto je logično?

 

 

OLENIK: Zato što se Mile Dodik vratio na američki tenk. Dodik je Vučiću zadao ozbiljan politički udarac, jer je, zarad skidanja sa liste američkih sankcija, napravio dogovor – još ne znamo kakav – sa administracijom Donalda Trampa. To znači da je Vučiću ukinuta mogućnost da, kao do sada, preko Dodika destabilizuje Bosnu i Hercegovinu. Dodik je trgovao za sebe, a Vučić je navikao da on trguje, da je on ‘garant mira i stabilnosti’, da od njega sve zavisi.

 

 

Znači li to da je Dodik ‘preveslao’ predsjednika Vučića?

 

 

OLENIK: Znači. Dodik je uradio ono što je Vučić planirao: iza njegovih leđa je napravio separtni dogovor sa Amerikancima i Vučiću iz ruku izbacio ključni adut: da sa Zapadom trguje nudeći im Dodikovu kožu. Sa druge strane, imam utisak da je Dodikova retorika danas mnogo mirnija i bliža onoj sa kojom je svojevremeno došao na vlast – sjetite se njegovih stavova o genocidu u Srebrenici, na primjer – nego retorici od prije godinu.

 

 

Kao državu regiona koju bi eventualno mogao da destabilizuje, Vučiću je ostala samo Crna Gora i njegovi trabanti u Podgorici. Pokušao je u Banjskoj na Kosovu i znamo kako je to završilo. Snaga prema susjedima crpi se iz političke snage iznutra, a tu Vučić nikada nije bio slabiji.

 

 

Ponovo se pozivate na istraživanja ili…?

 

 

OLENIK: Pored podrške koja konstantno opada, istina je da Vučić i dalje kontroliše veći dio državne uprave i poluga vlasti. Djelimično ima problema u sektoru obrazovanja, preciznije – u sektoru visokog obrazovanja, kao i u izolovanim ostrvima u pravosuđu. Ostale poluge državne i društvene moći i dalje kontroliše, što kod njega izaziva veliku nervozu: s jedne strane ima vlast, a sa druge opada politička podrška. Svjestan je, dakle, da poluge koje ima više ne može da iskoristi onako kako je to činio ranije. Ova je frustracija vidljiva u otvorenom državnom terorizmu koji sprovodi. Oni koji su uspjeli da prežive Madurov režim sada svjedoče o tome da se u Venecuelni zbog objave na društvenim mrežama išlo u zatvor. Slična represija sprovodi se u Srbiji, to Vučić radi. Zloupotreba pravosuđa najčešće ide preko Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, koje pokreće istrage protiv studenata i političkih protivnika. Umjesto moći, režim tako pokazuje očaj i opravdani strah. Džaba vam realna moć koji imate – tokovi novca, kriminal, korupcija, pravosuđe – ako znate da vas građani ne podržavaju. Zato nema izbora i zato će, bojim se, Vlada Đura Macuta biti jedina koja je tokom proteklih trinaest godina izgurala cio mandat.

 

(Vijesti.ba)

DODIK PREVESLAO VUČIĆA: Mile se vratio na američki tenk i ostavio Beograd na cjedilu