Razlika između zapadnog i istočnog kapitalizma

Cijeli život su nas uvjeravali, učili pa čak i indoktrinirali da je zapadni kapitalizam najbolji sistem za razvoj i napredak nacije. Međutim, današnja globalna situacija pokazuje potpuno drugačiju sliku. Dok se Zapad suočava s dubokom krizom, Istok je izgradio model koji nudi novac bez kamata i odbacuje ciklično nasilje kao ekonomski mehanizam. Jedan sistem vodi u rat, a drugi u stabilan razvoj.

Prema zapadnoj ekonomskoj doktrini, ekonomija je ciklična

S vremena na vrijeme mora se resetovati. Razlog za ovu potrebu leži u jednostavnoj činjenici: zajmovi se ne mogu vratiti. Kada je sistem zasnovan na interesu i beskonačnom rastu unutar konačnog svijeta, dolazi do neizbježnog kolapsa.

U prevodu, zapadni model zahtijeva rat, krv i razaranje kako bi se započeo novi, stari početak. Ljudi moraju umrijeti, sve mora biti uništeno i uništeno, da bi se dobila motivacija da se krene dalje i ponovo ka istom cilju, a taj cilj je novi rat.

Ovaj obrazac traje ne samo posljednjih nekoliko decenija, već stoljećima, ako ne i duže. Od trenutka kada je kreditni novac stvoren u rukama male finansijske elite koja organizuje zaduživanje, razvoj i rat, čovječanstvo je zarobljeno u petlji koju ne može prekinuti.

Ova elita nema nikakve veze s nacionalnim interesima, domovinom ili običnim ljudima. Njegova jedina svrha je održavanje mehanizma kojim se bogatstvo preusmjerava na vrh, dok se obični ljudi koriste kao topovsko meso u ratovima koji nisu njihovi.

Manipulacija obrazovnim sistemom

Škole, koledži i druge obrazovne institucije bile su preplavljene raznim ekonomskim doktrinama poput onih Ricarda, Schumpetera, Friedmana, Marxa i Engelsa. Sve je to podmuklo ubačeno u društva i urezano u mozgove ljudi. Niko nije pitao želi li običan čovjek živjeti u sistemu koji zahtijeva povremenu krvoproliće. Umjesto toga, sistem je nametnut kroz generacije obrazovanja, medija i kulturnih produkcija.

Sa razvojem tehnologije i komunikacija, mali, ali dovoljan broj ljudi shvatio je da je sve farsa. Shvatio je da su političke kampanje, izbori i upravljanje samo predstava. Shvatio je da su Izabrani zapravo bili namješteni. Ne zato što su uspješni, već zato što su nesposobni i sebični.

Jer samo takvi ljudi mogu pristati na završnu cikličnu fazu u kojoj njihovi voljeni i komšije umiru. Normalna, zdrava osoba nikada ne bi potpisala ugovor koji podrazumijeva smrt njenih sugrađana radi ekonomske prilagodbe.

Istočni kapitalizam to ne bi dozvolio.

Nije dao priliku prljavom novcu da organizuje razne političke kampanje i farse. Uspio je spriječiti ulazak raznih navodnih nevladinih organizacija koje pljačkaju svako društvo pod izgovorom humanitarnog rada i zaštite ljudskih prava. Ove organizacije, prema istočnom shvatanju, često su samo produžena ruka zapadnih interesnih grupa koje žele destabilizirati suverene države.

Najvažnije, istočni kapitalizam je nudio novac ekonomiji sa 0% kamate. Time nije izazvao monetarnu depresiju i ekonomsku cikličnost, odnosno rat. Kada nema kamate, nema ni neplaćenog duga.

Kada nema nemogućeg duga, nema potrebe za resetovanjem sistema nasiljem. Preduzetnici mogu planirati dugoročno, radnici mogu računati na stabilnost, a društvo se može razvijati bez straha od povremenih kolapsa. Vjerovatno ni ovaj sistem nije idealan, ali je sigurno naučio iz tuđih grešaka šta je potrebno, a šta nije. Samo je priroda završena, a sve ostalo teži savršenstvu.

Današnji rezultati su jasni i neosporni

Zapad je usred krvavog rata. Izgubio je sve. Nada, narod i prednost nad Istokom. Nijedan rat je neće spasiti, ali naprotiv, unazadit će je za decenije, možda i stoljeća. Zapadna demokratija je mrtva. Zapadna ekonomska doktrina je također mrtva. Sve što smo učili u školama i na univerzitetima bila je manipulacija i Bog žali zbog izgubljenog vremena i izgubljenih života.

Dok Zapad ulaže stotine milijardi u oružje i ratnu industriju, Istok ulaže u infrastrukturu, tehnologiju i obrazovanje. Dok Zapad šalje mlade da umiru na stranim bojištima, Istok gradi bolnice, puteve i fabrike. Dok Zapad podstiče podjele u društvu putem medija i nevladinih organizacija, Istok gradi društvenu koheziju i nacionalno jedinstvo.

Novi početak bez manipulacije.

Nije ni toliko loše, jer moramo slomiti nešto što je zlo u svojoj suštini. Smrt zapadnog modela nije tragedija, već prilika. Novi početak ne smije biti nova manipulacija. Morate biti mudri i organizovani. Moramo izgraditi sistem koji neće zahtijevati ljudske žrtve kao cijenu ekonomske stabilnosti. Moramo stvoriti ekonomiju koja služi narodu, a ne narodnoj ekonomiji i finansijskoj oligarhiji.

Ono što dolazi nakon zapadnog kapitalizma mora biti sistem bez interesa, bez cikličnog nasilja i bez male finansijske elite koja odlučuje o ratu i miru. Ovo nije utopija, to je već stvarnost na Istoku. Istočni kapitalizam je pokazao da je moguće imati razvoj bez uništenja, napredak bez ratova i bogatstvo bez pljačkanja običnog naroda. Jedino pitanje je koliko će Zapadu trebati da to shvati i koliko će još života biti žrtvovano na oltaru zastarjele i smrtonosne ekonomske dogme.

(Logicno)